Piše: Nikola MIHALJEVIĆ
Postoje ljudi, odavno to znam, koji ne trpe uzimanje imena svog uzalud. To sam, također odavno, prihvatio kao njihov fatum i skoro da me to nije ni zanimalo. Nimalo. Jedna od takvih, fatum-osoba, je i prof. dr. Mile Lasić iz Mostara, a i njegov takav stav-stanje nije me, također, zanimalo, sve dok spomenuti gospodin nije, u svom tekstu, na ovom portalu, od prije par dana, svoje "krijesnice" što, vjerojatno, svjetlucaju njegovim mrakom, odlučio da podari meni. I to po drugi put. Nije da mi to nešto posebno smeta... Nisam ja, uostalom, bježao s internet-portala zato što su nepoznati komentatori, iz potaje, dakle, vrijeđali me i kleli kako su znali i umjeli, a sve zbog mojih kolumni, stvarnim imenom potpisanih, dakle, i javno obznanjenih. Ali ovaj put moram prof dr Milu Lasića podsjetiti na neke stvari koje, opet, on hoće izbjeći.
 |
|
VEZANI TEKST: |
Ne vidim, doduše, za početak, nikakvog razloga da se profesor i doktor, diplomat u kabinetima i ambasadama jugoslavenskim, tvorac novog filozofsko-političkog pravca "nova europska paradigma" i "prvosvećenika europskih integracija" bavi mnome, mojim "smušenim tekstovima i pisanijama, nečasnim čovjekom, nesretnim kolumnistom i jadnim čovjekom" i to sve od gospodina (tj mene) "koji se kliče na ime Nikola Mihaljević." (Navodnici su moji, a umotvorine prof. dr. Mile Lasića) Ali to kod ljudi koji ne trpe da se njihovo ime spominje uzalud tako mora biti. Nema, naime, niko u njihovim očima toliko nevažan da ne zaslužuje njihov prst uperen u dvije ploče isklesane s deset rečenica, što svjetlucaju u izmaglici na nekoj Sinajskoj Gori.
Bilo kako mu drago, neki dan je Depo portal objavio moj komentar pod naslovom; "Zoran Milanović u zemlji čuda, krvi i Bošnjaka", u kojem sam, radi ilustracije nekog stanja (nevažno je sada kakvog) naveo jednu rečenicu prof. dr. Mila Lasića, upućenu, svojevremeno, fra Luki Markešiću, reizabranom predsjedniku Hrvatskog narodnog vijeća, i ona glasi; "Vaše političko sljepilo je, dakle, veliko i neoprostivo i zbog toga što ste odveli HNV pod skupe SDP-a BiH." I to je sve. Ništa manje i ništa više.
Usput, mislio sam da svi koji pišu i to javno obznanjuju, rade to i zbog toga da te njihove umotvorine ili "umotvorine" koriste svi čitatelji, na propisan način, kada i kako im zatreba. Ali, jok! To kod prof. dr. Mila Lasića ne ide tako. On se toliko narogušio na moje korištenje te njegove rečenice da je presavio tabak i krenuo u boj "suprotivu Turkom". I, po drugi put me podučava da se "ne dam jeftino instrumentalizirati, ni kao objekt ni kao subjekt" jer sam ja, on je obaviješten od svojih sarajevskih prijatelja, "častan čovjek".
Ne znam; možda prof. dr. Mile Lasić zna, možda je odnekuda naučio, da i nije moguće javno djelovati bez jeftine instrumentalizacije, kao objekta ili kao subjekta, svejedno. Ja, kažem, to ne znam. Tim povodom uvjeravam prof. dr. Milu Lasića, ako mu je to važno, meni nije, nimalo, da sam oduvijek radio samo svojom glavom, svejedno kako bila "smušena", nikad jeftino instrumentaliziran, ni kao objekt ni kao subjekt, rekao bi prof. dr. Mile Lasić. Nikada se nisam igrao svojom intimom i podastirao je javno, ali, samo radi prof. dr. Mile Lasića i njegova dušebrižničkog straha za moju jeftinu instrumentalizaciju, činim to prvi put.
