Razgovarala: Angelina ALBIJANIĆ-DURAKOVIĆ

Činjenica da u Bosni i Hercegovini nacionalno i vjersko odnosi primat nad svim drugim segmentima društvenog života, jasna je i vrapcima na grani. Kao i to da potpuno nelogično državno ustrojstvo i nesaglediv administrativni (entitetski, kantonalni, općinski) aparat, u kome BiH egzistira već 16 godina, proždire milione maraka, što ne bi mogle podnijeti ni mnogo uređenije i ekonomski stabilnije zemlje Evrope.

Uz sve to, neusklađena i komplikovana poreska politika dodatno dodaje ulje na vatru i crpi zadnje atome snage iz osiromašene privrede i slabašnog privatnog sektora.

- A da ima političke volje, sve bi se moglo riješiti za samo nekoliko mjeseci, tvrdi direktor Poreske uprave FBiH, Midhat Arifović koji u intervjuu za DEPO PORTAL govori o katastrofalnoj poreskoj i fiskalnoj politici bh. države, povećanju PDV-a, neusklađenim zakonima zbog kojih BiH godišnje gubi milione maraka, neutvrđivanju porijekla imovine građana, političkim lobijima koji štite vlasnike kladionica, te skrivenim opstrukcijama kojima se zaustavlja rad poreskih inspektora.

Gospodine Arifoviću, posljednjih sedmica je ponovo aktuelno pitanje mijenjanja stope PDV-a u BiH,  a u opticaju su različiti prijedlozi, čak i povećanje sa sadašnjih 17% na 25%...   Iako PDV nije u nadležnosti Porezne uprave FBiH, zbog aktuelnosti i bitnosti teme, na početku razgovora molimo Vas za komentar - smatrate li da je potrebno mijenjati stopu PDV-a i zašto?

 Po zakonu mi nismo institucija koja vrši kontrolu i naplatu poreza na dodanu vrijednost, ali kao građanin mogu kazati svoje mišljenje...  Skoro sve zemlje u Evropi, pa i u regionu, imaju stopu PDV-a veću od 17%, Srbija ima 18%, Švedska i Danska imaju stopu od 25%, evo i Hrvatska je digla PDV na 25%. Međutim, druge države imaju manju stopu od 8% ili 12% , i nultu stopu za određenu vrstu proizvoda: hrana, lijekovi, dječija oprema i drugo. Zato smatram da s obzirom na ekonomsku situaciju u BiH u ovom trenutku ne treba povećavati stopu od 17%. To nije popularna mjera, iako bi ona donijela nešto više novca u budžetu BiH.

Zašto se u BiH javnosti ne prezentuju podaci u šta se konkretno i koliko troše sredstva iz poreskih uplata? Ako takvi podaci i procure u javnost, obično šokiraju svojom bahatom i nenamjenskom svrhom...

Činjenica je da je u BiH od obaveze plaćanja poreza mnogo veći problem nepostojanje odgovornosti kod prethodnih vlada da transparento pokazuje na koji se način i gdje troši novac od naplaćenih poreza. Ljudi nigdje ne vole da plaćaju poreze, ni u SAD-u, ni u zemljama Evropske unije, ali problem je što ovdje građani ne znaju u šta je potrošen novac koji su oni uplatili. Mi u tom pogledu nismo dobar primjer za porezne obveznike i građane u smislu da se transaprentno javnosti prezentira gdje se troši novac od uplaćenih poreza. A vlast bi trebala da pokaže da se uplaćeni novac vraća građanima kroz izgradnju puteva, savremenih škola, univerziteta, bolnica i drugih zdravstvenih ustanova, da se vidi da je novac potrošen za adaptaciju pozorišta, izgradnju bazena, sportskih terena, da se novac troši za povećanje penzija i bolje plaće nastavnika, profesora, ljekara, policajaca itd.

Zar nije zakonom precizirano u šta se konkretno troši novac od poreskih dadžbina i kako dolazimo do toga da se on nenamjenski troši?

