Najbolji savremeni umjetnici svijeta poklonili su gradu Sarajevu vrijedna djela koja se ne mjere samo novcem nego poštovanjem i ljubavlju. Enveru Hadžiomerspahiću, koji je uložio ogromnu energiju da ovu kolekciju skupi, ukazano je povjerenje da je sačuva. Umjesto superiornosti zbog takvog značajnog životnog djela, Enjo je sjedio nemoćan i shrvan pred Hajrizom, koji očito ima drugi sistem vrijednosti i kome kolekcija ništa ne znači i nikad je neće ni razumjeti

Piše: Amra Zulfikarpašić, Oslobđenje

Evo druga godina kako sam predsjednica Udruženja likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti i kako skoro svaki dan prođem mračnim i neprovjetrenim hodnicima Skenderije na putu u mali, vlažni, smrdljivi ured pored još goreg ureda Collegiuma Artisticuma, pogodnijeg za uzgoj gljiva, a ne umjetničkih izložbi i drugih projekata.

Usput pozdravljam ljude koji stoje na vratima malih prodavnica prateći pogledom rijetke prolaznike u nadi da će jednog dana neko i njima ući u dućan i ostaviti famoznog cenera. Na licima tih ljudi ne vidi se više očaj nego otupljenost od nemoći pred silom koja Boga ne moli i koja ima efikasnu "ekonomsku" metodu utjerivanja dugova isključivanjem struje i deložacijom. Sila vjeruje da će se roba bolje prodavati u mraku i da će se demobilisanim borcima (čiji je bio silni ministar) i drugim gladnim nesretnicima u mraku pojačati promet te će namiriti dug.

Da se ne šali, svjedoče nizovi prljavih, zapuštenih, praznih prostora koji i onim rijetkim izgubljenim kupcima daju na znanje da su pogriješili mjesto za kupovinu. Sinoć se sila otjelovila u liku Hajriza Bećirevića na Face televiziji, Face to Face sa Enverom Hadžiomerspahićem, direktorom i pokretačem kolekcije Ars Aevi, koji je kao i borci dobio nogu iz Doma mladih zajedno sa milionski vrijednom kolekcijom. Taj intervju sam doživjela kao duboku uvredu civiliziranim građanima, profesorima i studentima Akademije likovnih umjetnosti i svim umjetnicima koji su svojom hrabrošću, radom i talentom sačuvali kulturu ovog grada i učinili ga mjestom dostojnim kolekcije Ars Aevi.

Najbolji savremeni umjetnici svijeta poklonili su gradu Sarajevu vrijedna djela koja se ne mjere samo novcem nego poštovanjem i ljubavlju. Enveru Hadžiomerspahiću, koji je uložio ogromnu energiju da ovu kolekciju skupi, ukazano je povjerenje da je sačuva. Umjesto superiornosti zbog takvog značajnog životnog djela, Enjo je sjedio nemoćan i shrvan pred Hajrizom, koji očito ima drugi sistem vrijednosti i kome kolekcija ništa ne znači i nikad je neće ni razumjeti.

Da li smo mi građani po toj računici u minusu, a ko je u plusu, saznaćemo kad bude kasno. Nemoć superiornog pred inferiornim, koji očigledno ima plan očistiti Kulturno-sportski centar od dućana što su ih koristili demobilisani borci, košarkaša Bosne, kolekcije Ars Aevi, a jednog dana i od likovnih i primijenjenih umjetnika, Collegiuma Artisticuma te zaposliti svih 150 zaposlenih (na koje se poziva) da na kraju ugase svjetlo u Kulturno-sportskom centru Skenderija i zatvore vrata za sobom.

On se za bezočnu deložaciju iz prostora koji je UNESCO obnovio kako bi se udomila kolekcija poziva na ekonomsku računicu. Da li smo mi građani po toj računici u minusu, a ko je u plusu, saznaćemo kad bude kasno. Nemoć superiornog pred inferiornim, koji očigledno ima plan očistiti Kulturno-sportski centar od dućana što su ih koristili demobilisani borci, košarkaša Bosne, kolekcije Ars Aevi, a jednog dana i od likovnih i primijenjenih umjetnika, Collegiuma Artisticuma te zaposliti svih 150 zaposlenih (na koje se poziva) da na kraju ugase svjetlo u Kulturno-sportskom centru Skenderija i zatvore vrata za sobom. Tada će sve što je mojim i Enjinim, a sigurno ne Hajrizovim roditeljima, odbijano od plate za izgradnju Skenderije biti prodato spomenutom "potencijalnom kupcu iz Turske".

Kad nikne još jedan hotel ili robna kuća, ko će profitirati? Hajriz, stranka, 150 radnika ili građani Sarajeva? Ko li ono napisa stih: "Idemo u gradove da bijemo gadove". Mogli bi ga neki koristiti kao slogan u predizbornoj kampanji.

(Oslobođenje/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN)