Piše: Dragan Jerinić            Nezavisne novine

... Nakon što su mediji prenijeli da je Udruženje novinara Republike Srpske uložilo prigovor Regulatornoj agenciji za komunikacije (RAK) na program FTV-a

U pomenutom prigovoru navedeno je da je Radio-televizija Federacija BiH (FTV) kao dio javnog sistema BiH bila dužna da poštuje programske principe, koji su uređeni zakonskim propisima kao i Kodeksom RAK-a a što nije ispoštovala 09. januara 2012. godine kada je u emisijama "Dnevnik 2" i "60 minuta" - Specijal "Krnja velika Srbija" jer je izvještavajući o proslavi Dana Republike Srpske "pogazila sve etičke i novinarske principe te prilozima i komentarima novinara otvoreno podsticala i širila nacionalnu, rasnu i vjersku mržnju i netrpeljivost", a što je po zakonima koji još važe u BiH krivično djelo.

Zbog toga je Udruženje novinara (UNRS) podnijelo Okružnom tužilaštvu u Banjaluci i krivičnu prijavu protiv četiri urednika i dva novinara FTV jer su "gledaocima u najgledanijem terminu, na eksplicitan način, kroz izbor snimljenog materijala i sagovornika, te izborom iz konteksta njihovih izjava, istoriju srpskog naroda prikazali kao genocidan i zločinački kulturni model koji se sprovodi posljednjih 150 godina".

Udruženje je zatražilo od tužilaštva da se u istrazi pribavi vještačenje kompletne emisije po stručnjaku za etiku na okolnosti da li te emisije "po ideji, sadržaju, konceptu, vremenu emitovanja i društvenom kontekstu kod prosječnog gledaoca mogu izazvati nacionalnu i vjersku netrpeljivost, mržnju ili razdor".

Ti stručnjaci neće imati puno posla jer je dovoljno "posjetiti" forume sarajevskih portala, pa i pomenute televizije, pa da se praktično uvjere na primjeru neidentifikovane mase, koja se krije iza raznih pseudonima, šta znači podsticanje nacionalne i vjerske mržnje. Pozivi na rat, osvetu i džihad do konačnog "oslobođenja BiH od ružnih, prljavih i zlih Srba" su standardan jezik koji je potpuno zavladao tim novim medijima.

Pojedini tradicionalni štampani i elektronski mediji iz Sarajeva u blažoj formi zazivaju sve po svijetu ko može pomoći - do Holivuda i Andželine Džoli, do beznačajnih australijskih udruženja dijaspore da se konačno stane ukraj velikosrpskom divljaštvu i demontira Republika Srpska kao genocidna zlotvorevina, kako reče nedavno pjesnik Abdulah Sidran.

Prema Faruku Boriću takva predratna atmosfera ne vlada samo u virtuelnom svijetu forumaša, niti je ona samo jedan od izduvnih ventila za neke frustrirane likove, već se potpuno osjeti i u ukupnom sarajevskom društvenom, javnom, kulturnom miljeu...

Priznajem da sumnjam da kod većine građana Bošnjaka, stisnutih svakodnevnom ekonomskom borbom sa životom, baš kao i velika većina Srba i Hrvata, bez obzira na medijsku artiljeriju prevladavaju neke ratne misli i opcije.

Ali sam siguran da ima pojedinih likova na javnim funkcijama, od politike do medija, u čijim glavama se smjenjuju raznorazni scenariji sukoba u kojem bi se konačno riješilo nacionalno pitanje Bošnjaka tako što bi vojno protjerali Srbe preko Drine i koji zazivaju "bosansku oluju", kako se po Internetu vrti njeno nezvanično kodno ime.

"Znaš, Jeriniću, ako si ikada živio sa muslimanima, u komšiluku, onda bi trebao znati da su oni potpuno neracionalni ljudi. Muslimani su gori i od vas Srba i oni, vjeruj mi neće još dugo moći trpiti sve ovo što se dešava", smatra Borić aludirajući na proslavu 20 godina Republike Srpske.

"Nema više rata u BiH, moj Boriću. Nisu više ni okolnosti kao što su bile devedesetih, nema kapaciteta ni novca za rat. Skupo je to, kolega Boriću. A ja sam planirao živjeti i raditi gdje i dosad. U Banjaluci i Republici Srpskoj", odgovorio sam.

"Zar stvarno misliš da nam Turska ne bi dala novac da konačno raščistimo stvari", pitao je Borić a na moj odgovor da čak ni njima to nije u interesu zaključuje da mu je eto "sad malo lakše nakon što smo o ratu prebacili dvije-tri rečenice".

Potpuno poštujem politički stav kolege Faruka Borića, on je koju godinu mlađa generacija novinara od mene i često, kad god se sretnemo bilo u inostranstvu bilo ovdje negdje, volimo bistriti i nacionalne odnose u BiH, a vjerujem da ćemo isto i nastaviti i sljedećih godina, ali priznajem da me njegovo pitanje gdje ja to planiram živjeti u budućnosti, kada krene novi, potpuno neprijatno iznenadilo. Zateklo nespremnog jer ne živim u takvom okruženju.

Ono je u stvari zasnovano na jednoj od mogućnosti kako pojedini sarajevski javni, medijski i politički krugovi pod sve jačim uticajem medija, prvenstveno Federalne televizije, vide moguće rješavanje političkih i nacionalnih odnosa u BiH a koji uključuju i obnavljanje ratnih sukoba.

Sa druge strane, u njemu sam osjetio i na jedan način dozu frustriranosti jer Bošnjaci nisu ni dvadeset godina poslije rata istinski riješili glavni nacionalni problem a to je da dobiju vlastitu državu. BiH, ova dejtonska, izgleda da nije dovoljan okvir u kojem bi se smatrali komotno već isključivo traže unitarnu državu, bez entiteta, u kojoj bi Srbi i Hrvati bili nacionalne manjine.

Tačno je da danas bošnjačka politika u stvari nema jasno definisane ciljeve kada je država BiH u pitanju, zvanično priznaju sadašnje ustavno uređenje ali samo kao privremeni aranžman koji treba što prije demontirati. Dvadeset godina nije bilo dovoljno da se to politički provede i zbog toga se otvorenije priča o nekoj novoj ratnoj opciji, koja je racionalno gledajući gotovo nemoguća.

Ipak, da bi se smirile strasti, bilo bi poželjno i dobro za budućnost da vodeći, kad se već sastaju na konsultacijama oko novog Savjeta ministara,  javno, preko medija, objasne da nam nema, za sada druge nego živjeti i trpiti, baš kako je zapisano u Dejtonu. Što se prije to naučimo, biće bolje i nama i našoj djeci.

Nema ovdje više sukoba, moj kolega Boriću, ma koliko se Federalna TV trudila da podgrije ratne strasti kod bošnjačkog naroda. A i to će vremenom morati prestati.

DEPO PORTAL  - BLIN/a.k.