Cilj je bio dokumentirati njegove veze s Nedžadom Herendom i, posredno, s kasnije ubijenim drugim čovjekom AID-a Nedžadom Ugljenom.
Organizaciona shema
Garaplija je kazao da je kuću snimao operativac AID-a Hasan Pervan. Snimana je i zgrada MUP-a kako bi se našli dokazi za kontakte Herende i Ugljena, kao i lokacija na Ciglanama gdje se Herenda najčešće pojavljivao.
- Radili smo po jednoj organizacionoj shemi praćenja, klasičnoj. Opservirali smo mjesto gdje se on pojavljuje, pratili njegove kontakte. Kada sam sva ta saznanja prezentirao Ademoviću (Kemal, bivši direktor AID-a), dakle o svim tim kontaktima Herende s Ugljenom, putevima nabavke oružja, kontaktima s Kulovićem, on mi je naredio da je došlo vrijeme za provođenje druge faze akcije. To je tajno hapšenje Herende. Ono je napravljeno jer je Herenda nesumnjivo i dalje imao kontakte s licima i rukovodiocima u AID-u. Akcija se držala u potpunoj tajnosti, jer je procijenjeno, što se pokazalo tačno, da je Herenda i dalje na vezi nekih najvećih rukovodilaca - ispričao je Garaplija tužiocima.
Osobno je kao mjesto hapšenja izabrao zatvoreni prolaz u sarajevskom naselju Ciglane. Pri izboru mjesta, vodio je računa o sigurnosti eventualnih prolaznika, jer je čovjek čije je hapšenje pripremano bio sklon upotrebi oružja. Tako su Herendi prišli Garaplija i operativac Haris Pezo. Ostali članovi grupe blokirali su ulaz i izlaz prolaza. Kada su mu rekli da imaju nalog za njegovo hapšenje, Herenda se nije opirao. Ponavljao je da je vjerovatno u pitanju neka greška i zabuna, jer je i on pripadnik Službe. Tražio je da pozovu Ugljena.
No, Ugljen nije pozvan. Herenda je prebačen u jednu od AID-ovih baza na Bjelavama. Odmah je o tome informiran direktor Ademović, koji je operativcima naredio da Herendu, radi sigurnosti, prebace u kuću jednog operativca u naselju Stup. Tu su započeli s uzimanjem iskaza od njega. Ademović je od agenata tražio da Herendu ispitaju o postojanju tajnih elektronskih punktova za prisluškivanje, o prijenosu novca i droge, pripadnicima "Ševa"... Planirali su ga zadržati 72 sata.
Garaplijino lukavstvo
Garaplija se poslužio lukavstvom, pa je informacije koje mu je dao Ademović prikazao kao saznanja dobivena od ostalih pripadnika "Ševa". Garaplija je, naime, slagao da su, osim njega, uhapšeni i rođaci Dragan i Josip Šošić, koji su radili pod pseudonimom Božić. Preporučili su mu da i on "progovori" o tome šta je radio u "Ševama".
- Herenda od samog početka nijednog momenta nije krio da je bio pripadnik jedinice "Ševe". Po mojoj procjeni, to je radio zato što je bio u dubokom uvjerenju da je dio jedne legalno uspostavljene grupe na najvišem nivou unutar SDB-a. Prilikom hapšenja Herende kod njega su nađene legitimacije SDB-a, AID-a, policijska značka, službeni pasoš, specijalne propusnice za prolazak kroz objekte DB-a, zgradu Centralne službe, pa čak i bjanko popunjene i potpisane zamolnice za donacije. U potpisu su bili Bakir Alispahić i Nedžad Ugljen - prisjetio se Garaplija.
Nadalje, prema Garaplijinom iskazu, Herenda, koji je tvrdio da je u "Ševe" dospio tako što se na početku agresije "vrzmao oko Doma policije", u maju 1992. godine navodno je dobio nalog od Asima Dautbašića i Ugljena da likvidira grupu zatvorenika koji su dovedeni u Dom.
