Povučen od javnosti, posebno medija, 73-godišnji Fikret Abdić Babo u Voloskom, gdje ima porodičnu kuću, uživa u prvim mjesecima slobode nakon izdržanih devet godina zatvora. Tri mjeseca nakon prijevremenog izlaska na slobodu Babo se intenzivno priprema za oživljavanje nekadašnjeg poznatog prehrambenog diva. Diplomirani inženjer agronomije s Agrokomercom je ostvario svoju poslovnu viziju, a sada joj se iznova ambiciozno vraća.

Ni višegodišnja zatvorska kazna, činjenica da ga jedni smatraju ocem, a drugi ratnim profiterom i zločincem, te procijep između stalnih pohvala i prozivanja pa i prijetnji atentatom, nisu ga zaustavili da se prihvati zadatka podizanja iz pepela nekadašnjeg ekonomskog čuda Cazinske krajine.

Kompanija mu je uz porodicu u zatvoru bila najčešća misao. Svoje planove s Agrokomercom, u septembru 2011. godine, nakon dvije trećine roka odsluženog iza rešetaka, pretočio je i u svojevrsni ekonomski manifest o kojemu ekskluzivno razgovara za Večernji list. Na konačnih pedesetak stranica materijala, Abdić prije svega želi obnoviti primarnu proizvodnju – prehrambenu industriju, ali i promet, građevinarstvo, te tercijarne i kvartarne djelatnosti, a sve kako bi se, ističe, spriječila dalja devastacija te gomilanje gubitaka, te otvorila mogućnost za zapošljavanje brojnih ljudi.

– Podsjećam javnost kako je nekoć u Agrokomercu iz Hrvatske radilo 1800 zaposlenika s područja od posebne državne skrbi, te bi njihovo ponovno zapošljavanje puno značilo i Hrvatskoj – prognozira Abdić.

Na temeljima koje je 1989. nakon izlaska iz zatvora uspio ponovo izgraditi, Abdić vidi kapital s kojim treba krenuti i danas, bez obzira na to što je dio objekata uništen ili nagrižen zubom vremena. Ujedno i podsjeća na odluku bosanskohercegovačkog Doma za ljudska prava, po kojoj 53 posto Agrokomerca pripada dioničarima, a 47 posto državi, koju treba poštovati s obzirom na to da kompanija danas potpuno pripada državi te zapošljava od nekadašnjih više od 13 hiljada, samo oko 200 radnika.

Od bosanskohercegovačkih vlasti traži da dioničarima Agrokomerca te njemu kao idejnom tvorcu i realizatoru projekta prepuste kompaniju radi pokretanja proizvodnje i obnove nekadašnjeg velikokladuškog ekonomskog diva. Tim prije, smatra, jer to zahtijeva i ekonomska situacija u tom poduzeću, opterećenom dugovanjem za neisplaćene plaće i poreze, obustavljenom proizvodnjom u mnogim pogonima, iznajmljivanjem poslovnih prostora po niskim cijenama, te nedostatkom poslovne vizije.

Abdić u “Prijedlogu za preuzimanje i obnovu Agrokomerca” iznosi i osvrt na prošlost i okolnosti prema kojima je od slavljenog ekonomstvenika došao na optuženičku klupu u procesu takozvane afere s lažnim mjenicama Agrokomerca.

– Ta je afera – poručuje Abdić – imala za cilj uništenje i slom kompanije, nakon kojega niko nije vjerovao da će se 1989. iznova pokrenuti proizvodnja i požnjeti uspjeh.

Upravo na temeljima koje je 1989. nakon izlaska iz zatvora uspio ponovo izgraditi, Abdić vidi kapital s kojim treba krenuti i danas, bez obzira na to što je dio objekata uništen ili nagrižen zubom vremena. Ujedno i podsjeća na odluku bosanskohercegovačkog Doma za ljudska prava, po kojoj 53 posto Agrokomerca pripada dioničarima, a 47 posto državi, koju treba poštovati s obzirom na to da kompanija danas potpuno pripada državi te zapošljava od nekadašnjih više od 13 hiljada, samo oko 200 radnika.

Abdić u svom ekonomskom programu iznosi i da želi zaustaviti namjeru Vlade BiH o podjeli Agrokomerca na dijelove te prodaji imovine. Smatra da će njegov koncept revitalizacije koji uključuje solidarnost (jednaka minimalna plaća radnicima i upravi), rad volontera, pa i umirovljenika, privući brojne mlade, školovane ljude. Očekuje i podršku dijaspore koja bi pomagala otvaranju poslovnih mogućnosti te plasmanu proizvoda iz obnovljene tvornice širom svijeta.

– Sve ove godine ja nisam prekidao svoje veze s partnerima u inostranstvu, a ti su ljudi spremni uložiti u Agrokomerc i pomoći obnovi proizvodnje – tvrdi Abdić podsjećajući i na kompaniju Agrokomerc Beč koja je osnovana radi lakše komunikacije s inostranstvom. Internacionalizacija kompanije napravljena je i osnivanjem podružnica u Ljubljani, Beogradu i Karlovcu devedesetih godina.

Fikret Abdić podsjeća i na brojnu imovinu koju Agrokomerc ima u BiH, ali i u Hrvatskoj, te očekuje da će biti vraćena kompaniji. Svjestan je da će njegov prijedlog mnogima zvučati smiješno, posebno s obzirom na njegove godine, kao i ideje o radničkoj solidarnosti te volontiranju. Unatoč skepticizmu, najavljuje okupljanje u Velikoj Kladuši i početak novog Agrokomerca.
(DEPO PORTAL, BLIN/dg)