Prihodi od PDV-a, carina, akciza, putarina uplaćuju se na Jedinstveni račun BiH, a sa tog računa se dalje raspoređuju prema korisnicima. Određeni procenat se zadržava za finansiranje državnih institucija, a dio se usmjerava entitetima i Brčko Distriktu. Građani ne znaju da se taj novac troši i za, recimo, kupovinu zgrade naše ambasade u nekoj državi, za plaće naših ambasadora i kompletog osoblja koje tu radi. Dakle, sve državne institucije, tužilaštvo, sud, obavještajne službe, SIPA, sve se finansiraju iz indirektnih poreza... Tako da se tu ne radi o nenamjenskom trošenju novca, ali se postavlja pitanje da li se u neke namjenske svrhe troši više novca nego što je objektivno potrebno, da li na službenim putovanjima naše državnike prati nepotreban broj ljudi, itd. A  sve se to građanima i poreznim obveznicima ne prikazuje, da bi se stvorilo povjerenje obveznika da se uplaćeni novac ispravno troši.

Evidentan je stalni pad javnih prihoda i sve manje novca u državnoj kasi. Ukoliko bi iz tih razloga ipak došlo do povećanja stope PDV-a, kakve bi posljedice takav potez izazvao u javnosti?

Tolika administracija je jedno veliko opterećenje i nevjerovatno je da toliko godina traje proces jednog potpuno nelogičnog ustrojstva. Mi čak uopšte nemamo državnu poreznu administraciju, nemamo ni državnu carinu, imamo Upravu za indirektno oporezivanje koja je trebala biti samo neko prelazno rješenje, nakon čega je trebalo doći do uvezivanja u jedinstvenu poreznu upravu na nivou države BiH i donošenja jedinstvenih poreznih zakona na nivou BiH, kojima će se propisati sve vrste poreza. Umjesto toga, mi još uvijek imamo državne, entitetske, kantonalne i općinske zakone kojima se propisuju carine, porezi, doprinosi, takse...

Kada su u pitanju indirektni porezi, vidljiv je trenutni pad prihoda. Ne možemo se složiti da je prisutan stalan pad prihoda, jer pokazatelji ukazuju suprotno, odnosno da su u stalnom porastu prihodi od  PDV-a, ali i direktnih poreza za koje je nadležna Porezna uprava Federacije BiH, te da samo u ovoj godini imamo blagi pad prihoda.
   
Zbog čega u BiH pojedini prehrambeni proizvodi, poput, hljeba, mlijeka i drugih osnovnih životnih namirnica, nisu oslobođeni PDV-a, niti se o tome uopće razmišlja, kada svi relevantni podaci ukazuju na veliko siromaštvo, nezaposlenost i užasnu ekonomsku krizu ovdašnjeg stanovništva?

To nije u našoj nadležnosti, ovo pitanje je u nadležnosti upravnog odbora UIO-a  i Vijeća ministara. Međutim, mogu reći svoje lično mišljenje... Još u vrijeme kada se uvodio PDV, ja sam zagovarao da pojedini prehrambeni proizvodi poput hljeba, mlijeka, i dr. budu oslobođeni PDV-a. Međutim obrazloženje Međunarodne zajednice bilo je da se uvede jedna stopa zbog mogućih zloupotreba. No, prošlo je osam godina i dovoljno vremena da se donesu zakoni i administracija osposobi za sankcionisanje takvih zloupotreba, tako da bi sada trebalo raditi na tome da imamo dvije stope PDV-a, a razlozi za to su najviše socijalne prirode.

Koliko je uopšte poreski sistem u BiH dobar ili vapi za hitnom reformom?

