U SDP-u više ništa neće biti isto nakon što je Željko Komšić u ponedjeljak svojom ostavkom na funkciju potpredsjednika pokrenuo pravi tsunami. Uz 3. listopada 2010., kada je na općim izborima SDP osvojio oko 300.000 glasova, Komšićeva ostavka se zasigurno može staviti u vrh povijesnih događaja ove stranke. Epilog  je poznat – Komšić je prekjučer prihvatio jednoglasnu odluku Predsjedništva SDP-a kojom se odbija njegova ostavka pa on ostaje potpredsjednik stranke.

Razorna bomba

U svojoj političkoj karijeri Željko Komšić je prošao i sito i rešeto, daleko je od naivca,  dobro je sve izvagao i onda manirom iskusnog političara, nimalo slučajno, u ponedjeljak predvečer plasirao u javnost informaciju da podnosi ostavku na stranačke funkcije. Bilo mu je savršeno jasno da će to biti bomba koja neće eksplodirati samo u SDP-u nego puno, puno šire i snažnije, da će uzburkati ukupnu političku scenu u državi i da će potpuno zbuniti i prijatelje i protivnike i njega samog i njegove stranke. Bilo mu je i jasno da Predsjedništvo SDP-a neće prihvatiti ostavku bez obzira na njegovu čvrstinu i odlučnost. Tako je i bilo s tim da  Komšiću nije padalo na pamet i ne pada napusti SDP, otići u neku drugu stranku ili formira svoju. Uostalom, on je dijete SDP-a i zahvaljujući toj “tvrtki” ostvario je vrhunsku političku karijeru.

Zašto je onda Komšiću trebalo da podnese ostavku i što se iza svega krije? On nije, ne samo SDP-ovcima, nego i kompletnoj javnosti, ponudio detaljno objašnjenje za svoj potez tako da puno toga ostaje visjeti u zraku i za nagađati. Od trenutka kada je podnio ostavku, a bilo je to u ponedjeljak nešto prije 16 sati, počela je drama u SDP-u i njezin prvi dio je okončan u srijedu oko 17 sati. U međuvremenu, u tih 48 sati vođeni su brojni razgovori, a kako saznajemo, u sve su se uključili i najutjecajniji strani diplomati koji su insistirali da Komšić ostane potpredsjednik SDP-a.  On je sam  kazao je da je ostavka bila rezultat osobne krivnje zato što nije uradio ono što je mogao, proizvod krivnje zato što je šutio kada nije trebalo.

-Zato što sam mislio da sam kriv dao sam ostavku, a onda su mi moji 'drugovi' rekli, a i Zlatko Lagumdžija mi je rekao, da ne mogu biti član SDP-a, potpredsjednik, a biti 'u hladovini' i pametovati. Zato ću se ubuduće baviti konkretnim političkim zadacima i ići ću do kraja, kazao je Komšić.
Sada slijedi drugi čin koji se neće mjeriti satima jer treba vremena da se “mutna  rijeka izbistri i odnese prljavštinu”.  Upravo u tome se nalazi tajna plana B Željka Komšića na kojem je, nema dvojbe, dugo i ozbiljno u osami radio. I baš zbog tog  njegovog plana B, ništa više u SDP-u neće biti kao što je bilo do ponedjeljka.

Bočni udari

Komšić je potpuno atipičan političar za ovdašnja shvaćanja i praksu – hoće reći i udariti, mrzi priče upakirane u diplomatske celofane i druži se s običnim ljudima. On je prekjučer preuzeo krivnju za iznevjerena očekivanja građana s objašnjenjem da je naučio da nije vrijedno šutjeti u ime bilo kakvog političkog kompromisa i da je građanima dužan vratiti dug za povjerenje koje su dali SDP-u i njemu osobno.

Njegov plan B podrazumijeva da remont krene od  vrha SDP-a, odnosno unutarnje reforme ove stranke. Izvjesno je da će to namrštiti priličan broj lica iz stranačkog rukovodstva i da će “odlazak na kanal” donijeti nove sukobe, svađe i nemire. Ne treba sumnjati  da će u središtu svega biti Komšić i Zlatko Lagumdžija koji ga potpuno podržava i da će njih dvojica morati “ubijati pauke” koji su igrama i manipulacijama, a  zarad osobnog komoditeta i interesa, prilično premrežili krov SDP-a.

Ovdje treba naglasiti da Komšić ne želi raditi bez Lagumdžije i obrnuto.  Nije nikakva tajna da je unutarnja situacija u SDP-u prilično “rovita”, da se česte osobne trzavice i poprijeko međusobno gledanje  guraju pod tepih, da je pojedinim visokopozicioniranim članovima najvažnije bilo da se dokopaju ministarskih i sličnih funkcija i privilegija koje uz njih idu sa svim što to podrazumijeva. U krajnjem, zašto ne reći da su i Lagumdžija i Komšić, kao prvi ljudi stranke i najveći autoriteti u SDP-u, i najodgovorniji. Komšić kaže:“Kriv sam i što sam kao potpredsjednik stranke često stajao sa strane i nisam rekao ono što sam morao, što sam prešutio ono što je loše”. Sve to priznaje i Lagumdžija kada kaže:“Komšićeva ostavka svima nama je dala jednu vrstu adrenalinskog šoka, sada smo puno zreliji, a naši kadrovi u izvršnoj vlasti moraju više raditi i biti odgovorniji”. Svojim prekjučerašnjim izjavama Lagumdžija i Komšić sasjekli su i ono što je već počelo  u redovima SDP-a – podjelu na one koji su za jednoga ili drugog.

Ne mora se to nazvati čistkom, ali će u vrhu SDP-a svakako biti pretumbacija i zbog odgovornosti prema građanima, ali i prema sebi. Ova stranka je dobila oko 300.000 glasova na prošlim izborima i dužna je građanima i državi, a primiču se i lokalni izbori.

Što god da se dalje bude događalo, Komšić je na sebe preuzeo veliki dio krivnje, time i ogromnu odgovornost i potpuno je razdrmao SDP.  Predsjedništvo stranke je prihvatilo njegove zahtjeve – oštra borba protiv korupcije i kriminala s hitnim konkretnim rezultatima, hitno izbacivanje iz SDP-a svih koji su na bilo koji način upetljani u kriminal, nova kadrovska politika. Najavio je da više neće stajati po strani i da će se na svemu tome on osobno u punoj mjeri angažirati po svaku cijenu. Na njemu je da sada pokaže da to nisu isprazne riječi.

Sve u svemu, slučaj “Komšić” nije završen, posljedica ima i bit će ih, zapravo tek je otvoren. Dvojac Lagumdžija – Komšić, koji zajedno radi i prijateljuje već više od 15 godina, može očekivati ovakve ili onakve, uglavnom bočne udare i od nekih svojih suradnika kojima ne odgovara pospremanje unutar SDP-a, pa  neće birati sredstva kako bi sačuvali svoje unosne pozicije.

Dnevni - list/DEPO PORTAL - BLIN/a.k.