Piše: Sulejman Kupusović, Dnevni avaz

U ove kijametske dane, kada nas odozgor Nebo kažnjava zbog naših zloća, obijesti i ljudske samodopadnosti, a sa Zemlje bivamo ubijani totalnom nesposobnošću svake vlasti - od općinskog do državnog nivoa - da se uhvati ukoštac s ovakvim vanrednim okolnostima, sjetih se jednog pravoslavnog popa koji pored puta za Srebrenicu napisa velikim slovima: "Teško Bogu s nama takvima!"

Jer, šta drugo da pametnom čovjeku padne na pamet kada vidi kako se u najvećem dijelu javnih (dakle, državnih preduzeća) iskazuje apsolutna nesposobnost i totalni javašluk u vrijeme ozakonjene "vanredne situacije prirodne katastrofe"?

I dok vrlo rijetki i časni poput Kliničkog centra u Sarajevu dokazuju da se može ponoviti onaj čudesni duh Sarajeva iz olimpijske 1984. godine, kada su Sarajlije "hvatale pahuljice u zraku" i zadivile cijeli svijet, dotle imamo tragikomičnu nesposobnost sarajevskog GRAS-a, čiji se u mnogočemu preplaćeni vozači i revizori odmaraju dok se studentska mladež, vojnici turskog EUFOR-a i poneki lojalni građanin hvataju ukoštac s ledom okovanim šinama.

Koliko bezobrazluka ima u ponovljenim pozivima svim "uposlenima u Gradskoj upravi Mostara" da dođu na posao i pomognu u normaliziranju stanja u gradu koji se prvi put u historiji susreće s ovakvim strahotama.

Zar nije Bogu plakat kad vidimo bahatost predsjednika "šumske" koji poručuje da je u njegovom laktaškom provizoriju situacija "skoro pa normalna" dok se svuda po dvadesetogodišnjem jubilarcu smrzavaju ljudi, cijela sela i općine? Svijet je zaista iščašio iz zgloba i ovo kao da su samo nagovještaji da proročanstva Maja i svih ostalih o skoroj propasti svijeta imaju itekako osnove.

Samo se pitam, hoće li poslije svega kad se ovo sve svrši (ako se svrši), iko odgovarati, dobiti otkaze, biti kažnjen, ili će sve biti zaboravljeno poput lanjskog snijega.

(Dnevni avaz/DEPO/BLIN/em)