Zbog našeg ustava i čitave situacije takve kakva jeste imamo entitete, Distrikt Brčko, kantone i općine u cijeloj BiH, što je potpuno neracionalno, a kao posljedicu toga imamo jedan kompleksan porezni sistem kakav ne postoji nigdje u svijetu. Nažalost, kod nas je izražen politički uticaj i postoje pojedinci koji upravo na toj priči o zaštiti nacionalnih interesa štite ovakvo ustavno uređenje. U svim državama na svijetu jedna od najvažnijih stavki predizbornih kampanja, na kojoj se dobijaju ili gube izbori, jeste porezna, odnosno monetarna politika. Kakve koristi mi uopšte imamo od kantona? Političari su ti koji trebaju pokrenuti to pitanje, no ako ga pokrenu, nailaze na probleme druge vrste. Čak je i Međunarodna zajednica pristala na takav status quo, a tolika administracija je jedno veliko opterećenje i nevjerovatno je da toliko godina traje proces jednog potpuno nelogičnog ustrojstva. Mi čak uopšte nemamo državnu poreznu administraciju, nemamo ni državnu carinu, imamo Upravu za indirektno oporezivanje koja je trebala biti samo neko prelazno rješenje, nakon čega je trebalo doći do uvezivanja u jedinstvenu poreznu upravu na nivou države BiH i donošenja jedinstvenih poreznih zakona na nivou BiH, kojima će se propisati sve vrste poreza. Umjesto toga, mi još uvijek imamo državne, entitetske, kantonalne i općinske zakone kojima se propisuju carine, porezi, doprinosi, takse itd. Porezi nisu harmonizirani u Bosni i Hercegovini, a pogotovo u odnosu na zemalja Evropske unije. 

Zašto se o tome ne govori na nivou države i ništa ne radi na mijenjanju  takve nefunkcionalne poreske politike, kada bismo u suprotnom svi imali mnogo više koristi?

Vlade se mijenjaju, ali se u Parlamentu i dalje o tome ne raspravlja. Kada bi postojala politička volja da se to riješi, sve bi moglo biti gotovo za samo nekoliko mjeseci. Nema tu otkrivanja nikakve 'tople vode', porezni zakoni u evropskim državama stari su i po 300 godina, samo je pitanje koliko je vlast spremna i želi da ozbiljnije pokrene porezne reforme, što je obaveza i uvjet za ulazak BiH u Evropsku uniju. Suština je da bogati plaćaju porez na imovinu, odnosno oni koji imaju kuće, vile, vikendice, poslovne objekte, skupocjena vozila itd, kao i oni koji ostvaruju dohodak a ne plaćaju poreze, a ne siromašni penzioner  ili onaj koji ima minimalnu plaću. Prema tome, trebalo bi obezbijediti da na cijelom prostoru BiH postoji jedinstveni zakon i jedinstvena stopa što danas nemamo, i pitanje je kada će se to ostvariti jer to niko od vladajućih struktura trenutno ne spominje.
 
Drugim riječima, predstoji nam jedna radikalna reforma poreskog sistema...

Da, ali i reforma svijesti građana o tome zašto se porez i kome plaća, kao i da će oni koji porez ne plaćaju biti sankcionisani. Kada dođete u SAD, čujete floskulu koju svi stalno ponavljaju: postoje samo dvije stvari koje se moraju – platiti porez i umrijeti! Slučaj Al Caponea se i danas u SAD-u koristi kao primjer adekvatnog sankcionisanja onih koji nisu plaćali porez. Mi, nažalost, takvih primjera nemamo.

Tu dolazimo do pitanja nerealnog bogaćenja pojedinaca i stalnog potezanja pitanja oko utaje poreza od strane velikih i zakonom nedodirljivih magnata. Šta Porezna uprava FBiH može činiti po ovom pitanju, odnosno zašto u BiH niko ne odgovara pred zakonom i snosi posljedice za bespravno bogaćenje i neplaćanje poreza? Ako i do toga dođe, pred sudom najčešće sve pada u vodu...   

Tu, prije svega, imamo problem dezinformacija koje se plasiraju u javnost. Mnogo je onih koji uopšte ne razumiju o čemu se ovdje radi. Jedno je problem utaje poreza i izbjegavanja plaćanja PDV-a i na tom polju imamo određene sudske presude, pa i zatvorske kazne. Međutim, tako je trebalo reagovati mnogo prije uvođenja PDV-a, kada smo podnosili stotine prijava i kada je zbog utaje poreza na promet proizvoda i usluga država gubila mnogo novca, a na taj način bili su znatno oštećeni i budžeti entiteta i Distrikta Brčko. Međutim, tada je izostala blagovremena reakcija vlada, agencija za provođenje zakona, tužilaštva i sudova. U javnosti se stalno stvara osjećaj prikrivanja prave istine, a građani vjeruju konstatacijama da se samo hvataju 'sitne ribe, a krupne niko ne dira', što nije tačno. Mi smo nedavno zatvorili jedan casino, zaplijenili smo hiljade poker aparata, ali o tome mediji ne pišu, kao ni o tome koliko je to opasno za naše službenik, kao i za mene lično.

