Zima je došla sa puno snijega i nikad ljepša, ako gledate očima umjetnika, a nikad teža ako gledate očima beskućnika. Ja bih rekla da je svečana i upozoravajuća. Svečana - zato što je pokrila sve izrovljene pločnike i kolovoze, a posebno smeće koje mi svi zajedno bacamo i nepropisno odlažemo. Upozoravajuća – jer smo je dočekali nespremni, kao i svaku raniju, pa je vrijeme da se uozbiljimo: od portira do ljekara, od učitelja do rektora, od pekara do slikara, od poštara do predsjednika...

Kako? Veoma jednostavno:„Zasukati rukave, lopate u ruke i temeljito očistiti grad“. Prisjetimo se svi zajedno vrijednog rudara rahmetli Alije Sirotanovića koji je u jednoj smjeni svojom lopatom iskopao 152 tone uglja i niz godina držao svjetski rekord. Znam da se neki neće zadiviti, a posebno oni koji znaju narodnu poslovicu: „Pamet caruje, a snaga klade valja“. Pameti ima, ali treba je pametno i koristiti. Da se pametno koristila, imali bismo sad mašine koje bi uspješno očistile grad, a očišćenim gradom bi mogla da idu i ona slabija kola od onih skupih.

Prisjetimo se svi zajedno vrijednog rudara rahmetli Alije Sirotanovića koji je u jednoj smjeni svojom lopatom iskopao 152 tone uglja i niz godina držao svjetski rekord. Znam da se neki neće zadiviti, a posebno oni koji znaju narodnu poslovicu: „Pamet caruje, a snaga klade valja“. Pameti ima, ali treba je pametno i koristiti. Da se pametno koristila, imali bismo sad mašine koje bi uspješno očistile grad, a očišćenim gradom bi mogla da idu i ona slabija kola od onih skupih.

Sjetimo se naših boraca koji su ispod granata kopali tranšeje od snijega i zemlje i ostavili svoj život u tim tranšejama. I poslije te četverogodišnje nesreće trebali smo izvući poruku i pouku: „Graditi  zemlju za sebe i opšte  dobro“. Oni koji su dobili vlast (čast izuzecima) borili su se da prigrabe što više koristi za sebe, obični narod snalazio se kako je znao i umio, i kad je postao nemoćan, onda možete na svakom koraku vidjeti nervozu, psovku, ljutnju, svađu, kritiku, a to nas je dovelo do jedne velike nesigurnosti i nevolje u kojoj smo svi sad. Sad ne pomažu ni skupa auta, ni bankovni računi,  jer svi smo paralisani. Izlaz je u solidarnosti, zajedništvu, akciji, lijepoj riječi...
              
Mnogo me potresla vijest da se mladić na putu do svoje kuće smrznuo, da je mnogo starih, bolesnih, po selima kojima je teško pomoći, a tek njihova zavezana stoka u stajama koju je nemoguće nahraniti i napojiti.
                
Hoćemo li dozvoliti da majke naših boraca ne mogu iz kuće izići nekoliko dana, a možda i mjesec ili da ih, ne daj Bože, nađemo u smrznutom stanju zbog našeg nemara. Sva ova razmišljanja pitanja su za sve nas. Ovaj snijeg nije slučajno pao, pročitajte knjigu od Masuri Emoto „Poruke skrivene u vodi“, u kojoj se iznose dokazi da voda piše zapis, ostavlja poruke, kako se kristališe kada joj se obraćamo lijepo, a šta se dešava kada joj se obraćamo lošim riječima? Sve su to jasni dokazi, jer je i snijeg voda, samo u čvrstom stanju, i zato bilo bi prijeko potrebno doći do tih saznanja.
                
U jednom hadisu stoji: „Stanje jednog naroda neće se promijeniti, dok se sam narod ne promijeni“. Zato predlažem: Promjenimo se! Probudimo se! Prestanimo kukati! Žaliti se! Kritikovati! Ljutiti se! Psovati...!

Uzmimo lopate u svoje ruke i sa puno radosti i ljubavi očistimo naš grad, naše ulice, sokake, raskrsnice... Oni koji to zaista ne mogu, neka finansijski potpomognu studente i srednjoškolce, a stare majke nek prave tople napitke, bureke, grah sa suhim mesom i nek' ih lančano dodaju.
            
A kad posao završimo, bit ćemo sretni, jer će nam djeca krenuti u obdaništa, škole, fakultete, a mi svi na posao bez nervoze.

Toplo Vas pozdravljam sa željom da nam akcija bude uspješna a Grad čist i pun turista!!! 
               
Učiteljica  Fahra Bulbul     

PS. Neka mala raja prave Snješka Bjelića!!!