Ne upuštajući se u historijat i arheologiju, koje su ključne nauke za patrijarhat, nego već o čemu služi patrijarhat govorila je profesorica antropologije, antičkih svjetova i antropologije roda Svetlana Slapšak.
„Patrijarhat je jedan sistem čistih improvizacija, tj. snalaženja u svemu i svačemu što objašnjava da je patrijarhat kao jedna relativna minorna naracija nevažna za funkcionisanje ljudskog društva uspijeva da se održi manje-više u svim ideologijama“, rekla je Feni Slapšak, dekanesa ISH (Ljubljanski postdiplomski fakultet za humanistiku).
Dodala je da se trebaju smisliti efikasni načini u borbi protiv patrijarhata, jer patrijarhat uglavnom danas donosi zlo.
„U budućnosti stvari se tako trebaju promijeniti da žena postane građanka u svakom pogledu, ne samo da ima politička prava već i pravo predstavljanja, pravo učešća. Također je važno da se antipatrijarhat integriše u školske programe, opšte obrazovanje i da se ponovo počne čitati“, kaže Slapšak.
O temi «Patrijarhat u javnom diskursu kroz jezik, kulturu i politiku» pričao je Goran Injac, profesor na Kulturološkim studijama na
Filološkom fakultetu u Poljskoj.
„Nadam se da ću predstaviti borbu koja se dešava u okviru javnog diskursa, a to je borba za uspostavljanje određenog simboličkog poretka“, kazao je Injac, smatrajući da ukoliko vas nema u diskursu da praktično ne postojite.
Izlagači su se i dotakli teme kako bi žena mogla više da učestvuje u javnom diskursu i to više kao subjekt ili narator.
„Moje izlaganje će se zasnivati na rodnom identitetu i identitetu žena iz antropološke perspektive i aspekta umjetnosti, koja se bavi i problematizuje koncept patrijarhata. U većini zemalja nakon ili u toku tranzicije umjetnice u svojim djelima govore o problemima kao što su materinstvo, brak ili fizički izgled“, kazala je Feni Magdalena Sztandara, antropologinja iz Poljske.
Analizirajući filmove „Kuduz“ Ademira Kenovića i „Gluvi barut“ Bate Čengića sarajevski teoretičar Nebojša Jovanović govorio je o rodnoj problematici, odnosno o ženskom pitanju koje biva tretirano u odnosu na prethodni period.
„U ovim filmovima žena postaje nešto čega se trebamo riješiti uime naše zajednice, tradicije. Tako žena postaje uljez“, kaže za Fenu Jovanović.
To su i filmovi, tvrdi, koji na neki način nagovještavaju ovu repatrijarhalizaciju, koja će usljediti nakon pada socijalizma i u procesu tranzicije.
Nakon rata, smatra da su muškarci u filmovima, koji režiraju muški redatelji, uglavnom oplakivani i predstavljeni kao da ih trebamo stalno sažaljevati.
Pored ovoga, Gender Trouble namjerava otvoriti kulturni prostor u kojem umjetnici koji se bave seksualnim identitetima, tijelom, rodnim stereotipima i ulogama, mogu predstaviti svoj rad s kojim će se otvoriti prostor za debatu, informirati i utjecati na vrlo konzervativno društvo kao što je bosanskohercegovačko o ljepoti različitosti i važnosti slobode izražavanja, individualnosti i slobode.
Program Gender Trouble će se okončati transkripcijom panel diskusije ‘’Rod i tranzicija’’ i printanjem publikacije.
FENA/đk