Da, ali s druge strane smo svjedoci silnih prekršaja, pa i sumnjivih poreskih poslovanja, zbog kojih niko ne snosi posljedice...

Nije baš tako. Građani misle da svi trebaju ići u zatvor, međutim postoji procedura, sudski postupak, proces dokazivanja... Nije sve krivično djelo koje zaslužuje zatvor. Ne zatvara se radnja zbog poreznog duga od 500 KM ili 5.000 KM, odnosno svima je data mogućnost da taj dug izmire naknadno potpisivanjem sporazuma o odgođenom plaćanju ili plaćanju duga na rate. I nisu problem veliki sistemi, oni su daleko uređeniji od samostalnih privrednika. Šta mislite, ko plaća tih 12, 13 milijardi poreza i doprinosa kojim se pune budžeti i vanbudžetski fondovi (penzijsko i invalidsko osiguranje, zdravstveno osiguranje, osiguranje od nezaposlenosti)?! Stvara se slika da niko ništa ne plaća, da uopšte nema urednih platiša, što nije tačno. Ovdje se postavlja jedno potpuno drugo pitanje koje treba regulisati, a to je još uvijek nepostojanje zakona o porijeklu imovine, odnosno zakona o oduzimanju nelegalno stečene imovine, kao i mogućnost oporezivanja imovine stečene na nezakonit način.      
     
Šta to znači u praksi i kakve posljedice ostavlja po državu BiH?

To znači da jedan javni dužnosnik, poslanik, ministar, direktor, ljekar, profesor, advokat ili vlasnik samostalne trgovinske ili ugostiteljske radnje itd., i članovi njihove porodice, supruga, djeca, braća itd., imaju imovinu (zemljište, kuće, poslovni prostor, stanove, skupocjene automobile...), čije vrijednosti znatno prelaze iznos dohotka po osnovu plaće, rada u komisijama, raznih naknada u upravnim odborima, odnosno svih legalno prijavljenih oporezivih prihoda. Dakle, svi oni mogu da posjeduju takvu imovinu, međutim, razliku koja prevazilazi vrijednost prijavljenih prihoda trebalo bi oporezovati, za što imamo primjer u Republici Hrvatskoj.

Zar ne bi svako morao da prijavi i honorar koji mu je isplaćen u kešu, odnosno koji se ne vidi 'kroz papire'?!

Kada dođete u SAD, čujete floskulu koju svi stalno ponavljaju: postoje samo dvije stvari koje se moraju – platiti porez i umrijeti! Slučaj Al Caponea se i danas u SAD-u koristi kao primjer adekvatnog sankcionisanja onih koji nisu plaćali porez. Mi, nažalost, takvih primjera nemamo.

Morao bi, ali kako ćemo mi dokazati da je neko primio honorar u kešu?! Zato se mora pokrenuti proces utvrđivanja porijekla imovine, kao što je to sada uradila Hrvatska, ali za to mora postojati politička volja i moraju se donijeti novi zakoni i izmjeniti postojeći. Ako je neko stekao imovinu na račun nezakonitih radnji, prodaja droge, korupcija, mito, šverc itd. ta imovina se mora oduzimati i on mora završiti u zatvoru. Pravosudni organi, porezne uprave i policijski organi moraju biti uvezani. Pogledajte primjer Hrvatske, ako bivši premijer i jedan od najmoćnijih ljudi može da završi u zatvoru, imate poruku da se ne možete igrati sa zakonom, jer ćete i vi završiti isto. Mi, naravno, takvih velikih slučajeva nemamo.

Šta nam, za početak, valja činiti po pitanju utvrđivanja porijekla imovine, odakle da počnemo...?

