U izlobenim prostorima Musée d‘Art Moderne de Saint Etienne Métropole, u kojima je trenutno predstavljena samostalna izloba velikana umjetnosti svijeta, belgijskog umjetnika Jana Fabra, od juna će se nalaziti djela internacionalnih umjetnika iz Bosne i Hercegovine - Damira Nikšića, Anura, Kurta & Plaste, Juriše Borasa i Nebojše Šerića Shobe. Izloba će biti otvorena od 22. juna do 30. septembra 2012. godine. Kustosi postavke su Lóránd Hegyi, direktor Musée d‘Art Moderne de Saint Etienne Métropole i Amila Ramović, izvršna direktorica Muzeja savremene umjetnosti Ars Aevi Sarajevo, koja je stoji iza produkcije ovog projekta.
Prilika za saradnju sa ovom prestinom internacionalnom institucijom iznimno je značajna u kontekstu promoviranja umjetnosti iz Bosne i Hercegovine. Poziv na postavku izlozbe u zvaničnom programu jednog internacionalnog muzeja u tromjesečnom trajanju izuzetno je priznanje za umjetnike i za Ars Aevi kao stručnog organizatora. Musée d‘Art Moderne de Saint Etienne Métropole formiran je 1947. godine i posjeduje jednu od najznačajnijih kolekcija savremene umjetnosti u Francuskoj, a njegova politika kontinuiranog otkupa djela savremene umjetnosti, i posebno savremenog dizajna, učinila ga je najznačajnijom kolekcijom ove vrste u Francuskoj, pored Centra Pompidou.
Povjerenje koje je ukazano Muzeju Ars Aevi da u francuskom muzeju postavi ovu izlozbu rezultat je činjenice da je djelatnost umjetnika iz grupe Sing Sing individualno dobro poznata u prostoru internacionalne umjetničke scene. Ars Aevi je 2005. godine započeo projekt kojim se njihovi opusi sagledavaju komparativno, vezani činjenicom njihovih zajedničkih početaka na javnoj i umjetničkoj sceni.
U tekstu napisanom u povodu njihove sarajevske postavke, stoji: “U mjesecima koji su neposredno prethodili opsadi Sarajeva, Sing Sing je bio muzička grupa koju su osnovali tada mladi umjetnici - Anur, Juriša Boras, Almir Kurt, Damir Nikšić, Nebojša Šerić Shoba, sa gitaristom Edinom Zećom, a čiji su pridrueni članovi bili Samir Plasto, Dejan Vekić i Bojan Zec Filipović.
Grupa je za kratko vrijeme postala dijelom sarajevske urbane ikonografije, ponajprije zbog scenskog nastupa koji je nosio tragove muzičkog teatra, političkog aktivizma i, često ironijskog, humora, naslojenih na rutinu rock’n’rolla i rhythm’n’bluesa. Ti nastupi su više bili demonstracija stava nego autorski muzički proizvod, i moe se reći da su, zapravo, bili sami sebi svrha: prilika da njeni članovi saopšte “sebe”, tada kroz najefikasniji medij propovjednika modernog doba koji su poznavali, utjelovljen u liku Rock Zvijezde, koji su uskoro zamijenili onom Umjetnika.
U godinama razdvojenosti različitim ratnim sudbinama Sing Sing je već bio daleko od pozornice, a diseminacija njihovih ideja odvijala se individualno, kroz pojedinačne umjetničke prakse, ali sa jednakom glasnošću i prepoznatim kreativnim integritetom. U kontinuitetu, oni su kroz svoje radove nastavili biti autentični glasovi generacije koja nije više samo sarajevska, nego koja je naučila gledati i govoriti globalno, dodatno potaknuta iskustvom većim od same sebe. Intenzitet nekadašnjeg mladalačkog stava, sada izgovoren jezikom aktuelnih angairanih umjetničkih praksi, prenesen je i na internacionalne pozornice savremene umjetnosti, Venecijansko bijenale i druge svjetske smotre i izlobe.
Na vrhuncu njihovih zrelih umjetničkih karijera, po prvi put se ponovno pojavljuju kao grupa, sada sa iskazima koji su formalno i sadrajno evoluirali, ali koji i dalje imaju jasno definisanu dimenziju kroz koju se mogu sagledavati kao cjelina, svaki pojedinačno kao ‘dionica’ strukture njihovog kreativnog jedinstva. Stoga njihov umjetnički angaman ovdje nije samo globalno refleksivan, nego je opet pragmatično interventan u lokalom kontekstu: ponovo su prihvatili slogan ‘Fašizam je opijum za narod’ koji su usvojili još 1991. godine. I dok su tada samo naslućivali posljedice predratnih političkih previranja, u Vijećnici se njihova umjetnost nameće kao alarmantna kritika naše prošlosti i sadašnjosti, i kao znak upozorenja pred odlukama koje će odrediti našu budućnost.” (Amila Ramović, Sing Sing 1991-2011, Sarajevo: Ars Aevi, 2011)
Ars Aevi je započeo sa priređivanjem samostalnih izlozbi iz ciklusa Sing Sing 2005. godine. Njihovo prvo zajedničko predstavljanje odrano je u Vijećnici u Sarajevu u novembru 2011. godine. Izlozbom u Muzeju moderne umjetnosti u Saint Etienneu započinje promocija ovog projekta u internacionalnim prostorima.
DEPO PORTAL