Za sve vrijeme moga jugoslavenstva, od vrlo ranog doba, bio sam "na drugoj strani ulice", omađijan disidentstvom, s izraženim "pišanjem uz vetar" i nikad jeftino instrumentaliziran. (Moram biti pošten pa reći da to od mene niko nije ni tražio). U neko vrijeme prošao sam i Sammellager¨fur auslander Zirnodorf bei Nurnberg, možda upravo u doba kada je u nekoj ambasadi jugoslavenskoj, u Njemačkoj, prof. dr. Mile Lasić "vodio računa" o meni i meni sličnima u tom lageru. A, opet, ja ne tvrdim da je prof. dr. Mile Lasić ni tada bio jeftino instrumntaliziran, ni kao objekt ni kao subjekt.
Toliko o mojoj jeftinoj instrumentalizaciji.
Mišljenja sam, međutim, da bi prof. dr. Mile Lasić spomenutu rečenicu rado zaboravio, možda nju, tu rečenicu, ponekad pronesu krijesnice u tamnim noćima, jer ona ima i svoje nastavke, repove kojima se jedan intelektualac ne bi ponosio. Naime, u prijepisci iz toga doba, s fra Lukom Markešić, predsjednikom HNV, prof. dr. Mile Lasić, potpomognut prof. dr. Božom Žepićem, niže još rečenica koje se, kao ono kosturi, ne daju vratiti u ormar.
Pored "političkog sljepila" fra Luke Markešića, prof. dr. Mile Lasić, svom dojučerašnjem prijatelju učitava i da je on (fra LM) "beskrajno izgubljen u svom bezobrazluku, da ste dogmata par excellance", a najviše zbog toga što "je fra Luka po treći put birani predsjednik HNV i bliski ideološki i politički prijatelj Zlatka Lagumdžije i Željka Komšića, a nisu mu mrski, da se iščitati između redova, ni oni iz Kruga 99 i Vijeća bošnjačkih intelektualaca..." Fra Luka Markešić je i "...upetljan u stvari o kojima jedva da ima pojma...To treba liječiti", a njegov prijatelj "Lagumžija kao osioni predsjednik ove stranke (SDP) koji ne umije otići s tog izbornog mjesta, kao fra Luka u HNV, da prostite."
E, sad. Ja, do ovog boja "suprotivu Turkom", što zapodjenu prof. dr. Mile Lasić, nisam ni znao iz kojeg miljea on dolazi, ali iz miljea iz kojeg ja dolazim, ovo "da prostite" uvreda je prve vrste, i psovka, nedostojna javne upotrebe iole civilizirane osobe. Neću provjeravati je li to ušlo u akademski govor, ali s ovim gore citiranim moram upitati. Zna li prof. dr. Mile Lasić da je od upućivanja zdravih ljudi na liječenje do otvaranja sanatorija tipa Dretelj samo pola koraka. Ali, eto... Možda se to, opet, otme, iz razloga što prof. dr. Mile Lasić u "novoj europskoj paradigmi", a kao "prvosvećenik europskih integracija" mora voditi računa o stvarima za koje fra Luka Markešić i HNV "jedva da imaju pojma". O svekolikom hrvatstvu, naprimjer, posebno onom u BiH, i njegovoj ugroženosti koja bi se mogla, bar dijelom, rješavati i ovako (prilikom izbora u Hrvatskoj): "Ako već treba glasovati, onda Hrvati iz BiH moraju biti odvojeni u posebnu listu, a nikako zajedno za dijasporu. Time bi se poslala jedna snažna poruka, jer Hrvati iz BiH imaju i drugu domovinu, što nije šteta nego jedno bogatstvo." (prof. dr. Mile Lasić)
Prof. dr. Mile Lasić to svoje zapažanje prenosi i na izbore u BiH, zalažući se, također, za posebnu listu, listu hrvatske federalne jedinice. On neće da zna, ili ne može da zna, da je jedna takva federalna jedinica za BiH mnogo opasnija od npr. Republike Srpske i da većina Bošnjaka, od kojih to, uglavnom, i zavisi, kao i neki važni igrači međunarodne zajednice (USA) to vrlo dobro znaju.
