Razgovarala: Angelina ALBIJANIĆ-DURAKOVIĆ

Onima koji prate medijske tokove u BiH i stavove rijetkih pojedinaca koji imenom i prezimenom javno i otvoreno iznose vlastito neslaganje sa statusom quo u državi u kojoj se gotovo svaki paradoks pretvara u pravilo, njih dvoje nije potrebno posebno predstavljati. Oboje porijeklom iz Mostara, ovdašnjoj javnosati poznati su kao britka i energična kolumnistička pera - Martina Mlinarević-Sopta prvobitno kao kolumnistica hercegovačkog portala 'poskok.info', a danas hrvatskog 'indexa'; a Omer Čevra kao energični kolumnista i blog komentator DEPO PORTAL-a. Ovoga puta prihvatili su izazov i za naše čitaoce ukrstili svoje političke stavove o postratnim traumama grada na Neretvi, licemjerstvu vladajućih stranaka, pitanju o(p)stanka Hrvata u BiH, ali i suštini daljeg postojanja dejtonske Bosne i Hercegovine...
 
Mostar danas, 20 godina nakon rata – kako biste ga opisali i okarakterisali u najkraćim a najkonkretnijim crtama?

MLINAREVIĆ-SOPTA: Što bih mogla reći, a da već nisu rekle tisuće međunarodnih službenika koji su se izredali na Mostaru, regionalni uredi svake bitnije organizacije koja je bila u BiH, kreatori svih Statuta od Koschnikovog do Ashdownovog, lokalni NVO-ovci koji su se nasisali finih fondova na priči o integraciji Mostara? Besmisleno je idealizirati raniju sliku Mostara koja nije posve realna na isti način na koji nije realna i ona koju se danas želi predočiti kao kaotičnu i zastrašujuću. Isuviše sam subjektivna, meni je Mostar grad odrastanja i mladosti, jedan od najljepših gradova u BiH, istinski multietnički biser, grad divnih ljudi i velikih ličnosti. Mostar je ništa gori od prosjeka općenite situacije u BiH. Dok žive oni koji ga vole, živjet će i on, svemu drugome unatoč.

ČEVRA: Polusrušena, primitivna feudalna čaršijska kasaba koja samo ispija kahve i sluša Lepu Brenu, dok vjerski i politički lideri 'udaraju' dvadesetogodišnje prevare o nacionalnim ugroženostima i navodno brinu za prava naroda, dok taj isti narod rovi po kontejnerima ne bili našao nešto za da pojede!

Šta  su, po vama, najveće i dugoročno najteže posljedice podijeljenosti Mostara na istok i zapad?

MLINAREVIĆ-SOPTA: Osobno nikad nisam, niti mogu prihvatiti takvu podjelu mada sam svjesna da postoji, mada se svakodnevno osjeti, no ne doživljavam Mostar takvim i smatram da svatko tko uči djecu strahu od drugog i drugačijeg, te činjenici da postoji nešto „naše“ i nešto „njihovo“, ne čini ništa dobro sebi, ni budućnosti svoga podneblja.

ČEVRA: Mostar faktički i nije podijeljen, nego ga tzv. zločinačke demokratske akcije u dogovoru žele podijeliti i ostaviti nedomkratiziranim što duže, te na taj način izbjeći civilizacijski kod prema kojem svako društvo teži. Svaka civililizacija i demokratizacija jednog društva umanjuje moć vladanja kroz razne manipulacije vjerskim osjećajima i nacionalnim strahovima, a povećava šansu pravnoj državi, što nosi u sebi procesuriranje kriminalnih aktivnosti. Najveći problem predstavlja činjenica da u vremenima globalizacije, ujedinjenja tržišta, u eri multikluturalizma i vladavine prava u kojem su svi ljudi jednaki pred zakonom, mostarska omladina se odgaja prema nacional-fašističkim principma, tj. da mrzi sve drugo i drugačije te da ljude sa kojima se susreće ocjenjuje i osuđuje prema njihovoj vjeri i nacionalnom opredjeljenju, umjesto prema sadržaju njihovog karaktera! Dakle, odgajaju se bolesna djeca!

Koga i šta smatrate najvećim krivcem za postojeće stanje?

