Govoreći o temi "Religijski eksremizam i sekularizam", Priganica je istaknuo da problem u odnosu religije i sekularizma počinje onda kada se religija pokušava instrumentalizirati u političke svhe,  odnosno kada se drugi i njihov značaj nastoje minimizirati, što u osnovi čini supstrat svih etnonacionalnih i klerikalnonacionalnih koncepcija.

Uvodničar u tom pogledu osuđuje svaki ekstremizam, i klerikalnu legitimaciju koja je usmjerena ka osvajanju vlasti i političkih funkcija.

Istovremeno, zagovara "jednu dijalektičku miksturu" afirmacije sekularnog i religijskog diskursa u javnoj sferi, uz omogućavanje  iznošenja svih argumenata kao osnove za kreiranje suživota i očuvanje različitosti i bogatstva identiteta, što je posebno značajno u kontekstu bh. pluralnog društva.

Elaborirajući brojne aspekte spomenute teme, dr. Priganica podsjetio je na svojevrsnu "renesansu religije" na globalnom planu od 90-tih, naovamo, te činjenicu da ovo pitanje, uključujući sekularizam kao protutežu, sve više zaokuplja pozornost istaknutih znanstvenika.

Pozivajući se na teze sadržane u knjizi "Moralnost sekularizma" čiji je autor, te brojne druge filozofske radove i osvrte, među kojima i knjigu poznatog kanadskog filozofa Charlesa Taylora "Doba sekularizma", uvodničar nudi široku lepezu tumačenja odnosa religiskog i sekularnog, zastupajući tezu da se ne može staviti znak jednakosti između sekularizma i ateizma, odnosno da su vrijednosti i ideje koje sekularizam inaugurira u osnovi teističke, nasuprot uvjerenjima o satanskom karakteru sekularizma.

"Taylor nam nudi suvremeno rješenje, tkz. koncept sekularizma "B", koji za razliku od klasičnog koncepta "A" - odvajanja crkve od države i njene kontrole od države, uvodi sintagmu akomodacije (prilagodbe) religijskih slika svijeta, dakle ne restrikcije, ne potiskivanja svjetonazora, nego njihove akomodacije unutar pluralnog društva", pojašnja Priganica.

Fokusirajući se na specifno iskustvo BiH i njenu multikulturalnu paradigmu, uvodničar smatra da religijski diskurs poželjan u okviru javne debate, uz oprez da u toj domeni ne dođe do zloupotreba u pravcu religijskih ekstremizama "koji u biti imaju negativan stav o drugome, strah od drugoga i na neki način afirmiraju govor mržnje".

Priganica navodi da sekularni (svjetovni) diskurs može biti obogaćen religijskim te da to može ishoditi afirmacijom morala u društvu.

Uvodničar tumačenje spomenutog odnosa zaokružuje, uvodeći  projekt prosvjetiteljstva i problematizirajući pojam slobode, te eshatološku, ontološku i metafizičku dimenziju religije kao puta ka spoznaji suštine postojanja, njegove svrhe, filozofskog tumačenja bića i bitka, kao i odnosa čovjeka i svijeta uopće.

(FENA/em)