Moraju se donositi zakoni koji to propisuju, mora se početi praviti katastar imovine na nivou države, mora se formirati agencija koja će to raditi. To je nešto što će se jednog dana  morati uraditi - što prije, to bolje po građane.

U oktobru nam dolaze novi lokalni izbori. U dosadašnjim izbornim kampanjama nije zabilježeno da se iko zalagao za uvođenje reda u poresku politiku države, a vjerovatno neće ni pred ove izbore. Zašto se niko od onih koji pretenduju na razne općinske, entitetske ili državne funkcije ne bavi i ovim problemima?

Zaista to ni meni nije jasno... Do sada mi je mnogo puta bilo žao što ne učestvujem u nekoj predizbornoj kampanji ili što me niko ne pita šta se po ovom pitanju treba mijenjati da bi država bolje funkcionisala. A sve se zasniva na efikasnijem punjenju budžeta i efikasnijoj fiskalnoj politici. Nažalost, dosadašnje vlade se nisu bavile ključnim pitanjima, pitanjima porezne, fiskalne politike. Jako je teško naći pravo rješenje za velike dugove u naplati poreza i doprinosa i to je nešto sa  čim se bore sve države u regionu. Blokada računa nije rješenje, jer time automatski ostavljate hiljade radnika bez posla, a sa imovinom propadajućih firmi ne možete ništa. Kome prodati rudnik u Kaknju ili opremu bolnice u Konjicu?! Zato sam predlagao da se enitetske vlade ovim pitanjem bave mnogo ozbiljnije. Zbog velikih dugova po osnovu doprinosa menadžeri tih kompanija morali su biti krivično procesuirani radi utvrđivanja odgovornosti, kako bi se poslala jasna poruka drugim menadžerima koji preuzimaju neko javno preduzeće da ne mogu sebi isplaćivati menadžerske plaće od nekoliko hiljada maraka, a radnike ostavljati bez plaća i plaćenih doprinosa, jer će u protivnom za to morati snositi posljedice.

Porezna uprava FBiH se dugo borila za izmjenu zakona o igrama na sreću. Dokle ste stigli u svojim naporima?

Porezna uprava Federacije BiH je  izvršni organ koji se nalazi u sastavu Federalnog ministarstva finansija/financija, nadležna za provođenje Zakona o Poreznoj upravi FBiH  i drugih zakona i pozakonskih propisa kojima se reguliše oblast poreza, a koje donosi Parlament Federacije BiH, odnosno Federalni ministar finansija. U cilju efikasnijeg ubiranja poreza od igara na sreću Porezna uprava Federacije BiH je u više navrata upućivala inicijativu za izmjene i dopune Zakona o igrama na sreću. Konkretni prijedlozi za poboljšanje postojećih zakonskih rješenja bili su da se hitno u parlamentarnoj proceduri ponudi i usvoji  izmjena Zakona u smislu povezivanja svakog pravnog lica koje se bavi ovom vrstom djelatnosti on-line vezom sa Poreznom upravom; da se postojeći prijedlog izmjena i dopuna Zakona bez odlaganja dopuni odredbama koje će propisivati obavezu oporezivanja svakog uplaćenog iznosa fizičkog lica učesnika igara na sreću; da se svaki pojedinačno ostvareni dobitak, neovisno o visini dohotka, oporezuje porezom na dohodak od igara na sreću. Međutim, naše inicijative do danas nisu prihvaćene.