MLINAREVIĆ-SOPTA: Definitivno građane Mostara, mada ne možete kriviti ljude jer su okupirani svojim egzistencijalnim problemima, što je u ovakvoj situaciji posve razumljivo. Visoka politika u našoj zemlji iscrpila bi i najjače i najluđe. Žao mi je što su oni koji bi trebali biti predvodnici jedne zdrave budućnosti (jer ključ riješenja za probleme u čitavoj Federaciji leži u rješenju mostarske enigme), pustili da im kojekakvi manipulatori grad cijepaju kao kriške od naranče. I umjesto da se radi na reformi svijesti - da čitav Mostar pripada svim njegovim građanima, oni šutke gledaju kako za njegove ulice kocku bacaju razni politički gadovi.

ČEVRA: Jasno je da je država Hrvatska izvorni krivac za ovako stanje, jer je obećavala ovdašnjim, našim bosanskim Hrvatima kule u oblacima, sve dok ih se nije otarasila nakon što su naši Hrvati, koji su participirali u HDZ-u i Herceg-Bosni, počeli dobivati pozive iz Haaga za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti. Tako imamo danas Čovića i druge u HDZ-u preko kojih hrvatska politika i dalje pokušava da ublaži posljedice Tuđmanove fašističke politike po BH Hrvate. Naravno, izdajnici iz SDA u Mostaru koji su pristali i participirali u istom projektu, posebno kada su u pitanju ogromni novci koji su stizali za obnovu Mostara, kojeg, naravno, niko nikad nije vidio, osim njihovih familija i prijatelja iz stranaka. Međutim, za ovako stanje krive su aposlutno bratske stranke, braća i dugogodišnji prijatelji i partneri mostarske tragične sudbine - SDA i HDZ, koji sistematski, godinama, služeći se najgorim nacionalkomunističkim manipulativnim metodama, u dogvoru naravno, nastoje svim silama uvjeriti građane da je suživot nemoguć, te da je zaštita kojekakvih kolektivnih prava važnija od zaštite ljudskih prava. Ponavljam opet, ova njihova teza kosi se sa svim mogućim postulatima međunaordih i ljudskih prava, na kojima počinje progresivni i moderni svijet.

"Najbolje rješenje su mladi ljudi koji žele jednostavno bolji Mostar za sve ljude, koji žele bolji Mostar za Omera, za Martinu, za Marina, za Srđana, za mog druga Darku sa Rudnika i moju djevojku Enu; mladi ljudi koji žele izgrađen grad, koji žele čiste ulice, koji žele bolje komunalne usluge, koji žele bolje uslove za obrazovanje, koji žele bolje poslovne mogućnosti i bolju perspektivu... Onda će Mostar biti bolji za sve ljude."

S obzirom da pripadate različitim stranačkim opcijama, koju smatrate najboljim političkim rješenjem za današnji Mostar i zašto?

MLINAREVIĆ-SOPTA: Po prvi put čujem da pripadam nekoj stranačkoj opciji. Za svaki slučaj pretražih ladice, no nekima nažalost, a meni na sreću, nemam nikakvu sličnu iskaznicu koja bi me povezivala sa tim moralnim i ljudskim dnom koje egzistira u našim političkim strankama, uz rijetke svijetle izuzetke koji obično samo slažu registratore negdje u uredima i od bahatih lidera ne mogu doći do izražaja svojim možebitnim idejama. Trenutna lopovska mašinerija (koja se popularno naziva i političkom kremom u BiH) nikad ne može biti moja opcija, ma kojim prefiksima se kitili. Svi oni, bez iznimke, za mene su beskrupulozni igrači ljudskim sudbinama, licemjeri kojima je svaki novi problem u ovoj zemlji novi plus na bankovnom računu. Situacija Mostara najbolje govori o ukupnim političkim odnosima u BiH. Mislim da se glede pitanja Mostara svatko našao u suprotnoj poziciji od one koju inače zastupa na nivou Federacije ili države, i to opet najbolje govori o njihovoj dosljednosti i vrijednostima. Prema tome, od postojećih političkih opcija koje se Mostaru nude kao rješenje, biram da se probudim jedno jutro pa da svi skupa nikad više ne postoje. Sumnjam da će itko pametan suzu pustiti.

