"Nigdje nema otisaka mojih prstiju na nedjelima. Svuda gdje sam se miješao... bilo je u korist ljudskosti i olakšavanja patnji civilima ma koje nacionalnosti", rekao je Karadžić podnoseći zahtjev za oslobađanje na polovini suđenja, pošto su tužioci završili izvođenje dokaza protiv njega, prenosi Beta.

Optuženi je opovrgavao i navod optužnice da su zločini iz optužnice bili počinjeni u okviru udruženog zločinačkog poduhvata, koji je on predvodio, a u cilju "trajnog i nasilnog uklanjanja Muslimana i Hrvata" sa teritorija BiH koje je srpsko vođstvo smatralo svojim.

Uklanjanje nesrpskog stanovništva sa teritorija nije bilo "trajno", tvrdio je Karadžić, sugerišući da je po zakonu "bilo poželjno i obavezno" da se civili uklone sa teritorija zahvaćenih ratom, ali da im niko nije uskraćivao pravo na povratak.

Karadžić je optužen za genocid u Srebrenici i još sedam bh. opština; progon Muslimana i Hrvata širom BiH; terorisanje stanovništva Sarajeva kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada i uzimanje "plavih šljemova" UN za taoce.

"Tužilaštvo nije dokazalo nikakvu moju odgovornost za zbivanja u Srebrenici, niti da je to bio genocid... Na tužilaštvu je da dokaže ko je ubijao i iz kakvih motiva", kazao je Karadžić, napominjući da je bilo "ubijanja na ličnoj osnovi, iz osvete".

Prema optužnici i ranijim presudama Tribunala, Vojska Republike Srpske, pod Karadžićevom vrhovnom komandom, streljala je više od 7.000 Muslimana iz Srebrenice u danima pošto je 11. jula 1995. zauzela tu enklavu u istočnoj Bosni.

Karadžić je, međutim, danas tvrdio da broj žrtava tužilaštvo nije utvrdilo i da "nije dokazalo da je broj onaj kojim se operiše u javnosti". Optuženi je rekao i da je broj žrtava iz optužnice deo "muslimanske propagande" kojoj je "tužilastvo podleglo" i "deo igre koja tamo (u BiH) unesrećuje narode i postavlja temelj za buduća neprijateljstva".

Kao nedokazano, Karadžić je odbacio i da je "bilo ko imao nameru da ubija ratne zarobljenike", a da su i sami "počinioci-pokajnici" koji su svedočili tokom procesa izjavili da "nisu imali nameru da unište Muslimane", što je pravni uslov da bi zločin bio proglašen za genocid.

"Nije dokazano da su postojali takvi planovi i namere, a pogotovo da je postojalo moje saznanje bilo kakvo... a kamoli da sam znao za ubistva. Nikakvih planova, saznanja i izveštaja o tome nije bilo", tvrdio je Karadžić.

On je rekao i da tužioci nisu dokazali da su hiljade žena, dece i staraca iz Srebrenice srpske snage deportovale, tvrdeći, istovremeno, da je to bila evakuacija koju su tražili sami Muslimani, uz podršku UN.

Karadžić je tvrdio i da direktiva kojom je u martu 1995. naložio VRS da stvori nepodnošljive uslove bez nade u opstanak u enklavi za stanovništvo Srebrenice "nije imala nikakve posledice" na terenu.

Karadžićev pravni savetnik Peter Robinson je tezu odbrane da u sedam drugih opština u BiH nije bio počinjen genocid nad Muslimanima i Hrvatima zasnovao na presudama samog Tribunala i Međunarodnog suda pravde u kojima je to bilo utvrđeno.

Govoreći o optužbama za zločine nad civilima u Sarajevu, Karadžić je negirao da je VRS grad držala pod opsadom i podvrgavala ga nasumičnoj artiljerijskoj i snajperskoj vatri koja je izazvala velike civilne žrtve.

"Nijedan incident nije dokazan da su ga Srbi počinili", tvrdio je optuženi, rekavši i da je Sarajevo bilo "krajnje militarizovano", a "vojska izmiješana sa civilima". "Nije dokazano da je Sarajevo bilo civilno područje i da su civili bili ciljani".

Rekavši da bosanski Srbi "nisu polagali pravo, ni namjeravali da uzmu muslimanske teritorije u Sarajevu", on je tvrdio da Srbi "nisu započeli borbe u gradu" zato što im to "nije bilo u interesu".

Karadžić je kazao i da su srpski vojnici oko Sarajeva "sprječavali 80.000 muslimanskih vojnika da ne preplave njihove kuće i predgrađa i odu da se bore u drugim krajevima". To, kako je rekao, nije bila opsada.

"Šta bi bio motiv da terorišemo Sarajevo" u kojem je tada "živjelo između 50.000 i 70.000 Srba kojima nije bilo dozvoljeno da odu iz grada", zapitao se optuženi. "Vatra je bila obostrana, a da je srpska strana pucala nasumice, Sarajevo bi izgledalo kao Drezden ili Mostar... Sarajevo nije ni ogrebano u poređenju s tim ruševinama", rekao je Karadžić.

Opovrgavajući optužbu da je gradu uskraćivao namirnice i humanitarnu pomoć, Karadžić je tvrdio da su dokazi pokazali da je njegov stav bio da se "ne sme ratovati hranom, strujom, vodom i gasom", zato što je "sve osim vazduha za civilni život Sarajeva dolazilo sa srpske strane".

Optužbe za zlodjela u logorima širom BiH, Karadžić je takođe odbacio kao nedokazane, tvrdeći da su to bili "istražni centri" u kojima su bili zadržavani samo oni "učesnici u oružanoj pobuni", dok su ostali "greškom uhapšeni" bili oslobađani, prenosi Beta

Nedjela su činili pojedinci, a tužilaštvo nije dokazalo da je to bio "deo državnog sistema", kazao je optuženi.

Karadžić je tvrdio da tužioci nisu dokazali da su vlasti bosanskih Srba sistematski i nasilno preuzimale vlast u 20 bosanskih opština po istom obrascu, koji je podrazumijevao otpuštanje, nezakonito pritvaranje, mučenje, ubijanje i protjerivanje nesrba.

Rekao je da je uspostavljanje srpske vlasti, naprotiv, bilo u skladu sa Kutiljerovim mirovnim sporazumom koji je predviđao reorganizaciju unitarne BiH u trodijelnu u kojoj bi svaka nacionalna zajednica imala svoj entitet.

Karadžićeva odbrana zatražila je i da sudije kao nedokazanu odbace i tačku optužnice za uzimanje vojnika Unprofora za taoce, tvrdeći da su oni u trenutku kada ih je VRS u maju 1995. zarobila bili neprijateljski vojnici.

Tužilaštvo će u srijedu odgovoriti na Karadžićevo zahtjev za oslobađanje, a sudije će o tom zahtjevu odluku donijeti naknadno. Po pravilima, oni mogu Karadžića osloboditi po nekim od tačaka optužnice, po cijeloj optužnici ili zaključiti da su tužioci iznijeli dovoljno dokaza za sve navode optužnice.

Karadžić će svoju odbranu pred Tribunalom započeti 16. oktobra.

Tužioci su izvođenje dokaza završili krajem maja.

U pritvoru Tribunala, Karadžić je od kraja jula 2008, a suđenje je počelo u oktobru 2009.

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)