Piše: Tomislav Mamić (Jutarnji.hr)

Naime, prije desetak dana mnogi mediji objavili su vijest kako grupa američkih advokata u saradnji s evropskim kolegama u ime bivšeg frontmena Azre pokreće veliki sudski spor protiv Croatia Recordsa od kojih će tražiti odštetu za najveću pljačku u povijesti rock’n’rolla, i to u iznosu od 25 miliona eura.

Ozbiljna svota

Johnny do 1991. godine traži 12 miliona eura ili oko 90 miliona kuna od Jugotona čiji je pravni sljednik Croatia Records, a za ukradeni copyright i period od 1991. do danas još toliko. Dakle, ukupno 180 miliona kuna.

Svota koju traži Štulić vrlo je ozbiljna, baš kao i lice prvog čovjeka Croatia Recordsa.

Iako bi se očekivalo da će biti zabrinut zbog ovakvih bombastičnih najava, Babogredac izgleda prilično tužno.

- Mi smo u auto, na koncertima i turnejama provodili dane i godine. Zadnji put smo se vidjeli prošlog proljeća. Htio sam vidjeti kako izgleda. On izgleda 10 godina starije. Zapustio se, ali totalno. Njegova žena me dočekala, ja sam došao uvjeren da idemo na neki ručak. Vani je sunce, predivan dan, no on me želi dočekati u stanu u kojem je totalni mrak. Rolete nije dizao godinama. E to je problem. Johnny je postao mračan tip - kaže.

- Ali otkud mu cifra od 25 milijuna eura? - pitam.

- Pa on je to izračunao tako da ako danas ploča vrijedi oko 25 eura, što je precijenjeno, a on je u vrijeme bivše države prodao oko milijun ploča, to je ukupno 25 milijuna eura. A to je ludost - objašnjava Babogredac.

Johnny tvrdi kako je Crorec odavno prešao sve granice jer on nikada nije imao nikakav ugovor s bivšim Jugotonom, osim socijalističkog tipskog papira za naplatu dnevnice i putovanje trećim razredom željeznice. Taj je ugovor po njegovu mišljenju vrijedio šest mjeseci, i u tom razdoblju nikome nije mogao ponuditi taj materijal. U slučaju da album uspije, izdavač se obvezao da će mu u sljedećih pet godina isplaćivati honorar.

- Nikakve ekskluzivne ugovore nisam potpisivao - kaže Štulić.

Sačuvani ugovori

Na takve njegove tvrdnje Babogredac mirno diže mobitel i zove nekog.

U njegov ured za nekoliko minuta ulazi Miro Tabak, direktor kompanije, s četiri kutije pune kartonskih fajlova na kojima jasno piše AZRA. U njima su uredno posloženi svi ugovori koje je Branimir Johnny Štulić u ime Azre i osobno potpisivao s ondašnjim Jugotonom.

Prvi tipski ugovor koji je Jugoton sklopio s Azrom, za debi album koji se zvao “Azra”, bio je 29. aprila 1980. godine. Prema njemu, a budući da se radilo o debi albumu, pet posto od ukupne prodaje albuma ide izvođačima. Svaki sljedeći album također će se potpisivati na pet godina s posebnom klauzulom od šest mjeseci. Mijenjat će se samo postoci, koji će naravno biti veći.

- U ugovoru za album ‘Azra’ jasno piše da će izdavač sljedećih pet godina isplaćivati honorare za taj album svim članovima grupe prema postocima koje je odredio sam Štulić. Dakle, prema njemu, Johnny je trebao dobivati 1,30 posto, Boris Leiner 1,35 posto, kao i Mišo Hrnjak, dok je njihov producent Drago Mlinarec trebao dobiti jedan posto. Klauzula od šest mjeseci je stroga klauzula koja govori: ako si sad snimio ploču za mene, šest mjeseci ne možeš snimiti ni za Jugoton ni za nekog drugog - tumači Tabak.

Nakon pet godina, zvučni zapis tog albuma ostaje Jugotonu, dok je Johnny, da je htio, mogao pjesme s tog albuma ponovno snimiti za bilo kojeg drugog izdavača, potpisati s drugim izdavačem ugovor i zarađivati.

Prava na pjesme

Babogredac je još želio objasniti.

- Štulić si je u svojoj glavi pretvorio da je tih šest mjeseci eksperimentalni rok, nakon čega se prekida ugovor. Što je neistina. Tih šest mjeseci zapravo je značilo “budimo pametni i sad radimo na promociji tek izdane ploče, nemojmo snimati nikakav drugi materijal”. Te tipske ugovore, koji su bili jednaki za sve, potpisivali su svi tadašnji izvođači. Nije bilo mogućih izmjena - ili ćeš to potpisat, ili nećeš surađivati s Jugotonom koji je bio najveći izdavač u regiji. Naravno, što su bili bolji, veći su bili i postoci - tumači.

Osim tog ugovora, najslabijeg po postocima, Johnny je s Jugotonom sklapao i ugovore o autorskom djelu za iznose od osam posto. Time je izdavaču dao prava na čak 36 svojih pjesama, među kojima je i popularna “Marina”, ali i mnogi drugi veliki hitovi.

On je tim posebnim ugovorima koji su ekstra regulirani izjavio da je autor pjesme i kako do dana sklapanja ugovora nije potpisao nikakav izdavački ugovor ni s jednim izdavačem u zemlji i inostranstvu. Ugovor je potpisan na deset godina.

U počecima svoje karijere, Johnny se učlanio u SOKOJ, pandan današnjem ZAPM-u, no nakon velikih uspjeha, ubrzo im je otkazao saradnju. To je učinio, tvrdi Štulić, jer mu SOKOJ nije isplaćivao honorare.

No Babogredac tvrdi drukčije.

(Jutarnji.hr, DEPO PORTAL, BL!N MAGAIN/md)