Iako je bila najgledanija emisija u srijedu navečer, duel predsjedničkih kandidata Srbije je imao daleko manju gledanost od sučeljavanja koji su Boris Tadić i Tomislav Nikolić također imali prije četiri godine.
Prema istraživanju Agencije "AGB Nielsen Media Resaerch" duel vođen 30. januara 2008. godine pratilo je gotovo pola miliona gledalaca više, tačno 3.080.105 gledalaca, s rejtingom od 31.4 posto.
"Naime, najveći rejting prema istom istraživanju imala je serija 'Selo gori a baba se češlja' s rejtingom 33,6 posto, što najbolje ukazuje na to kako se više od trećine građana Srbije osjeća u vezi s pitanjem političkih promjena koje očekuju nakon ovih izbora", kazala je Alisa Vrabac, diplomirani komunikolog masovnih komunikacija, analizirajući za Fenu ovaj televizijski duel.
Vrabac dodaje da su oba kandidata imala ravnopravne uvjete prezentacije i komuniciranja, u smislu i ambijenta i raspoloživog vremena, a poteškoća za Nikolića bila je što je on morao otvoriti debatu, dok je Tadiću bilo lakše zatvoriti i dati završnu riječ koja se na nekom podsvjesnom komunikacijskom nivou može biti viđena kao zaključak i zaokruženje procesa komunikacije. Dakle 'njegova je zadnja'.
Analizirajući verbalnu retoriku Vrabac navodi da Nikolić govoreći u trećem licu o sebi pokušava dodati dašak objektivnosti i time opravdavati svoja ranija djela ili trenutne rezone i stavove. Na taj način, ličnu pozitivnu predrasudu (prema samom sebi) stavlja sebi u korist, prikriva moguće netačne činjenice i prikazuje zapravo sebe kao osobu o kojoj to "treće lice" ima pozitivno i afirmativno mišljenje.
"Ipak, ne zaboravimo da u tom izlaganju nema objektivnosti, nego se radi o subjektivnosti koja je premaskirana u nešto što zvuči kao nepristrasnost. Jednostavno se radi o korištenju alternativne i neuobičajene lingvističke forme", naglašava ona.
U literaturi se ovaj oblik govora koristi kada pisac želi sakriti identitet glavnog lika (kada je pisac zapravo glavni lik kao što je npr.Arsen Lupin). Također, ovaj oblik govora se koristi i kada se osoba želi distancirati od toga što govori, da li zbog toga što laže ili zbog toga što se njegov stvarni lični karakter jednostavno ne može složiti sa tim što (iz političkih mora da) kaže.
U jednom trenutku aludiranjem na Kosovsku bitku, Nikolić pokušava da dopre do glasova manje educiranih demografskih skupina (nacionalista) koji još reagiraju na historijske bitke, ugroženost, patriotizam, instant srpstvo i na sve što je retrogradno i generalno nebitno u odnosu na evrointegracijske ideje i vrijednosti.
Govoreći o Tadićevoj retorici Vrabac smatra da je Tadićev umjeren stav i mirna reakcija ipak nešto što inteligentniji dio Srbije cijeni i prepoznaje, a njih je sve više. Umjerenost mu daje politički šarm i auru osobe s kojom je moguće raditi, razmijeniti mišljenja i kada nisu u saglasnosti, postići dogovor i sporazum, te nam govori da se radi o osobi koja ipak gaji vrijednosti diplomatskog pristupa rješavanju problema.
Tadić također kaže da je Srbija u proteklim godinama bila uspješna na polju vanjske politike te pribjegava svom racionalnom i mirno-distanciranom stavu, jer zapravo zna da kada je u pitanju Kosovo, nakon svega u čemu je Srbija učestvovala u recentnoj prošlosti, ovoga puta druge alternative nije ni bilo.
Vrabac je analizirala i neverbalnu komunikaciju navodeći da je u tom segmentu Tadić ostavio znatno bolji utisak ostavljajući dojam državnika odmjereno odgovarajući na ključna pitanja koristeći se činjenicama.
S druge strane Nikolić je i verbalno i neverbalno prelazio granicu pristojnosti i suočen s Tadićevom mirnoćom, nekoliko puta je potpuno promašio temu, a to što je bio svađalački nastrojen i gubio kontrolu nije mu pomoglo, te kada je ova debata u pitanju, nije ostavio dobar utisak, smatra Vrabac.
"Obojica su bili elokventni, ali razlika ima. Vidi se da se Tadić bavio temama iz krajnje profesionalnog i konkretnog ugla što ga je činilo ubjedljivijim, dok se Nikolić često ponavljao i na momente odavao utisak da potpuno ne poznaje materiju", ističe.
Na kraju je istaknula da nijednom kandidatu nije bilo lako stati pred milionski TV auditorij, te da je strah od javnog nastupa statistički iznad straha od smrti, prema tome, dodaje ako bi trebala ocjenjivati Tadića i Nikolića sa stanovišta političke komunikacije, na skali od jedan do pet, Tadiću bi dala pet minus, a Nikoliću tri plus.
Alisa Vrabac diplomirala je na Pennsylvania State University 1999. godine, trenerka je iz oblasti komunikacije s masama, odnosa s javnostima, interne komunikacije, korporativnih i političkih komunikacija te drugih srodnih poslovnih vještina. Već od 2009. godine radi stručne analize neverbalne, verbalne i političke komunikacije u BiH i inozemstvu.
FENA/đk