- Ne bih lagala, on je u crnoj zemlji, tukao me je, maltretirao, nije mi davao da radim, stalno je govorio da ga varam i prijetio mi je da će me zaklati – drhtavim glasom kaže Dušanka Okuka, jedna od zatvorenica Kazneno-popravne ustanove Požarevac, jedine u Srbiji u kojoj su smještene samo žene.

U ovoj ustanovi ima zatvorenica koje su došle po raznim presudama, od sitnih prekršaja do najtežih zločina. Tu je i Dušanka Okuka, starica od 76 godina, koja je osuđena na doživotnu robiju zbog ubistva supruga. Zločin se desio prije šest godina u naselju Stara Lipovica kod Ripnja.

- Jednom me je teškom baštenskom stolicom udario u glavu, pokidao ju je skroz, rascijepala mi se glava. Neću ja umrijeti od starosti, nego od njegovih udaraca i od kičme koju mi je polomio. Ali, i dalje tvrdim, nisam ga namjerno ubila, sam se nab’o na nož. Sve je to od Boga bilo – priča ona.

Posmatrajući ovu staricu, teško da se može povjerovati da bi ona mogla bilo koga da povrijedi.

Nismo baš sigurni da razumije šta je pitamo, da želimo da nam ispriča šta ju je navelo da sa punih sedamdeset godina ubije svog muža Nedeljka, koji je tada imao 76, a sa kojim je bila skoro 50 godina u braku. Ne znamo ni da li ona sama zna zbog čega se nalazi u KPD Požarevac.

- Ma, ništa to nije bilo dobro od samog početka, on me je na silu oženio. Bilo je to poslijeratno doba, on je bio policajac, natjero me pod prijetnjom pištolja da se udam za njega. Nisam ga nikako htjela – kaže Dušanka.

Prema njenim riječima, pokojni muž Nedeljko Okuka bio je policajac, koji je u Cazin, mali grad u Bosni, došao po službi. Upoznao ju je u hotelu u kojem je radila kao kuharica. Tada i počinje njena tragična životna priča.

Jedno popodne Nedeljko je došao u hotel i pod prijetnjom zatvora i sa izvađenim pištoljem odveo ju je u svoju kuću u kojoj je živio sa kolegom, a koja je bila smještena u brdima. Tamo ju je zaključao i rekao da ako ne uradi sve što ona želi, mrak će je pojesti i niko je nikad neće naći.

- I naredio je svom kolegi da me ne pušta da odem. Držao me je tu sve dok nisam pristala da se udam za njega. Nakon godina koje smo proveli u Bosni, došli smo da živimo u Beograd. Brat mi je poklonio stan na Dušanovcu, gdje smo živjeli dok djeca nisu odrasla. Poslije smo sagradili kuću u Lipovici i počeli tamo da živimo.

Bilo je kako – tako, ali posljednjih 20 godina nismo se nikako slagali. On je u međuvremenu otišao u prijevremenu penziju, ali je radio i na građevini. Nije donosio pare, niti mi je pomagao u kući. Petnaest godina, iako smo boravili u istoj kući, živjeli smo razdvojeno. Ja sam živjela u prizemlju, a on na spratu – kaže Dušanka.

Ona još dodaje da ju je varao i da je cijelo naselje znalo za to. Dolazio je pijan i tukao ju je, ali samo kada niko ne bi vidio.

Jednog dana, Dušanka je nakon 50 godina braka, ipak, odlučila da se razvede.

Ali, istog tog dana se i predomislila. Vratila se kući i tada se i dogodio stravični zločin. Dušanka je veoma konfuzno objasnila kako je do ubistva došlo, ali to nije umjela da kaže ni policiji koja je došla da je uhapsi na dan ubistva.

Nedeljko je iskrvario na mjestu zločina i preminuo prije nego što je stigla hitna pomoć. Komšije porodice Okuka ispričali su policiji da se bračni par Okuka godinama nisu trpjeli i da su se svakodnevno svađali i tukli.

Niko od komšija nije bio očevidac ovog zločina, niti je primjetio da se nešto dešava u njihovoj kući sve dok nije stigla policija. Dušanka ima sina Milana i ćerku Gordanu iz braka sa Nedeljkom, dok iz braka s prvim mužem ima sina Tihomira.

Prema riječima njihovih poznanika, starica se i fizički i mentalno zapustila, a prije više godina se i liječila u Padinskoj skeli. Kako smo saznali, njen stan je uvijek bio sav u neredu, dok je Nedeljkov bio sušta suprotnost. Nakon što smo završili razgovor, pripadnica službe za nadzor došla je po Dušanku i uzela je pod ruku. Starica se zbunjeno okrenula oko sebe i pitala:

- Da li je ovo gotovo? Jel sam ja sada završila?

Pripadnica službe za nadzor joj je odgovorila da jeste i uzela je pod ruku i rekla da je vrijeme za terapiju i ručak. Dušanka se još dugo zbunjeno oko sebe osvrtala i govorila da joj uvijek teško kada priča o tome i da joj pritisak skače dok je lagano nestajala u hodniku, koji je vodio ka njenom smještaju.

Telegraf/DEPO PORTAL - BLIN/a.k.