Pripremila: Jasenka KRATOVIĆ

Iako datum još nije preciziran, u toku ove godine održaće se Prvi kongres građana NSK  koji, kako piše na njihovoj web stranici, za cilj imaju, da u vremenu u kome se nacionalna tržišta, njihovi finansijski i politički sistemi više nego ikada nalaze na probi, ispitaju dvoznačnu realnost i potencijale ove  „prve globalne države na svijetu“. Ovaj događaj sakupiće državne delegate i članove NSK,  kako bi diskutovali o brojnim zajedničkim i kontradiktornim interpretacijama i vizijama svojih građana

Kako je nastala NSK?

„Država NSK“ u stvari je tvorevina kontroverznog umjetničkog i društvenog pokreta nastalog u Sloveniji početkom '80tih godina pod nazivom Neue Slowenische Kunst (Nova slovenačka umjetnost). S obzirom da je naziv pokreta njemački, komplikovan odnos Slovenaca sa njemačkom društvenom i kulturnom tradicijom je bio i glavna tema brojnih početnih radova NSK.  1984. godine članovi pokreta osjećaju potrebu da u svakom smislu prošire svoje djelovanje i društvenu misao i tako osnivaju NSK državu, prvu virtualna državu bez granica, koja  ima vlastite pasoše, ambasade, himnu, konzulate i poštanske marke. Kako često naglašavaju njeni osnivači, zajednički cilj svih građana ove države bio je definisanje odnosa između umjetnosti i politike te stvaranje Utopije - koja će potrajati.

Osnivači NSK pokreta bili su pripadnici muzičke grupe Laibach, nastale 1980. u industrijskom gradu Trbovlju, potom grupa likovnjaka IRWIN, teatarska grupa Noordung, da bi njihove ideje ubrzo podijelila i grupa grafičara okupljenih oko naziva New Collective Studio, grupa filmskih i video artista Retrovision, te filozofi i teoretičari okupljenji oko Odjeljenja za čistu i primjenjenu filozofiju. Većina pripadnika NSK, pogotovo grupe Laibach i IRWIN,  insistiraju na činjenici da je njihov rad kolektivan a ne individualan te svoja djela najčešće potpisuju pečatom, bez isticanja imena autora. I njihova „fantomska“, virtualna država upravo je organizovana po principu kolektivizma.

Djelovanje pokreta i „države“ se osamdesedih godina čvrsto isprepliće. U '90-tim, usljed brojnih političkih prevrata u Evropi, koji dovode do definitivnog rušenja socijalizma, i sam pokret uzima veći zamah. Čak se i na Crvenom trgu u Moskvi potpisuje deklaracija o proglašenju NSK države.  Od 1991. NSK uvodi i državljanstvo,  a  počinju se izdavati i prvi pasoši ljudima različitih religija, rasa, nacionalnosti i svjetonazora. NSK država potvrđuje svoja početna stanovišta; ona funkcioniše kao parazit unutar postojećih sistema, ne priznaje kategorije fiksnog teritorija i principa nacionalnih granica,  a bitno ju je samo virtualno održati i podržati ideju Utopije.

Naravno, NSK pasoši dio su cjelokupnog umjetničkog projekta, i kao takvi ne koriste za putovanje. Nažalost, veliki broj očajnih ljudi, mahom iz zemalja trećeg svijeta, nasjeo je na ovu šalu, zatražio i dobio NSK pasoš, a potom se razočarao. Većina njih dolazi iz Nigerije i Egipta.


Vizuelni efekat "totalitarnog kiča"


Scena iz predstave NSK teatarske grupe Noordung "Biomehanika Noordung / Gravitacija nula", realizovane u uslovima bestežinskog stanja
Ono što je oduvijek izazivalo plemike publike, ali i  podozrivost političkih krugova je činjenica da se NSK pokret u svom izrazu oduvijek igrao simbolima totalitarističkih i ekstremno nacionalističkih pokreta, vizuelno postižići efekat „totalitarnog kiča“. NSK umjetnici u svojim djelima, u svom umjetničkom i društvenom izrazu često spajaju različite, suprotstavljenje političke ideologije.  Tako je 1987. izazvan skandal nakon što je njihov poster osvojio prvu nagradu na jednom takmičenju povodom tadašnjeg Dana mladosti. Poster prikazuje sliku nacističkog umjetnika  Richarda Kleina na kojoj je nacistička zamijenjena jugoslovenskom zastavom, a njemački orao na njoj ustupa mjesto golubu.

Kako je prije nekoliko godina pisao hrvatski Nacional, grupa Laibach, možda i najpopularniji izdanak NSK, skrenula je na sebe pozornost javnosti bivše Jugoslavije, ali i cijele Europe početkom 80-ih 20. stoljeća provokativnim zvukom, militantnim izgledom i politiziranim projektima. Njihov program temeljio se “na razobličavanju estetske bliskosti nepomirljivih ideologija kakve su bile fašizam i komunizam”, a u svom radu koristili su simbole iz arsenala Trećeg Reicha, zatim socrealizma i kasnije talijanskog futurizma s idejom da raskrinkaju totalitarne režime i manipulaciju ljudima upotrebom njihove ikonografije. U projektima su koristili, među ostalim, Titove govore i isječke iz pornića, te Maljevičev križ, a njihove nastupe pratile su zabrane i kontradikcije. Iritantni zvuk i poseban vokal Milana Frasa bili su jedno od važnijih obilježja grupe. O njima se raspravljalo u Hrvatskom saboru, a slovenski cenzori su osakatili njihov prvi album tako da je grupa dobila disidentski status. Ubrzo potom Laibach je postao svjetska atrakcija.

Na svojim albumima pomiču granice i nastavljaju na svoj način komentarisati stvarnost, od politike do religije. O njima, kao i o cijelom pokretu, snimljeni su brojni filmovi i napisane doktorske disertacije, a danas nakon skoro 30 godina postojanja imaju kultni status.

U jednom od svojih intervjua članovi Laibacha, osvrčući se na probleme današnjice, oštro su kritikovali današnju umjetnost, rekavši da su danas „galerijski  kuratori postali polubogovi konceptualnog izbora, neke vrste art DJ-eva, a umjetnici su njihov fundus eksperimentalnih zečeva” te da, što se njih tiče „umjetnost je već odavno 'adio' pa je i krajnje vrijeme da se i dekretom ukine”.

I dok je sudbina umjetnosti u 21. vijeku neizvjesna, neizvjestan je ishod i sadržaj ovogodišnjeg kongresa NSK države. Ovaj pokret, kojeg i dan danas neki smatraju odgovornim za raspad Jugoslavije i udruživanje Njemačke te za prijem Slovenije u EU i NATO, moguće da će i ovom prilikom donijeti nova, neočekivana iznenađenja.

(DEPO/BLIN)