ČEVRA: Najbolje rješenje naravno mora biti ono u kojem SDA i HDZ neće biti dio tog rješenja. Ne treba čovjek biti ekonomski stručnjak da zaključi kako je 20 godina vladavine SDA i HDZ-a, odnosno stanje u koje su nas doveli, jedan vrlo čvrst ekonomski pokazatelj da te stranke jednostavno ne valjaju, tj. da one nisu rješenje za bolji Mostar! Rješenje Mostara se kao prvo ne smije nikako gledati sa etničkog aspekta, jer je to tragedija! Svako rješenje mora da počinje od principa ljudskih prava i prevazilaskom nacionalkomunističkog modela rješavanja nacionalnog pitanja kroz etnizaciju, čistoću prostora, kao što se to desilo u RS-u. Svaka etnizacija je apsurd i samo princip ljudskih prava, a to podrazumijeva i nacionalna prava, može opstati i dati suvremen odgovor na organizacijsku i lokalnu samoupravu. Ostalo treba prepustiti stručnjacima, a pod stručanjke za ustavno pravo nikako ne mislim na muftiju Smajkića, koji u zadnje vrijeme sebe stavlja u ulogu experta ustavnog prava i pametuje o organizaciji grada i države, te dozvoliti pravim stručnjacima da kažu šta je najbolje da bi se grad organizirao sa aspekta urbane socijologije modernog življenja i strateških planiranja razvoja. Najbolje rješenje su mladi ljudi, koji nemaju ratne hipoteke, koji ne žele bolji Mostar za Bošnjake niti bolji Mostar za Hrvate ili Srbe, niti bolji Mostar za katolike ili muslimane, niti bolji Mostar za bilo kakav određeni kolektiv. Najbolje rješnje su mladi ljudi koji žele jednostavno bolji Mostar za sve ljude, koji žele bolji Mostar za Omera, za Martinu, za Marina, za Srđana, za mog druga Darku sa Rudnika i moju djevojku Enu; mladi ljudi koji žele izgrađen grad, koji žele čiste ulice, koji žele bolje komunalne usluge, koji žele bolje uslove za obrazovanje, koji žele bolje poslovne mogućnosti i bolju perspektivu... Onda će Mostar biti bolji za sve ljude.

Šta bi konkretno ta (ili takva) politička opcija donijela Mostaru u smislu razvoja grada kao kulturnog i turističkog centra, pa samim tim ekonomski i privredno jakog uporišta na jugu zemlje?    

MLINAREVIĆ-SOPTA: Kao što već rekoh, trenutno ne postoji stranka koja posjeduje čarobni štapić za mostarski problem. S obzirom na ravnodušnost građana Mostara sumnjam i da će u budućnosti neka drugačija stasati. Odnosno, sasvim svejedno je tko drži uzde vlasti dok ne dođe do krucijalnih promjena u mentalitetu ljudi. Kad postanemo svjesni sebe, svog bogatstva i vrijednosti, kad se počnemo cijeniti i poštivati ovu zemlju čudesnih ljepota koju smo dobili u nasljeđe kako to zaslužuje, tek tada će se moći govoriti o nekom kvalitetnom zaokretu ka prosperitetnijoj budućnosti. Veseli me, međutim, da se nevezano za sva ova previranja i umjetno stvarane nesnošljivosti, Mostar razvija, gradi i raste na radost svih svojih stanovnika.

"Imamo diplomaciju i ambasadore koji prema svojim CV-evima u jednoj SAD ne bi mogli raditi ni u nekoj šalter sali, a kamoli nas predstavljati po svijetu, lobirati za BiH i donositi donacije! Ne znaju, nisu sposobni, već samo podobni, i to je suštinski problem - nekvalitetni kadrovi na ključnim utjecajnim mjestima... Ko vam god počne pričati bilo šta drugo, pravi vas budalom i laže vas!"

