Prošlo je nepunih mjesec dana otkako je François Hollande, socijalista, postao novi predsjednik Francuske. Već na samom početku svog mandata uspio je ispuniti jedno od svojih izbornih obećanja, ono da će biti „normalan predsjednik“, tj. da će vladati u maniru skromnog, trezvenog, ozbiljnog državnika.
 |
| Obično u te periode, kada drumovima naše zemlje prozvižde kola naših državnika, stane sve. Prateći službenici obezbjeđenja i MUP-a imaju praksu da agresivno zaustavljaju druga vozila, ulijeću u trake i sirenama ili pozivima kroz megafone disciplinuju prestravljene građane. Što se voznog parka tiče, ovaj se mijenja često, teško je upratiti koje od tri njemačke luksuzne marke se trenutno troše. |
Djelovao je odmah. Prvo si je smanjio predsjedničku plaću za 30%, napuštajući praksu svoga prethodnika da neke od svojih nedostataka kompenzira luksuzom i sjajom svoje najviše funkcije. I dok je Sarkozy novinare uglavnom primao u elizejskoj palači, Hollande je svoje prve TV nastupe apsolvirao kao gost u studiju. No, tu nije bio kraj. Tako je prošlog petka, između ostalog, reducirao i svoj bezbjednosni tim sa 93 na 60 službenika. Na svoj prvi samit, onaj u Briselu, otišao je vozom, sa paršikog Gare du Nord, provlačeći se kroz mase građana koji su ga jedva prepoznali. U Pariz se vratio automobilom, diskretnom noćnom vožnjom, bez svjetla i sirena. Vozaču je naloženo da se drži propisane brzine. I dok je Sarkozy na slična dešavanja redovito koristio dva aviona (Airbus A330 i Falcon 7X), Hollande preferira prizemljeni pristup, u skladu sa njegovom najavom da će biti čovjek naroda. Jedva ga se nagovorilo da se iz svog pariškog stana preseli u prostorije koje je lakše nadzirati.
U Bosni i Hercegovini imamo Predsjedništvo čija tri člana preferiraju voziti se odvojeno. Tako i naši premijeri, njih svih trinaest. Naprosto im je neodoljivo voziti se po svih 37 kilometara bosansko-hercegovačke autoceste. Obično u te periode, kada drumovima naše zemlje prozvižde kola naših državnika, stane sve. Prateći službenici obezbjeđenja i MUP-a imaju praksu da agresivno zaustavljaju druga vozila, ulijeću u trake i sirenama ili pozivima kroz megafone disciplinuju prestravljene građane. Što se voznog parka tiče, ovaj se mijenja često, teško je upratiti koje od tri njemačke luksuzne marke se trenutno troše. Održavanje i servisiranje ovih skupocjenih mašina košta milione. Zapravo, košta toliko da je bolje nabaviti nove.
| I dok je Sarkozy novinare uglavnom primao u elizejskoj palači, Hollande je svoje prve TV nastupe apsolvirao kao gost u studiju. No, tu nije bio kraj. Tako je prošlog petka, između ostalog, reducirao i svoj bezbjednosni tim sa 93 na 60 službenika. Na svoj prvi samit, onaj u Briselu, otišao je vozom, sa paršikog Gare du Nord, provlačeći se kroz mase građana koji su ga jedva prepoznali. U Pariz se vratio automobilom, diskretnom noćnom vožnjom, bez svjetla i sirena. |
U budžetu institucija BiH za 2012. godinu planirano je 5 miliona KM za kupovinu novih automobila, iako je samo godinu dana prije, u jeku ekonomske krize, potrošeno 7,5 miliona maraka za nabavku čak 172 limuzine! U izvještaju o izvršenju budžeta Predsjedništva BiH za prvi kvartal 2011. godine jedan od članova je na gorivo potrošio čak 7.900 KM, što je, zapravo, posve nemoguće. To bi značilo da je u tih 120 dana više vremena proveo na cesti, nego za radnim mjestom. Slično je i sa ministrima državnih ministarstava, njihovim zamjenicima, zamjenicima zamjenika i pomoćnicima. Samo entourage ministra civilnih poslova (ograničit ću ga na zamjenicu ministra, sekretara i pomoćnike) broji 11 ljudi. Ne bi me iznenadilo da svako od njih ima na raspolaganju službeni automobil.
Svako malo se pitam zašto mi nemamo našeg Hollandea. Socijaldemokratskih partija imamo napretek, da ne govorim o partijama šovinisitčko-nacionalističke provinijencije koje svoj uspjeh zasnivaju na politikama zastrašivanja, a koje najbolje funkcioniraju u klimi i atmosferi teške socijalne ugroženosti. Gdje je nestala dostojanstveno plasirana skromnost? Poštovanje i odgovornost prema državničkoj funkciji? Godinama nas bombarduju ekscesi kabadahijskih, arogantnih pojedinaca na funkcijama koji ogađuju politiku ne samo onima koji je doživljavaju kao nužno zlo, već i onima koji su svjesni da bez politike, bez institucija, nema reda i poretka.
| Svako malo se pitam zašto mi nemamo našeg Hollandea. Socijaldemokratskih partija imamo napretek, da ne govorim o partijama šovinisitčko-nacionalističke provinijencije koje svoj uspjeh zasnivaju na politikama zastrašivanja, a koje najbolje funkcioniraju u klimi i atmosferi teške socijalne ugroženosti. Gdje je nestala dostojanstveno plasirana skromnost? Poštovanje i odgovornost prema državničkoj funkciji? |
Kada je Naša stranka na prošlim općim izborima podbacila, moj prethodnik Bojan Bajić odlučio je dati ostavku. To je prvi put da je neko u BiH otkako je višestranačkih izbora preuzeo odgovornost za loš izborni rezultat (prema vlastitim, internim, možda i preambicioznim kriterijima) i dao ostavku na čelnu partijsku funkciju. Bajićev potez je standard koji smo si i statutarno postavili, obavezujući se na ograničenost predsjedničkog mandata i odgovornost za rad – pa i kao opoziciona stranka – između dva izborna ciklusa. Nadam se da ćemo nakon 7. oktobra 2012. ovaj i druge standarde (à la Hollande) prenijeti i u institucije lokalne vlasti, pokazujući poštivanje i odgovornost prema državi Bosni i Hercegovini kakvu ona zaslužuje. Jer, vrijeme je za novu generaciju političara, mladih, sposobnih ljudi koji politiku doživljavaju kao servis građanima, a ne kao mogućnost ličnog prosperisanja.
Usput budi rečeno, pričaju mi da je donedavni rektor Univerziteta u Sarajevu, Faruk Čaklovica, koristio u jednoj godini čak dva godišnja odmora. Jedan da ode na hadž. Drugi? Pa da se odmori, naravno.
Stavovi u ovom tekstu izražavaju autorovo lično mišljenje i ne predstavljaju nužno uredničku politiku DEPO PORTAL-a.