Djelo "Bernardijeva soba" se izdvojilo osobenom perspektivom ljudske izolacije i umjetničke samodovoljnosti i izuzetno uvjerljivo komunicira sa čitaocima", piše u obrazloženju žirija, koji su sačinjavali Vasa Pavković, (predsjednik), Ljiljana Šop i Mileta Aćimović Ivkov, Vladislava Gordić Petković i Mića Vujičić.

Od 106 djela koja su bila u konkurenciji, u najuži izbor ušlo je šest romana. Osim Tišminove "Bernardijeve sobe" to su "Majn Kampf" Svetislava Basare, "Almaški kružoci lečenih mesečara" Franje Petrinovića, "Oda manjem zlu" Voje Čolanovića, "Sasvim skromni darovi" Uglješe Šajtinca i "Kontrolni punkt" Davida Albaharija.

Predsjednik žirija za dodjelu nagrade je književni kritičar Vasa Pavković. Članovi žirija su Ljiljana Šop i Mileta Aćimović Ivkov, koji su takođe bili u žiriju za 2010. godinu, dok su prof. dr Vladislava Gordić-Petković i Mića Vujičić imenovani u žiri u maju 2011.

Trojica kandidata: Albahari, Čolanović i Basara su već jednom dobili ovo priznanje koje se dodjeljuje od 1954. godine.

Svečano uručenje nagrade održaće se 23. januara u podne u u Skupštini grada Beograda.

Slobodan Tišma je rođen 1946. u Staroj Pazovi. Studirao je književnost u Novom Sadu i Beogradu. U mladosti se bavio konceptualnom umjetnošću i rok muzikom. Živi u Novom Sadu. Bio je urednik u Indexu, „Poljima“ i na Tribini mladih i dugogodišnji saradnik na Novosadskoj televiziji, u emisijama „Kulturni magazin“, „Videopis“ i „Sazvežđe knjiga“. Bio je frontmen „Lune“ i „La Strade“, kultnih bendova iz osamdesetih godina. Zanimljivo je da je Slobodan Tišma svoju prvu knjigu objavio teka kada je napunio 45 godina.

"Bernardijevu sobu" objavio je KCNS, a o romanu Maja Solar je napisala: "Bernardijeva soba nije samo roman kao događajnost, već priča koja je pronašla i autora i čitaoce, i vozi nas i vozi u čudesnoj naizmeničnosti uzlaznih i silaznih lukova na Jadranskoj magistrali. Ispresecanost putanja fenikscrvene bube i tamnog mercedesa, u tamnoljubičasto more, u veliki hladni Okean. Roman koji je kantata raspričava se kao muzika - i na planu doživljaja. Reč je o prozno-poetskom melanžu, pripovesti i refleksijama, muzici i slikama, alhemijskim pretapanjima događaja, razmišljanja, boja i oblika, nameštaja, sobe, grada i okeana. Naracija nije linearna, nego isprekidana, muzikalna, ponavljajuća, dijalektička; ne putanja, nego mnoštvo skretanja i susretanja ...

Novi roman Slobodana Tišme pojavljuje se kao netipična proza, kao pasivni otpor i rezignacija, kao remećenje klasične naracije (sistema u kojem živimo) i prepuštanje alhemiji zgušnjavanja doživljaja i događaja. Slojevi radnje su slojevi zanosa koji želi da bude neprekidna afirmacija, dijalektička afirmacija, ,,Da ali Ne! Ne, ali Da! Uvek Da, ali sa zadrškom“. Stoga je priča=doživljaj ovog romana ona kućica koju nosi svaki/a umetnik/ca. Bernardijeva soba je svačija vlastita soba, mesto subjekta koje je titranje praznine između talasa Okeana, soba koja nas prazni od nas samih."

Slobodan Tišma je nakon saopštenja žirija i saznanja da je nagrađen njegov roman izjavio da je u "Bernardijevu sobu" uložio puno i da je roman nastajao dvije godine ali da sad smatra da mu se trud isplatio.

Iako se tokom proteklih 40 godina bavio konceptualnom umjetnošću, muzikom, poezijom i prozom, on je odgovorio da mu je uvijek bila najvažnija poezija pošto je počeo pišući poeziju.

"Počeo sam da pišem prozu pod stare dane, imao sam 50 godina kada sam objavio prvu pripovetku pre 15 godina. Za mene je u suštini najbitnija poezija a proza je samo forma kroz koju pokušavam da prikažem svoje pesničko i poetsko osećanje", rekao je Tišma.

Podsjetivši da je njegov profesor Sreten Marić uvijek govorio da je roman dobar samo ako u njemu ima poezije, Tišma je istakao da i on dijeli to mišljenje i bez tog poetskog roman ne vrijedi ništa.

Tišma je objasnio da nije organizovan da unaprijed priprema neke projekte već je kod njega sve spontano. "Možda malo staromodno zvuči, ali je za mene bitna inspiracija", rekao je pisac i dodao da je i "ovaj roman nastao kao plod trenutnog nadahnuća i jednog uzbuđenja koje je pokrenulo sve".

"Jedan moj prijatelj mi je tražio da napišem priču o olupinama, to jest starim automobilima, i onda sam shvatio da je ta priča početak romana", rekao je Tišma.

BL!N-DEPO/đk