ČEVRA: Stručni i moderni pristup gradskoj samoupravi, kao što je to svugdje u savremenom svijetu, donio bi gradu neophodnu pokretljivost roba i kapitala pa bi se ubrzo našli u situaciji da uvozimo radnu snagu, a ne da tražimo hranu po kontejnerima ili da čekamo prvu priliku da zbrišemo iz ovog jada i čemera. Meni bi lično uzor za unutrašnju organizaciju bio Monaco u Francuskoj, jer imamo dosta zajedničkog a sigurno imamo i više prednosti, jer Monaco nema ovako izraženu multikuluturalnost, a u kapitalističkom društvu raznolikost je velika prednost u ostvarenju ekonomskog napretka. Poljoprivreda se mora organizirati, jer Hercegovina ima ogromne potencijale za autohtone sorte voća i povrća. Međutim, da bi se to ostvarilo moraju se izdvojiti milionska sredstva za infrastrukturne projekte navodnjavanja koja se mogu osigurati kroz raznorazne svjetske fondove koji i postoje za takve stvari. Sve dok jedna stranka djeli preko 50 miliona KM pojedinim farmerima i nema infrastrukturne projekte u svojoj strategiji (a vjerovatno nema ni strategije), poljoprivredni sektor će ostati neodrživ i neprofitabilan; samo su iskorišteni glasovi siromašnih farmera koje se kupe za 500 KM podsticaja! Zašto se u sjevernom logoru ne napravi ogroman sportski centar, sa parkom, šetalištem, košarkaškim terenima, odbojka na pjesku i sl. stvari?! Reći ću vam zašto! Zato jer imamo diplomaciju i ambasadore koji prema svojim CV-evima u jednoj SAD ne bi mogli raditi ni u nekoj šalter sali, a kamoli nas predstavljati po svijetu, lobirati za BiH i donositi donacije! Ne znaju, nisu sposobni, već samo podobni, i to je suštinski problem - nekvalitetni kadrovi na ključnim utjecajnim mjestima. Poljska je prošle godine kroz IPA fondove i raznorazne druge fondove za razvoj kulture i sporta napravila preko 250 sportksih centara, fudbalskih terena i parkova! Zašto to mi ne možemo? Zato jer nemam kompatabilne moralne i odgovorne ljude na ključnim diplomatskim pozicijama! Vrlo jednostavno. Ko vam god počne pričati bilo šta drugo, pravi vas budalom i laže vas!

Smatrate li da HDZ i SDA ciljano i proračunato istrajavaju na podijeljenosti grada i politici nacionalnih sukoba, i u čemu se to očituje?

MLINAREVIĆ-SOPTA: Odgovor koji i mala djeca znaju, ali ga veliki nekako uvijek pred izbore zaborave, pa zaokruže uvijek isti odabir koji radi na konstantnom silovanju mostarske zbilje. Ovaj dvojac bez ikakvih infrastrukturnih zahvata, dosega i odgovornosti uvijek može osigurati dobre rezultate, dok god je njihovih klimoglavnih podanika. U našoj svakodnevici ne postoje razgovori o budućnosti, jer samo nacionalistička orgijanja sa prizvucima prošlosti ovakve konstantno drže u igri. Na sceni je najteži oblik političke hipokrizije u kojoj profitiraju sve stranke koje uzimaju udio u gradskoj vlasti, a sve preko leđa običnog čovjeka u Mostaru.

"Ono što se vama čini kao pitanje Hrvata u BiH je zapravo pitanje stabilnosti Federacije BiH, bošnjačko-hrvatskih političkih odnosa i cijele BiH. Danas je u fokusu kao “hrvatsko pitanje”, koje evo, recimo, lako u Mostaru preraste u “bošnjačko pitanje”. To je pitanje političkog predstavljanja. Bošnjačke političke elite se u ovim političkim pitanjima ponašaju identično kao hrvatske u Mostaru."

ČEVRA: Lično znam kako je SDA iz Sarajeva poslala preko 3000 turskih dresova i zastava kada se održavala utakmica za EP između Hrvatske i Turske, da bi se stvorio vještačkiu konflikt. Takvih primjera ima na stotine. Recimo, muftija mostarski kuka kako nas Hrvati majoriziraju, a onda izda HT-u munare džamija kako bi ovi mogli imati bolju mobilnu mrežu! Takvo licemjerstvo je klasičan primjer balinluka u Mostaru - sitnih zarada feudalnih vladara! Kada se nedavn križ pojavio pokraj nove Vjećnice, medijski je plasirano da je in postavljen kao hrvatski znak osvajanja, što je totalna fabrikacija i laž! Križ tu stoji od '92 ili '93! Onda HDZ postavi stećak sa nacionalnim i vjerskim simbolima, a Bošnjaci urlaju; pa zatim SDA postavi veliki ljiljan palim borcima Armije RBiH kao odgovor na to. Naravno da i jedne i druge zaboli neka stvar i za borce i za mrtve, jer su oni preko leševa stekli ogromno bogatstvo i opet bi učini isto bude li im se pružila prilika. Ti fašisti, nacionalkomunisti iz SDA i HDZ-a moraju se baviti ovim stvarima, jer nemaju adekvatan program, platformu i rješenje za ekonomski oporavak Mostara, za uspostavu vladavine prava i pravne države, jer što duže vladaju haos i feudalizam, i oni će duže ostati izvan zatvorskih ćelija!

Da li je i koliko politička strategija SDP-a drugačija ili se radi o istim principima upakovanim u nešto drugačiju formu?

