Piše: Nedim Hasić

Vlasnika novog prvaka Europe u nogometu, Romana Abramoviča, ispunjenje sna s Chelseajem stajalo je 2,1 milijarde eura! Na dovođenje igrača, trenera, rješavanje dugova i poboljšanje infrastrukture potrošio je milijardu, a 1,1 milijardu potrošio je na plaće igrača!

Pedantni analitičari izračunali su da je u devet sezona koliko kraljuje na Stamford Bridgeu. Osim 66 igrača, Rus je u devet godina promijenio osam trenera. Svi su, manje-više, letjeli jer nisu mogli osvojiti Ligu prvaka, a onda ju je osvojio čovjek od kojega se to Abramovič najmanje nadao. I svejedno mu posao nije zajamčen i za sljedeću sezonu! A preostali iznos, oko 1,1 milijarda eura potrošena je na plaće igrača, po čemu je Rus također svojevrsni rekorder.

Sve je počelo prije tačno devet godina, kada je Abramovič u Londonu kupio Chelsea Village, kompaniju koja pod svojom kontrolom ima i istoimeni nogometni klub.

Nakon leta iz Moskve, u London je sletio vlastitim helikopterom, u društvu tadašnje plavokose supruge Irine. Drugi najbogatiji građanin Rusije nadlijetao je Temzu kada se uhvatio za glavu i svoje suradnike upitao: “Nismo valjda kupili ono smetljište?”

Tek nakon što je stigao u klupske prostorije pojašnjeno mu je kako je “ono smetljište” koje je vidio zapravo Craven Cottage, oronuli stadion još jednog londonskog kluba, Fulhama, koji je u vlasništvu egipatskog tajkuna Mohammeda Al Fayeda, a ne stadion kluba kojeg je upravo kupio za 141 milion funti.

Bile su to sitne pare za čovjeka čije se bogatstvo procjenjuje na pomalo nevjerovatnih tri i pol milijarde funti. “Ovo nije poslovni korak”, kazao je nakon ceremonije potpisa čovjek koji je šokirao Britaniju. “Ovo sam učinio zato što volim nogomet, fokusirao sam se na Chelsea isključivo zbog ljepote ove igre.”

Ime Romana Abramovicha tada je dospjelo u centar pažnje britanskih medija, ali i običnih navijača koji su se pitali kome je to dotadašnji predsjednik Ken Bates, čovjek koji je prije tridesetak godina za samo jednu funtu kupio Chelsea, prodao njihovu omiljenu igračku sa sjevera Londona? Ko je čovjek koji se u svega desetak godina, od prodavača polovnih automobilskih guma prometnuo u jednog od najbogatijijh ljudi planete?

Roman Arkadievich Abramovich, dijete ukrajinskih Jevreja, rođen je 24 oktobra 1966. godine u Saratovu, gradu na Volgi u južnom dijelu Rusije. Majka mu je umrla kada je imao svega nekoliko mjeseci, otac četiri godine kasnije u nesreći na gradilištu. Odgojio ga je djed u Ukhti, gradu u Sibiru, udaljenom oko 700 kilometara od Moskve.

Ukhta je bogato nalazište nafte i djed je odlučio da njeno iskorištavanje bude posao kojim će se Roman baviti u životu, stoga ga je i odlučio upisati na Gubkin, Univerzitet za plin i naftu.

Abramovich je dijete perestrojke, kao i mnogi drugi pripadnici njegove generacije i on je ambiciozno krenuo u poslove nakon što se počeo raspadati stari socijalistički sistem. Počeo je 1987. godine, praveći igračke, plastične patke koje je prodavao u supermarketima širom Moskve. Zajedno sa polovnim automobilskim gumama. No, Roman je želio više, shvatajući kako u poslovima sa naftom leži pravi novac, pa se njenom trgovinom počeo baviti 1988. godine.

Njegovi su poslovi često bili na ivici zakona, poput onog iz 1992. godine, kada je 55 vagona prepunih nafte, jednostavno isparilo negdje na putu između Sibira i Moskve. I završilo nekoliko stotina kilometara dalje, u Latviji koja je tih dana tek stekla nezavisnost. Čitav su slučaj istraživale ruske novine Versiya, koje su Abramovicha optužile za prevaru, no on je iz zatvora izašao nekoliko dana kasnije, a protiv njega nikada nije podnesena prijava.

