Inspirisana onim što je otkrila, ona je svoja iskustva sakupila u knjigu "Top pet stvari zbog kojih najviše žalimo na samrti - preobražaj života nakon smrti voljenih".

"Ljudi odrastu kada se suoče sa vlastitom smrti, a neki promjene su bile fenomenalne. Većina umirućih se kajala, strahovala, ljutila se ili poricala", rekla je Var.

Najviše se kaju jer nisu bili vijerni sebi već su živjeli onako kako su drugi očekivali od njih. Zbog drugih su se pretvarali da su ono što nisu, a da pritom nisu uzeli u obzir ono što je njima bitno.

"Najčešće se kaju zbog toga. Kada ljudi shvate da je njihov život skoro završen lako je da uvide koliko mnogo snova je ostalo neostvareno", istakla je Var.

Druga stvar za kojom najviše žale je što su život proveli previše radeći. Ova briga većinom "muči" starije muškarce, koji su zarađivali za život, dok su im žene brinule o porodici.

Treća stvar zbog koje žale je što nisu na vrijeme rekli šta zapravo osjećaju. Zbog mira u kući, mnogi su vrlo često potiskivali svoja prava osjećanja. Umjjesto toga zadovoljili su se prosečnim životom i nikada nisu ostvarili svoj puni potencijal.

Mnogi od njih zbog ogorčenosti su se i razboljeli, objasnila je Var. Pacijenti na samrti žalili su i što nisu ostali u kontaktu sa prijateljima.

"Svima nedostaju njihovi prijatelji kada umiru", rekla je ova medicinska sestra. "Volio bih da sam bio srećniji" - peta je stavka za kojom ljudi na samrti zažale.

Tanjug, BL!N-DEPO/đk