Piše: Dr. fra Drago BOJIĆ
U zbirci eseja pod naslovom Bijeda blagostanja. Tržišna religija i njezini neprijatelji francuski filozof Pascal Bruckner kritički se osvrće na suvremenu civilizaciju u kojoj u općem rasapu uvjerenja i ideologija postoji tek jedna koja odolijeva svojom neupitnom vitalnošću – ekonomija. "Ekonomija nas je trebala osloboditi neimaštine. Tko će nas osloboditi ekonomije?", pita se Bruckner, a zatim govori o kapitalizmu i ekonomizmu, bogatstvu i siromaštvu, škrtosti i pohlepi, o suvremenom čovjeku kao čovjeku ugašene čovječnosti – svedenome na potrošača, proizvođača, dioničara, kupca ili prodavača, vlasnika ili vlasništvo, o čovjeku nesposobnom da napravi hijerarhiju svojih pohlepa.
Bruckner je samo jedan od mnogih koji u naše doba kritički govore o (neo)kapitalizmu, njegovoj tržišnoj logici koja proizvodi sve veći jaz između bogatih i siromašnih i milijune ljudi diljem svijeta čini nesretnim: i one koji su žrtve te ideologije, ali i one koji tu ideologiju kreiraju. Na neosjetljivost i nemilosrdnost suvremenoga neokapitalističkoga svijeta upozoravaju i teolozi. Katolički teolog Jon Sobrino u svojoj knjizi Izvan sirotinje nema spasenja govori o "civilizaciji kapitala i bogatstva", iz koje, kako kaže, "neizbježno proistječu gotovo nepodnošljive nestašice, dehumanizacija ljudskih bića i razaranje čovječanstva kao jedne velike obitelji: iz te civilizacije, naime, rađaju se ljudi koji su osiromašeni odnosno izopćeni, rađaju se pobjednici i pobijeđeni. Naša civilizacija trajno je i ozbiljno bolesna."
Siromaštvo i socijalna osjetljivost su neizbježna religijska tema. Sve religije svijeta naviještaju humanoga Boga – Boga na strani siromašnih, diskriminiranih, slabih. S Isusom iz Nazareta osjetljivost za siromašne i slabe dobiva posve novu dimenziju, jer se temelj njegova novoga kraljevstva Božjega bitno zasniva i na odnosu prema siromasima u najširem smislu tog pojma. Odnos prema siromasima, prema onima kojima je potrebna konkretna pomoć, a ne samo pobožna slatkorječiva u molitvene mantre uobličena duhovna utjeha, Isus, koji i sam dolazi kao siromašni Bog, postavlja kao mjerilo i temeljni kriterij vjere. "Ne možete služiti Bogu i bogatstvu!" (Mt 6,24), drugačije kazano – ili Bog ili bogatstvo. To je još zaoštrenije izrečeno u Isusovom govoru o posljednjem sudu u kojem odnos prema gladnima, žednima, putnicima, golima, bolesnima i utamničenima izjednačuje s odnosom prema njemu samom.
Briga za siromašne zasigurno je jedno od temeljnih poslanja kršćana. Ali ako se povijest kršćana, Katoličke crkve i drugih crkava sagleda kritički, odnos prema siromaštvu i socijalna osjetljivost su često svođeni na umirivanje savjesti crkava i njihovih članova. S jedne strane raskoš i bogatstvo, s druge karitativni socijalni angažman članova Crkve, koji se najčešće rađao unutar redovničkih zajednica. Iako je neosporno da mnoge karitativne inicijative suvremenog svijeta potječu upravo iz Crkve, socijalne kritike upućene Crkvi velikim su dijelom opravdane, jer je nemoguće izbjeći pitanje veće odgovornosti Crkve (i drugih religijskih zajednica) za bijedu i siromaštvo suvremenog svijeta.
Ako ovu tešku problematiku svedemo na naše bosansko-hercegovačke i ex-jugoslavenske prostore, očito je da su se religijske zajednice u posljednjih dvadeset godina – otkako su zadobile pravo javnosti – neusporedivo više bavile pitanjima dnevne politike, lamentiranjem nad vlastitim žrtvama, borbom protiv svjetonazorskih neprijatelja (komunista), a ponajmanje socijalnom osjetljivošću, iako i ovdje valja istaknuti da su mnogi svećenici i u ratu i nakon rata dijelili sudbinu svojih vjernika – njihovu patnju, bijedu i siromaštvo.
Ono međutim u čemu zakazuju današnje religijske zajednice uopće pa tako i predstavnici Katoličke crkve jest ozbiljnija i temeljitija kritika političkih i ekonomskih centara moći koji su izravno odgovorni za siromaštvo. Svojom šutnjom podržavaju izrabljivačke neokapitalističke politike, kriminalne privatizacije, kršenje radničkih prava i često se daju ušutjeti donacijama nekad i krvarinom. Umjesto moraliziranja i seciranja seksualnog morala vjernika i njihove intime, predstavnici Crkve bi morali i češće i angažiranije govoriti o socijalnom moralu i dogovornosti. I u vlastitim redovima – i uopće u svijetu!
Svjetlo riječi/DEPO PORTAL - BLIN/a.k.