Razgovarao: Đorđe Krajišnik

DEPO: Ovo je Vaše prvo zvanično predstavljanje umjetničkoj javnosti, šta ono za vas znači?

Amina: Veoma sam sretna i počašćena što mi je udruženje Zvono omogućilo da primjenim svoje, dosadašnje znanje. Za mene, ova izložba nije još jedna crtica u CV-u. Budući da je u opusu mog posla, proučavanje i kritikovanje umjetnosti, čudesan je osjećaj spoznati vizije i razmišljanja jednog umjetnika, te razumjeti zašto je njegovo djelo baš takvo kakvo i jeste. Ovo je moja prilika da umjetnost više ne posmatram kroz dvogled, nego da je uzmem pod ruku.

Jesenko: Da, ovo je prvi put da samostalno izlažem što je i bio uslov za prijavu na konkurs. Smatram da je ovo izvanredna prilika da svoje radove izmjestim iz uskog krug umjetnika i meni bliskih ljudi u otvoren prostor koji će biti dostupan svima.

DEPO: Po vašem mišljenju, daje li se danas dovoljno prostora mladim autorima da svoj talenat i umjetničku kreativnost predstave široj publici?

Amina: Umjetnost je oduvijek osjećala nepremostiv jaz prema toj „široj publici“. Svi posjedujemo različite senzibilitete, a umjetnost se obraća senzibilnijima po nju samu. Ne vjerujem da je umjetnost elitistička, ali sam sigurna da ne može biti bliska svima. Istina je da mladi umjetnici/ice teško dolaze do novčanih sredstava i medijske pažnje, te da moraju biti više snalažljivi nego talentovani, ali kod onih koji se zaista zanimaju za umjetnost, istinski talenti ne prolaze nezapaženo.

Jesenko: U skladu sa tim koliko se trude predstaviti bilo šta, toliko prostora je i dostupno. Možda griješim, ali mislim da je tako. Vjerovatno da ima slučajeva kada su pojedini bivali sputani iz razloga koji su tipični na ovom prostoru i koji su svima poznati, ali stvar je u tome da ne treba nikada odustati.                                                                                     
DEPO: Koliko se pruža prilika da se na umjetničkoj sceni nametnu neke nove perspektive i viđenja, imamo li na umu da smo svi prilično zarobljeni u nekim tradicionalno-autoritativnim okovima; te da postoje neke veličine koje se predstavljaju i izlažu, a pored kojih je jako teško dobiti priliku za predstavljanje nečega novog?

Amina: Ne vidim problem u takvim „veličinama“. Prije bih rekla da umjetničkoj sceni nedostaje kritička masa, masa koja nije doživjela društvenu lobotomiju, masa koja dovoljno zna i razumije, da joj se niti jedna lisica ne može prodati kao vuk.

Jesenko: Prilike su se uvijek ukazivale s vremena na vrijeme u nekom određenom ili neodređenom ritmu, a kada dođe do nečega uistinu novog onda neće biti problem to i predstaviti.

DEPO: Vidite li perspektivu za bavljenjem umjetnošću u BiH, pitanje je naravno paradoksalno, imajući na umu da se vi njome već bavite, ali prije svega mislimo na onaj njen egzistencijalni segment; ili prostije rečeno smatrate li da se od posla kojim se vi bavite i najmjeravate u budućnosti baviti može živjeti?

Amina: Da negdje, iza obzorja, ne naslućujem nadu, ne bih ni upisala studij o umjetnosti. Svjesna sam da se od svog posla neću obogatiti, ali zbog nas upornih, Pandora je na vrijeme spustila poklopac na kutiju.

Jesenko: U bilo kojoj profesiji je upitna perspektiva ukoliko mislimo na egzistencijalni segment, tako da ne bih ni po čemu mogao izdvojiti umjetnost kao manje perspektivnu u tom segmentu.

DEPO: S druge strane, da li po vašem mišljenju umjetnost smijemo posmatrati kroz prizmu onoga što je puko egzistencijalno ili je ona nešto izvan dodira takvog posmatranja i doživljaja?

Amina: Umjetnost je, za mene, poput religije. Bez religije se može živjeti, ali makar ostaje praznovjernost ili ipak vjera, vjera u Božije nepostojanje. Tako je i sa umjetnošću. Ne smije se obezvrjeđivati, jer, ako ništa, ostaje smisao za lijepo. Ako tražite da odgovorim sa da ili ne, prije ću izabrati da. Jer, ja ne vidim svoj smisao bez umjetnosti. To je moja Božanska čestica.

Jesenko: Umjetnost je apsolutno izvan dodira takvog posmatranja s tim da je naravno vise nego lijepo ukoliko ona jednom umjetniku moze obezbjediti egzistenciju. Bitno je napomenuti da ona nikada ne smije, niti može služiti za ostvarivanje zarade, osim ukoliko je zarada rezultat sretnih okolnosti.

DEPO: Recite nam nešto više o radovima koji će biti predstavljeni publici u Zvonu. Amina, kako nastojiš predstaviti Jesenkovu poetiku? Jesenko, kako je koncipirana tvoja postavka, te šta njome nastojiš poručiti publici?

Amina: Jesenkove radove vidim kao individualnu pobunu protiv savremene umjetnosti. Povratak onom, što se u historiji umjetnosti zove akademskim, jeste umjetnikov apel za spas slikarstva. U savremenoj umjetnosti, u kojoj predmetnost izmiče poput fatamorgane, slikarstvo kao umjetnički medij ostaje zaboravljeno. Nisam platonista, stoga ne vjerujem da je slikati portrete vještina, tim prije što Jesenkovi portreti govore mnogo više od svoje „realističnosti“. Umjetnost ni ne treba pratiti trend. Ako slučajni prolaznik u Dimitrijevićevom radu postaje autorom, zamislite kakvo priznanje trebamo odati Jesenku.

Jesenko: Postavku će činiti oko 10 radova koji u biti nisu nikakav osmišljeni ciklus, već zbirka portreta koji su nastali u nekom da kažem 'međuprostoru'. Taj 'međuprostor' bih objasnio kao jedino mjesto na kojem mogu raditi ono što ja želim. Poruka će publici biti jasna: portreti nisu izumrli, niti će.

DEPO: Jesenko, Vaša glavna preokupacija su portreti. Možete li nam nešto više reći o njenoj prirodi te otkuda potreba da se svijet prikazuje kroz ljudska lica? Amina, jedan od eseja koji ste poslali na konkurs tiče se izložbe “Predmeta djece poginule u opkoljenom Sarajevu”. Recite nam nešto više o tome, te koliko po Vašem mišljenju literatura može doprinjeti razumijevanju i prevazilaženju tragičnih događaja iz prošlosti? Preciznije, koja je njena uloga u sagledavanju traumatičnih ratnih iskustava?

Amina: Riječ je o izložbi dokumentarističkog karaktera, umjetnice Arme Tanović-Branković, u kojoj predmeti poginule djece postaju argumenti stradanja, dokazni materijal par excellence. Dječiji predmeti, prevashodno utilitarnog karaktera, poprimaju sasvim novo značenje, naime oni se glorificiraju u rukama roditelja, ali i ne samo to - takvi predmeti približavaju nam dječiju perspektivu rata. Literatura mi je pomogla da shvatim odnos subjekta i rata, gdje zbog bliskog prisustva smrti, afektivni doživljaji u tijelu stvaraju novi doživljaj njega samog. To je tijelo koje pomiče vlastite granice između sebe i drugog, ali i unutar sebe, između života i smrti kako tvrdi Julija Kristeva. Ono postaje i subjekt i objekt raspadanja koji budi nepodnošljivi osjećaj da tijelo nastavlja postojati i izvan svog kloazoniziranog prostora, raskomadano. Ipak, čini mi se da literaturom samo razumijemo, a nikako prevazilazimo rat.

Jesenko: Iza svakog pogleda se krije jedan svijet, i svaki je poseban. Nikada nećete naći dva ista. Šta može biti zanimljivije od zavirivanja u svaki od tih svjetova? Kada ih počnete taložiti dobijete cijelu galaksiju.

DEPO: Možete li nam reći nešto o vašim umjetničkim uzorima; koji su, koje pravce u umjetnosti preferirate, te gdje sebe vidite i pozicionirate u tom svijetu?

Amina: Prevelik sam zaljubljenik umjetnosti da bih mogla nekog posebno izdvojiti, ali posebnu pažnju pridajem umjetnicima koji nisu uvršteni u enciklopediju historije umjetnosti i onima koji izmiču evropocentričnoj paradigmi mišljenja.

Jesenko: Nemoguće je izdvojit nekoliko uzora pored čitave vojske genijalaca, ali ako bih bio subjektivan i morao izdvojiti jednoga onda bi to bio Rembrant V.R. Što se tiče pravaca, možda ću sebi nauditi što ću reći ovo - ne preferiram niti jedan pravac. Možda će me neko svrstati vamo ili tamo,  ja se ne zamaram s time.

DEPO: Recite nam koja je vaša vizija umjetnika i njegove uloge u današnjem svijetu?

Amina: Umjetnost treba nastojati da bude društveno angažirana praksa, jer ona razobličava stereotipe i djeluje na ljudsku svijest. Mislim da je u sadašnjem svijetu besmisleno biti larpurlartističan.

Jesenko: Mislim da danas umjetnik ima manju ulogu nego ikad prije, ali to nije problem. Naposlijetku će to biti svijet sačinjen od umjetnika i svi će biti umjetnici. Vizija je osjetiti život u svakom trenutku.

DEPO PORTAL