MLINAREVIĆ-SOPTA: Kada SDP bude znao šta je njihova strategija, onda bih i ja možda mogla imati mišljenje o tome. Oni nastupaju na isti način kako to rade sa svojom ukupnom politikom u zemlji. Žele se razlikovati od SDA, načelno poštovati institucije kao Ustavni sud, biti niz dlaku međunarodnoj zajednici, a ne smiju zabrazditi daleko jer im je glasačko tijelo, nažalost, dominantno bošnjačko. Naprave neki prijedlog pa ga povuku, pa daju sasvim suprotne izjave, a njihovi vijećnici u GV zatim glasuju za nešto sasvim treće. Kako da komentiram njihovu strategiju, kad oni istu niti nemaju? Ono što smatram velikim minusom, a što je tipična Zlajina arogancija i ignorancija po kojoj je centrali SDP za Mostar (kao i za sve mimo Sarajeva) stalo kao do lanjskog snijega i služi im eto tako, samo za igranja, i niti trunke ozbiljno nisu pristupili problemima u gradu koji je među zadnjim multietničkim utvrdama BiH. Ali kad je SDP brinuo za multikulturu...

ČEVRA: SDP nije vladao 20 godina niti je bio dio ustaško-balijsko-četničkog tala za pretvaranje državne imovine u privatnu imovinu! SDP se ne može stavljati u isti koš sa tim ljudima, jer nije SDP doveo državu u ovo stanje, te zato zaslužuje priliku. SDP je obećao zakon o oduzimanju nelegalno stečene imovine i autoput. Na osnovu rezultata ta dva obećanja, dakle koliko će imovine oduzeti te koliko će autoputa napraviti, treba ocjeniti njihov kapacitet i ulogu za razvitak zemlje.

Nacionalno pitanje Hrvata u BiH i treći entitet – za ili protiv, i zašto?

MLINAREVIĆ-SOPTA: Ono što se vama čini kao pitanje Hrvata u BiH je zapravo pitanje stabilnosti Federacije BiH, bošnjačko-hrvatskih političkih odnosa i cijele BiH. Danas je u fokusu kao “hrvatsko pitanje”, koje evo, recimo, lako u Mostaru preraste u “bošnjačko pitanje”. To je pitanje političkog predstavljanja. Bošnjačke političke elite se u ovim političkim pitanjima ponašaju identično kao hrvatske u Mostaru. Ako postoji mogućnost da se uz malo matematike i zajebancije s izbornim listama za Dom naroda može formirati vlast koja ne predstavlja 9 od 10 Hrvata koje srećete svaki dan, to ne znači da su ovladali nekom nanotehnologijom koja će od Hrvata stvoriti iznenadne fanove ovakve BiH. Nikad trijezna i u svjesnom stanju nisam rekla „da“ za Treći entitet, pošto mislim da aktualni hrvatski politički lideri ne mogu voditi ni farmu ovjekovječenu na goblenu na zidu. Riješenje, međutim, nacionalnog pitanja Hrvata u BiH, ma kako ono izgledalo, zahtjeva mnogo jači oblik nego što je to forma ovakvog intervjua. A i u one karte i crtanja se ne razumijem.

ČEVRA: Treći entitet nije rješenje jer je dokazano prema postulatima međunarodnog prava da teritorijalizacija ne može biti rješenje za postizanje ravnopravnosti bilo koga! Dakle, ako Hrvati smatraju da su kao manjinski narod u neravnopravnom položaju u Federaciji, kako mogu nuditi rješenje koje će staviti druge narode, koji bi isto tako bili u manjini u tom „trećem entitetu“, u isti neravnopravan položaj u kojem se sad nalaze Hrvati u Federaciji!? Pa kako je logično, nije mi jasno, da se jedna neravnopravnost ispravlja stvaranjem druge?!? Ravnopravnost građana se postiže uspostavom sistema koji se bazira na ljudskim pravima, jer kad su ona zadovoljena, onda su po defaultu i nacionalna! BiH trenutno krši 101. međunarodnu konvenciju u ljudskim pravima, a mi bi neke nove etnički čiste entitete dok nam je cijela država veličine jednog njujorškog kvarta! Dajte malo ljudi, proširite vidike!

Da li bh. Hrvati trebaju da traže oslonac u Hrvatskoj ili isključivo u BiH, čak i ovakvoj kakva egzistira danas?