Da se, kratko, vratim na onu rečenicu, inicijalnu kapislu na koju je eksplodirao prof. dr. Mile Lasić i u tom bunilu zapodjenuo boj "suprotivu Turkom". U tom prijeporu što je izazvala ova rečenica stoji i da prof. dr. Mile Lasić negoduje što fra Luka Markešić i HNV kontaktiraju s SDP-on BiH, Zlatkom Lagumdžijom i Željkom Komšićem, Krugom 99 ili Vijećem bošnjačkih intelektualaca, ali u isto vrijeme, u istom tekstu, nuka fra Luku Markešića da dođe u Mostar, u neku vrstu institucije, koja sebe naziva Hrvatski intelektualni zbor i razgovara i dogovara se s predsjednikom te i takve institucije, koji se, ne "kliče", nego se čovjek, jednostavno, tako zove, prof. dr. Mile Lasić, koji, usput, nema nikakve veze s ovim prof. dr. Milom Lasićem. Čudna neka mjerila prof. dr. Mila Lasića, moram priznati.
Ovdje moram napomenuti da me, u ovom slučaju, fra Luka Markešić i HNV nimalo ne zanimaju, niti im držim stranu. Jednostavno su u kontekstu u koji ih je utjerala sporna rečenica i nisu se dali izbjeći.
Zašto se, na kraju, ovo s jednom rečenicom tako oteglo. Pa, zato što prof. dr. Mili Lasiću njegov bezobrazan (tako bi on to nazvao) odnos sa fra Lukom Markešićem i HNV-om služi samo kao dimna bomba kojom on pokušava prikriti svoj, ionako, loše skriven nacionalizam. I to je ono zbog čega je on zapodjenuo boj "suprotivu Turkom", a nikako ne njegov paranoičan i bezobrazan, doista, bezobrazan odnos s fra Lukom i HNV-om. U mom komentaru "Zoran Milanović u zemlji čuda, krvi i Bošnjaka" stoji mnogo toga (sve?) što je zasmetalo prof. dr. Mili Lasiću, a govori o arogantnom (najblaže rečeno) ponašanju Zorana Milanovića, hrvatskog premijera pri njegovoj posjeti BiH. Govori i o odnosu tog istog Zorana Milanovića, ali i sveukupne hrvatske politike prema bosanskom hrvatstvu ili hrvatskom bosanstvu, svejedno je, odnosu koji je trn u oku svoj hrvatskoj guberniji koja se, rekao bi prof. dr. Mile Lasić, kliče Herceg-Bosnom i prof. dr. Mili Lasiću samom. On, nepozvan, brani hrvatskog premijera i mene optužuje da istom imputiram nacionalizam. Pa, pobogu, prof. dr. Mile Lasiću, zar je Milanovićevom bahatom, nepripremljenom i neprincipijelnom ponašanju u zvaničnoj posjeti BiH trebalo išta dodati?! Pa, zar se njegova posjeta Mostaru, naprimjer, i ponašanje u tom gradu mogu ikako drukčije iščitati osim kao, na simboličnoj ravni, potpore za podijeljeni grad?!
.
Mislio sam da prof. dr. Mile Lasić nije i hrđav čovjek. Sve dok nisam otvorio e-mail i zatekao popratno pismo prof. d.r Mile Lasića, upućeno redakciji depo portala i proslijeđenog meni, u kojem prof. dr. Mile Lasić omalovažava i vrijeđa, prijeti, čak.
Profesor i doktor Mile Lasić od nekuda zna da previše omalovažavanja i uvreda u javno objavljenom tekstu može da baci sjenu na njegovu čast i ugled, čak se može i "vrlo ružno stigmatizirati i moje rodno mjesto" (prof. dr. Mile Lasić) Pa, Allahu, dragi, što sve nije u stanju živ čovjek pridodati svojoj veličini! Zato on to radi izokola, čisto kurvanjski, bez nepotrebnih svjedoka.
Na kraju, prof. dr. Mile Lasić me uvjerio da "put od komuniste do nacionaliste može biti dug, ali i ugodan." Ne znam koliko je on, taj put, bio ugodan i prof. dr. Mili Lasiću, ali je njegov zahtjev redakciji depo portala da ga se zaštiti (od čega li?) promašen. Zato što redakcija depo portala nije zakonodavno tijelo pa da to nekim zakonom sankcionira, a i zato što je prošlo vrijeme kabinetovanja prof. dr. Mile Lasića, kad je, vjerujem, to bilo moguće.
Nisam ja, opet, kriv što se prof. dr. Mile Lasić mora okretati oko sebe da skuplja rečenice koje, kao kosturi iz ormara, ispadaju iz njegova kaputa. Ja iza svojih stojim.
(DEPO PORTAL)