Nakon toga, Roman je shvatio kako je Rusija rizično mjesto za biznis, zakoni su se mijenjali preko noći, stoga je odlučio osnovati vlastitu kompaniju, nazvati je Runicom i registrirati je u Švicarskoj. No, pravi poslovni uzlet Abramovich je doživio tek kada se udružio sa Borisom Berezovskim, briljantnim moskovskim matematičarem, koji je postao jedan od prvih “oligarha”, nekolicine tajkuna koji su pokupovali sve što je vrijedilo u postkomunističkoj Rusiji.

Dvadesetak godina stariji od Abramovicha, Berezovsky je bio pripadnik “Familije”, grupe biznismena i političara koji su okruživali tadašnjeg predsjednika Borisa Jeljcina i njegovu moćnu kćerku Tatjanu Dyachenko. Abramovich je postao dio kruga, i često su on i Tatjana bili gosti Berezovskog na njegovoj jahti kojom je krstario Mediteranom. Godine 1995., Berezovsky je dužnosnike iz Kremlja “ubijedio” da mu prepuste kupovinu Sibnefta, privatne naftne kompanije koja je gospodarila bogatim poljima zapadnog Sibira. Čitav posao je bio vrijedan 100, 3 miliona dolara i pripao je Berezovskom i Abramovichu.

Procjene su govorile kako je kompanija trebala biti prodata za četiri puta veću sumu, no bilo je kasno, Abramovich je postao vlasnik 50 procenata dionica. No, nije sve u tom poslu bilo tako loše, radnici kompanije zavoljeli su Abramovicha koji je donio zapadnjački stil poslovanja i dobru zaradu, vodeći prije svega računa o ekologiji i čuvanju dotada poprilično uništenih tundri.

Političke promjene koje su zadesile Rusiju odlaskom Jeljcina nisu naškodile Abramovichu. U julu 2000. godine, novi predsjednik Vladimir Putin pozvao je trideset oligarha u Kremlj i dao im ponudu za koju je vjerovao da je oni neće moći odbiti. Obećao im je kako će svi njihovi poslovi oko privatizacije tokom '90-ih biti zaboravljeni ukoliko se povuku iz visoke politike. Većina je, uključujući i Abramovicha, takvu ponudu i prihvatila.

Međutim, bilo je onih koji nisu i koji su nakon toga neslavno završili. Jedan od takvih bio je Boris Berezovsky koji je kasnije debelo platio neposlušnost Putinu.

U međuvremenu Romanovo je bogatstvo naraslo do neslućenih razmjera, no isto tako često su se u ruskoj štampi postavljala pitanja o njegovom porijeklu. Abramovich nikada ne odgovara na takve upite, rijetko daje intervjue. Kada želi pobjeći od svega, onda svojim privatnim Boeingom 747 leti 4000 kilometara daleko od Rusije, kroz devet vremenskih zona, sve do provincije Chukotka.

Kritičari tvrde kako je ljubav prema ovom mjestu vođena novcem, Chukotka je bogata naftom i zlatom, no Abramovich odgovara kako brutalne vremenske neprilike troškove eksploatacije čine iznimno visokim te da on tu nema interesa. No, zato je tamo izgradio ogromno imanje za čiju je kupovinu platio 35 miliona dolara poreza, te dao još stotinu miliona za izgradnju.

Ono po čemu se Abramovich izdvaja od ruskih tajkuna jeste njegova ljubav prema luksuznim vilama koje kupuje po Rusiji, ali i širom svijeta. Ima ogroman posjed u Anadyru, kao i u Saint Tropezu, zatim imanje od 105 hektara u luksuznom dijelu Moskve, stan i ogromno imanje u Londonu, te jahtu dugačku 112 metara koju je kupio od Paula Allena, koosnivača Microsofta.

Posao oko kupovine Chelsea jedan je od najvećih u njegovoj karijeri, isto tako, kako priznaje, jedan od najdražih. Engleski finansijski eksperti tvrde kako je Abramovich, s obzirom na ogromna dugovanja u koja je klub zapao, mogao dionice kupiti za mnogo manje novca, no Roman to nije htio. “To je prava cijena, želim spasiti klub”, samo je kratko pojasnio nakon kupovine kluba kojeg je u subotu uvečer u Munchenu doveo do naslova prvaka Evrope.

Slobodna Bosna/DEPO PORTAL - BLIN/a.k.