Piše: Dennis GRATZ
Osjećate li se sigurno? Sa prvim, dobro zakašnjelim danima vrućine čini se kao da je i bosansko-hercegovačka prijestolnica prokipila. Stupce crne hronike zatrpavaju obavještenja o pljačkama, pucnjavama, razbojništvima i automobilskim nesrećama. Samo u posljednja tri dana Sarajevo je bilo poprište nekoliko krvavih obračuna; u pucnjavama u Trebevićkoj i na Breki je ranjeno četvoro ljudi, napadnut je vozač GRAS-a (što je izazvalo promptnu reakciju njegovih kolega koji su za kratko obustavili rad), izvršene su čak četiri oružane pljačke i prijavljeno dvadesetak manjih i težih krađa, provala, fizičkih okršaja... Asfalt, ako nije nerazrovan, zaokupirali su čopori kabadahija na motociklima i nabobani manijaci u bijesnim kolima. Tako je i jedan od najtragičnijih dana ove godine bio onaj u kojem je poginuo Adnan Ćatić, vitez adrenalina koji je potcijenio podivljalu Miljacku, i Zlatan Handžić, profesor u jednoj sarajevskoj osnovnoj školi, kojeg je neki raspamećeni idiot, vozeći brzinom većom od 180 km na sat, ni krivog ni dužnog odveo u smrt.
 |
| Činjenica je da Sarajevo nikada nije bilo opasnije. Statistički podaci potvrđuju amosferu opće nesigurnosti koja se, posebno u perifernim dijelovima grada, širi kao kuga. Roditelji se s pravom pitaju mogu li djecu mirne savjesti pustiti da izađu u grad. Određena naselja se izbjegavaju sa prvim jenjavanjem dnevnog svjetla. Vlasnici automobila najbolje znaju onaj osjećaj kada auto moraju ostaviti da prenoće u neosvjetljenoj ulici, bez mogućnosti nadziranja. |
Činjenica je da Sarajevo nikada nije bilo opasnije. Statistički podaci potvrđuju amosferu opće nesigurnosti koja se, posebno u perifernim dijelovima grada, širi kao kuga. Roditelji se s pravom pitaju mogu li djecu mirne savjesti pustiti da izađu u grad. Određena naselja se izbjegavaju sa prvim jenjavanjem dnevnog svjetla. Vlasnici automobila najbolje znaju onaj osjećaj kada auto moraju ostaviti da prenoće u neosvjetljenoj ulici, bez mogućnosti nadziranja.
Logično bi bilo odgovornost za ovakvo stanje prebaciti na policiju i druge sigurnosne agencije. Međutim, čini se da je, kako kaže amidža Idriz, „kvar negdje dublje u sistemu“.
Uopće, kakvo povjerenje ulijeva država koja svoje goste na graničnim prelazima dočekuje u kabinama koje su oblijepljene A4 listovima na kojima velikim slovima piše ŠTRAJK? Šta možemo očekivati od policije koju su obukli u plastična odjela made in China i opremili mopedima lakše kubikaže, kao da su redari St. Tropeza, a ne policija najneurednijeg grada na Balkanu? Smijemo li, zaista, kritizirati policiju čiju platu tranzicijski profiteri potroše na ručak? Jučer čitam da će se zamjenik predsjedavajućeg Vijeća ministara i ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine dr. Zlatko Lagumdžija odreći svoje jedne plate u visini od 4.824,74 KM u koristi Asocijacije Srebreničana, kao podrška procesu registracije birača. Dobro ste pročitali. Jedne plate. Ne ulazeći sada u opis radnog mjesta i realno poduzete aktivnosti dotičnog ministra, iznurenog neprekidnog kombinatorikom pravljenja i prepravljanja vlasti, doživljavam načelno sramotnim činjenicu da su nedavnim kresanjem budžeta pogođeni upravo oni od kojih očekujemo najviše, a to je da svoj život riskiraju kako bi osigurali mirnu i bezbrižnu svakodnevnicu, dok naši političari na funkcijama astronomske sume novce dobijaju za... Za šta zapravo? Kreditni rejting nam se survao u dubine kakvih bi se sramile i najsiromašnije afričke države.
Obuzdavajući potrebu da isključivo kritiziram, dozvolite mi da s vama podijelim par poteza za koje smatram da bi mogli relativno brzo doprinijeti poboljšanju sigurnosne situacije u gradu:
| 1. pooštriti zakonsku regulativu dodjele vatrenog oružja i ograničiti njegovo nošenje u javnom prostoru; 2. pooštriti proceduru prijema u državljanstvo BiH; 3. pooštriti zakonsku regulativu izbora i smjene policijskih komesara, sa prijedlogom da to radi vlada ili parlament, a ne neko „nezavisno“ tijelo; 4. pojačati rad sa zajednicom (nastavno-vaspitne ustanove, domovi zdravlja, centri za socijalni rad) u cilju podizanja svijesti ljudi da smo svi odgovorni za opću sigurnost i kulturu življenja 5. povećati zatvorske kapacitete; 6. pooštriti kaznenu politiku konkretnim izmjenama Krivičnog zakona; 7. raditi na poboljšanju materijalne situacije službenika MUP-a i na taj način od njega stvarati poštenog i časnog radnika (policajcima se ne smije dozvoliti da se bave dopunskim poslom u svrhu poboljšanja kućnog budžeta); 8. pod hitno izvršiti kadrovsko popunjavanje sigurnosnih službi sa stručnim i sposobnim ljudima, jer trenutno nedostaje jako puno stvarnih izvršilaca na svim nivoima države; 9. izvršiti pokrivanje svih raskrsnica i značajnih putnih komunikacija video nadzorom i radarima, a koja mjesta moraju biti obilježena i vidljiva svim učesnicima u saobraćaju; 10. pod hitno izmijeniti zakonsku regulativu vezanu za napredovanja u službi, jer se ona trenutno u dobroj mjeri zloupotrebljava (biraju se poslušnici, a ne stručna lica). |
Ove stvari uistinu smatram izvodljivima. Preduvjet je politička volja i želja da se situacija promjeni nabolje. Odakle novci za sve to? Pa, budžet treba prilagoditi u korist građanima, a ne političkim, vjerskim i kriminalnim elitama. Nadam se da će uskoro doći vrijeme kada će neki novi zastupnici u vijećima i parlamentima na svom prvom zasjedanju odlučiti da si smanje primanja za, primjerice, 40%, a javne nabavke konačno učine transparentnima. Onda ne bismo naše posjetitelje, turiste i dijasporu dočekivali sa najavama štrajka...
Biće ovo dugo, toplo ljeto.