- Na moje pitanje zašto je to uradio, zašto je likvidirao te ljude, Herenda mi je rekao: "Pa šta, to su bili četnici." Onda mi je precizirao da je taj dan likvidirano ukupno 12 ljudi, osam rezervnih pripadnika JNA i četiri civila, od kojih je bila jedna žena. Rekao je da ih je postrojio ispred Doma milicije i onda iz puškomitraljeza pucao u njih. Nakon što je pobio ove zarobljenike i civile, Herenda je svakom od njih pucao u glavu. Po nalogu šefova, drugi pripadnici koji su se našli tu na okupu odvukli su te leševe na Darivu i spalili ih - kazao je Garaplija.
Babe u crnini
Prema Garapliji, nakon "vatrenog krštenja", krajem 1992. i početkom 1993. godine Herenda je upućen u kamp Hrvatske vojske (HV) i Sigurnosne službe (SIS) Hrvatske. Tamo je s ostalim pripadnicima "Ševa", odnosno Draganom i Josipom Šošićem - Božićem, te Slobodanom Šakotićem prošao kurs specijalističke obuke za likvidacije i upotrebu snajpera.
Od HV-a su dobili dvije specijalne puške za dalekometne likvidacije. Nadalje, Garaplija je ispričao kako mu je Herenda potvrdio da je po povratku u Sarajevo počeo izvršavati zadatke. Pored selektivnih meta, vježbali su pucajući sa sarajevskih zgrada i kota po Grbavici. Herenda je priznao da je gađao "babe u crnini", jer je znao da se tako ne nose Bošnjakinje!?
- To je meni kao čovjeku i istražitelju bio veliki udarac, jer mi je otvorio sliku monstruoznih zločina i s ove "naše strane". Kada sam ga pitao ko je stajao iza tih naredbi, on je uvijek na prvom mjestu navodio Ugljena. Zatim mi je rekao da su s aktivnostima "Ševa" bili upoznati Bakir Alispahić, Asim Dautbašić, Enver Mujezinović, pa čak u jednom momentu i vojna struktura, odnosno generali Fikret Muslimović i Jusuf Jašarević, kao šef vojne bezbjednosti - tvrdio je Garaplija.
Kako su stradali sarajevski Romeo i Julija
Zajedno s Božićem, odnosno Draganom Šošićem, pričao je Garaplija, Herenda je na Vrbanja mostu likvidirao jedan mladi par. Djevojku i mladića, koji su kasnije u medijima prozvani "sarajevski Romeo i Julija".
- Medijima je plasirano da su ubijeni sa srpske strane. Herenda je bio precizan i rekao da su se on i Dragan nalazili na prostoru bivše zgrade Steleksa, odnosno Elektrotehničkog fakulteta. Zamaskirani, sa te pozicije gađali su Vrbanja most, jer su mladić i djevojka pokušali da pređu na stranu Republike Srpske - naveo je Garaplija.
Pucali na francuskog vojnika
Sljedeći u nizu zlodjela "Ševa" koje je Herenda priznao bilo je snajperisanje po snagama francuskog UNPROFOR-a! Herenda je, kako je prenio Garaplija, jednog francuskog vojnika gađao sa zgrade Izvršnog vijeća. Pucao je kroz prolaz između Muzeja i zgrade Izvršnog vijeća, stvarajući privid da je pucano iz okupirane Grbavice.
- Tada se digla velika prašina jer su snage bezbjednosti francuskog bataljona i UNPROFOR-a utvrdile da je hitac došao sa zgrade Izvršnog vijeća, a ne s Grbavice. Onda je Ugljen angažirao Borišu Delića da preko medija što više zamaskiraju to djelo. Međutim, činjenica je da se od tog momenta promijenila politika Francuske prema BiH - kazao je Garaplija.
VEZANI TEKST:
Avaz.ba, DEPO PORTAL