Šta su najveći propusti ili mane sprovedene fiskalizacije i sa kakvim se zloupotrebama najčešće susreću poreski inspektori na terenu? Prema podacima Porezne uprave Federacije BiH do 14. 05. 2012. godine zaprimljeno je ukupno 60.571 zahtjev za inicijalnu fiskalizaciju, od kojih je obrađeno  59.524 ili 98,27 %. Naši inspektori su u periodu od 04.04. 2011. - 26.04.2012. godine izvršili 3863 kontrole. Zbog utvrđenih nepravilnosti izdato je 1.149 prekršajnih naloga, sa visinom izrečenih novčanih kazni  po svim osnovama u ukupnom iznosu od  2.074.640,00 KM. Osnov za izdavanje prekršajnih naloga je neposjedovanje fiskalnog uređaja u 871 slučaju i neevidentiranje ili nepravilno evidentiranje ostvarenog  prometa u 127 slučajeva. Pored redovnih kontrola, naši inspektori na području Federacije kontinuirano vrše kontrole i van radnog vremena, u popodnevnim i noćnim satima i u dane vikenda. Tako su u periodu od 12.11.2011.-22.04.2012. godine izvršene 1264 kontrole van radnog vremena u kojima je izdato 738 prekršajnih naloga sa izrečenim novčanim kaznama od ukupno 1.250.130,00 KM. Izdato je i 83 rješenja o obustavi poslovne aktivnosti i 314 rješenja o otklanjanju nepravilnosti.  Najčešće nepravilnosti uočene kod obveznika fiskalizacije su nepostojanje fiskalnog uređaja, neevidentiranje prometa putem fiskalnog uređaja, neizdavanje fiskalnih računa, izrada raznih softverskih rješenja na fiskalnim uređajima koja kod klijenata stvaraju privid zakonitog evidentiranja prometa, postojanje starih registar kasa uz fiskalne uređaje, posjedovanje uređaja koji imaju skrivene komande, o čemu je obavješteno tužilaštvo. Uočene su i razne pojave nepoštivanja zakona koje se odnose na to da obveznik fiskalizacije izdaje predračun na klasičnoj registar kasi, a da prema potrebi izdaje i fiskalni račun.

U javnosti se često može čuti dosta pomirljiva konstatacija da su oko ovog unosnog biznisa okupljeni jaki lobiji, jaki centri moći koji su direktni finansijeri određenih političkih partija. Koliko ta činjenica utiče na opstrukcije inicijativa poreske uprave oko Zakona o igrama na sreću?               

Manje je ljudi koji žele napraviti sistem od onih koji ne žele. Ovakav koncept funkcionisanja vlasti mnogima odgovara, da imaju bogatstvo koje se ne provjerava.

Prošle godine ste alarmantno upozoravali i na greške ishitrenog procesa fiskalizacije i na pogubne posljedice koje će takav proces proizvesti. Mislite li i danas isto, šest mjeseci nakon što je taj proces zvanično završen u Federaciji BiH?

Ja nisam bio protiv fiskalizacije, ali sam bio protiv brze i netransparentne fiskalizacije. Htio sam da se o tome javno govori, da se stvore pretpostavke da 20 kompanija ima mogućnost nabavke savremenih i kvalitetnih fiskalnih uređaja. Uvođenje fiskalnih uređaja je dobro za građane i, konačno, cilj fiskalizacije jeste da građanima bude bolje kroz povećan broj PDV obveznika i veća naplatu poreza. Sa zadovoljstvom mogu konstatovati da smo do sada uspješno proveli Zakon o fiskalnim sistemima u FBiH i da smo to u odnosu na zemlje u našem okruženju uradili na najbolji način. Uradili smo to sa puno truda bez ijednog primljenog radnika, bez adekvatne informatičke i materijalne podrške, sa neadekvatnom pripremom u smislu ishitrenog donošenja Zakona i podzakonskih akata, a mogu slobodno kazati i bez adekvatne podrške tadašnje Vlade Federacije BiH.

Ipak, za samo nekoliko mjeseci od uvođenja fiskalnih uređaja, prema zvaničnim podacima, na teritoriju Federacije zatvoreno je preko 7000 firmi. Da li je to normalna, očekivana ili pogubna posljedica fiskalizacije i da li se ona mogla izbjeći?

Ne znam odakle vam taj podatak. Znamo da se svaki mjesec zatvori određen broj subjekata, ali se istovremeno registruju novi privredni subjekti. U prva četiri mjeseca 2012. godine registrovan je 2.931 privredni subjekt, od čega je 838 pravnih lica, 731 poslovna jedinica i 1.362 obrtnika. U istom periodu odjavljeno je 2.348 privrednih subjekata, od čega je 288 pravnih lica, 611 poslovnih  jedinica i 1.449 obrtnika.