MLINAREVIĆ-SOPTA: Ovo o osloncu na RH je neki produženi, sporogoreći, dugotinjajući mit među Bošnjacima. Ja o tome imam svoje mišljenje i nikako ne mogu, niti želim davati generalne ocjene. Veze Hrvata u BiH i Hrvata u RH su obiteljske, gospodarske, zemljopisne, kulturne. Neka svatko sebi traži oslonac gdje misli da mu je najbolje. A da bih voljela da se sva tri naroda malo više pozabave svojim dvorištem, nego okolnim avlijama, to je apsolutno točno.

ČEVRA: BH Hrvati trebaju tražiti oslonac u državi BiH jer će samo na taj način postići traženu ravnopravnost, dakle kroz institucije BiH. Traženjem oslonca u Hrvatskoj samo sebe eliminiraju kao partnera za uspostavu demokratske države BiH, jer stavljaju ostale narode u diskriminirajući položaj!

Vaš stav prema Dejtonskom sporazumu koji je BiH pretvorio u državu bez perspektive?

"Ukinuo bih entitete i kantone, i stvorio ekonomske zone. Za kantonima nema nikakve potrebe. Mi imamo skuplju i veću administraciju u odnosu na broj stanovnika od SAD, a njih ima 300 miliona!... Naš državni aparat troši 48% od totalnog budžetskog proračuna, a jedna administracija Sjedinjenih Američkih Država troši 1%. E sad vi zamislite gdje smo mi!"

MLINAREVIĆ-SOPTA: Evo, iznijeli ste sami čvrst stav u pitanju pa bih se složila s “DA“.

ČEVRA: Dejtosnki sporazum ima svoje mane; međutim, kad bi se počelo primjenjivati njegovo slovo, a ne neki duh na čemu stalno insitiraju nacionalkomunisti, sve bi bilo mnogo lakše!

Kada biste imali priliku da mijenjate trenutno državno ustrojstvo, šta biste, kako i zašto mijenjali?

MLINAREVIĆ-SOPTA: Pretenciozno bi bilo odgovarati na ovo pitanje u okviru kratkog intervjua. Ono što najviše mrzim pročitati pod svojim kolumnama jeste – „Daj ti neko rješenje!“ Pa čovječe, godinama plaćaš budale da ti iznađu rješenje i jedino što nalaze jeste dodatno kompliciranje situacije, jer ih samo to drži u vatri. A ti šutiš. I nikad njih ne pitaš! Halo, daj rješenje! Ono što je nama potrebno jeste jedan općeniti generacijski reset, smjena istih lica koja se 20 godina samo rotiraju. Ali ne na način da na njihova mjesta dođu mladi stranački lavovi, isti kao šefovi po gestikulacijama i naučenim frazama, nego zdravi, vrijedni i neopterećeni ljudi.

ČEVRA: Ukinuo bih entitete i kantone, i stvorio ekonomske zone. Za kantonima nema nikakve potrebe. Mi imamo skuplju i veću administraciju u odnosu na broj stanovnika od SAD, a njih ima 300 miliona! Kantoni samo postoje da bi se uhljebili stranački funkcioneri čije će cijele porodice živjeti na leđima naroda, te na svakim izborima poklanjati svojim strankama glasove i osiguravati opstanak na vlasti! Naš državni aparat troši 48% od totalnog budžetskog proračuna, a jedna administracija Sjedinjenih Američkih Država troši 1%. E sad vi zamislite gdje smo mi!

Šta smatrate najboljom političkom i ekonomskom strategijom za današnju Bosnu i Hercegovinu, kojom bi se mogle prevazići posljedice rata, strahovite postratne podijeljenosti, ekonomske i privredne propasti, i zemlja pokrenuti naprijed? Postoji li ona uopšte?

MLINAREVIĆ-SOPTA: Ostavljam Parlamentu, Vladi ili, ako ništa, Sejdić-Finciju...

ČEVRA: Što prije pridružiti se NATO paktu i EU. Zemlja nikad neće znatno otići naprijed; mi ćemo uvijek, i kada se pridružimo EU, biti samo radna snaga. Ali eto, barem će doći jedan SONY ili jedan Volkswagen i ovdje pokrenuti svoje fabrike te samim tim zaposliti ljude. BiH ima sjajne potencijale u vodi, turizmu i poljoprivredi, koje može iskoristiti! Nešto više od toga i nemožemo očekivati! Međutim ulazak u NATO i EU daje sigurnost investitorima da iskoriste naše prostore za povećanje vlastitog kapitala, ali to je stvarnost globalizacije i kapitalizma i protiv toga se ne možemo boriti, samo tražiti najoptimalnije rješenje u svemu tome za vlastitu budućnost!

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN)