Tokom istrage od 1996. do 200. godine, po riječima Manninga u grobnicama u okolini Zvornika pronađeno je po više od 400 poveza za ruke i oči. Takođe, istražitelji su pronašli vjerske predmete - poput brojanica i malih Kur'ana - koji su ukazivali da su žrtve bile islamske i nijedne druge vjeroispovjesti.
Svjedok je naglasio i da su u nekim od grobnica pronađeni dokazi koji su žrtve povezivali s određenim mjestima egzekucija. Kao primjer, naveo je da su u primarnim grobnicama Glogova I i II pronađeni dijelovi vrata iz zgrade skladišta u selu Kravica, udaljene osam kilometara.
U tom skladištu, prema optužnici protiv Karadžića, srpske snage ubile su 13. jula 1995. više od 1.000 bošnjačkih muškaraca iz Srebenice.
Tadašnji predsjednik Republike Srpske i vrhovni komandant njenih oružanih snaga, Karadžić optužen je za genocid nad više od 7.000 srebreničkih Bošnjaka u danima nakon što je Vojska Republike Srpske (VRS) zauzela tu enklavu, 11. jula 1995.godine. Optuženom se na teret stavlja i progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, teror nad civilima u Sarajevu dugotrajnim artiljerijskim i snajperskim napadima, te uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.
Manning je objasnio da su vrata i dijelovi zida skladišta Kravice u grobnice dospjeli zajedno sa tijelima koja su na mjestu zločina kupile i utovarale teške mašine. Isti fragmenti, kako kaže Manning zatim su pronađeni i u sekundarnim grobnicama u Zelenom Jadru, gde je VRS u jesen 1995. godine premjestila tijela prvobitno pokopana u Glogovi, u okviru tajne operacije smišljene za prikrivanje zločina. Tu operaciju, svjedok je ilustrovao satelitskim snimcima, dobijenim od američkih vlasti, na kojima su vidljivi radovi na otkopavanju i zakopavanju primarnim i sekundarnih grobnica, krajem septembra i početkom oktobra 1995.godine.
U unakrsnom ispitivanju, Karadžić, izložio je tezu da je područje grobnica bilo “ratište skoro 45 mjeseci, gdje su ubijene protivnike kroz asanaciju sahranjivali u masovne grobnice”.
- Mi nismo pronašli nikakave dokaze da su u masovnim grobnicama bila tijela iz prethodnog ratnog perioda, već žrtve egzekucije, čije su oči i ruke u mnogim slučajevima bile vezane, odgovorio je Manning.
- Doći ćemo i na to, kazao je Karadžić i nastavio: “Vi ste našli i šrapnele u grobnicama. Jeste li vidjeli negdje da se egzekucije vrše šrapnelima?”.
Manning je odgovorio da su u tijelima žrtava iz kravičkog skladišta i iz doma kulture u selu Pilica bili pronađeni šrapneli, ali i opekotine od eksplozija.
Prema optužnici, srpski vojnici su na tim mjestima zločina upotrebljavali i ručne bombe.
Optuženi je, na osnovu činjenice da je u jednoj od grobnica, pronađena saobraćajna dozvola sa srpskim imenom, sugerisao da je među žrtvama bio i Srbin, pitajući svjedoka kako se on tamo našao.
Manning je, međutim, odgovorio da to što je u grobnici pronađen dokument na to ime ne znači da je i ta osoba bila među žrtvama.
Karadžić je tvrdio da u prilog njegovoj tezi da u grobnicama nisu bile žrtve iz Srebenice govori i to što su kraj njih pronađene čekovne, bankovne knjižice i pasoši, te parčići holandskih novina.
- Da li se moglo plaćati u Srebrenici s računa tokom tri i po godine rata...Pronađeni su i pasoši, a ratni zarobljenici nisu mogli imati pasoše, kazao je optuženi.
Manning je ponovio da pronađeni dokazi pokazuju da su žrtve zarobljene i streljane dok su bile u posjedu tih dokumenata. Kazao je i da su parčići holandskih novina, potekli iz baze holandskog bataljona UNPROFOR-a u Potočarima, žrtve upotrebljavale kao papir za cigarete.
Karadžić je, kao i tokom ispitivanja drugih svjedoka, sugerisao da su parčići tkanine pronađeni u grobnicama zapravo bili povezi koje su nosili islamski borci, ali je svjedok to odbacio, ponavljajući da su u grobnicama, ali i na nekim tijelima bili pronađeni povezi za oči i za ruke.
Unakrsno ispitivanje istražitelja Manninga, optuženi će nastaviti u srijedu, 7. marta, javio je BIRN-Justice Report.
(FENA/dg)