Kako god, svako gašenje jednog privrednog subjekta proizvodi i manje novca od poreskih dadžbina, a tu su i konstantni problemi sa naplatom javnih prihoda po osnovu doprinosa. Nedavno ste po tom pitanju imali sastanak sa direktorom Federalnog zavoda PIO i predstavnicima Zavoda za zdravstveno osiguranje FBiH. O kakvim problemima se radi?

U cijelom regionu, pa i državama Evropske unije došlo je do smanjenja naplate prihoda po osnovu doprinosa, pa tako i u Federaciji BiH. Razlog za to je ekonomska situacija, kao i povećanje nezaposlenosti u Federaciji BiH. U cilju povećanja prihoda po osnovu doprinosa Porezna uprava Federacije BiH provodi pojačan inspekcijski nadzor i u toku mjeseca aprila 2012. godine naši inspektori su izvršili 272 inspekcijska nadzora i utvrdili dodatne obaveze po osnovu poreza na dohodak i doprinosa u iznosu od 32.473.231,70 KM sa pripadajućim kamatama. Zbog utvrđenih nepravilnosti izdato je 166 prekršajnih naloga sa novčanim kaznama u iznosu od 173.250,00 KM. Mi smo i ovdje predlagali izmjenu zakona, a takvu praksu imate i u drugim evropskim državama. Naime, ne može se isplatiti plaća i ne može banka preusmjeriti novac za plaću prije nego što porezna uprava to odobri nakon što je poslodavac uplatio zakonom propisane doprinose. No, i dalje će se dešavati iste stvari, ali mi ćemo učiniti sve da se one smanje na najmanju moguću mjeru.

Ali, moram Vas pitati i kakva je korist od uredno plaćenih doprinosa za zdravstvo, kada građanin, nakon dvadeset ili trideset godina uredno plaćenih doprinosa po ovom osnovu, ne može dobiti adekvatnu zdravstvenu uslugu u bilo kojoj državnoj ljekarskoj ustanovi u zemlji?

To nije u našoj nadležnosti, ali kao građanin mislim da bi zdravstvene usluge mogle biti kvalitetnije. I to je segment koji će morati pretrpjeti punu zakonsku reformu, odnosno moraćemo, kao i druge države, uvesti mogućnost izbora i plaćanja privatnog zdravstvenog osiguranja. Nažalost, naše vlasti na sve to vrlo sporo reaguju i sve reforme provode po prijedlogu Međunarodne zajednice. Ne znam zašto naši resorni ministri sami ne pokrenu promjenu stvari koje nisu adekvatno uređene, pa vide valjda kako je to riješeno u drugim državama... U našim zavodima za PIO i zdravstveno osiguranje uvijek nedostaje novca. Međutim, to je problem velikog broja nezaposlenih, jer u ovom trenutku mi imamo približno jednak broj penzionera i zaposlenih ljudi, a to ne može nijedna ekonomija da podnese. S jedne strane, problem je što se nisu otvarala nova radna mjesta.

Na kraju se vraćamo na vladajuće strukture u zemlji, i dražavne i entiteske, na čiji račun ste uputili brojne zamjerke zbog nedonošenja i nesprovođenja adekvatnih poreskih i fiskalnih zakona, po kojima bi BiH mnogo bolje egzistirala. Šta možemo izvući kao kratki rezime svega izrečenog?  

Vrlo jednostavno, niko nije protiv bogatih ljudi koji puno rade, koji su uspješni u svom poslu, ali ne na račun građana… Nisam za uvođenje bilo kakvih represivnih mjera i uvođenje većih poreznih stopa, ali jesam za promjenu poreznog sistema i usklađivanje poreznih zakona i obaveza svih bh. građana. Jesam za jedinstveni porezni sistem na nivou države i dovođenje građana u isti položaj, što sada nije slučaj, jer doprinosi i porezne olakšice nisu isti u Federaciji i RS-u. Zamislite jednu stranu kompaniju koja hoće da posluje u BiH i koja se susreće sa ovakvim stvarima? Naravno da joj je lakše da posluje u Rumuniji ili Mađarskoj, a da ne govorimo o zemljama zapadne Evrope.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN)