Norveška i Meksiko nemaju mnogo toga zajedničkog. Norveška je na sjeveru, bogata, hladna ispresijecana fjordovima i planinskim vijencima. Meksiko je na toplom jugu, siromašan, šaren i prepun historije. U toj historiji sakrile su se Maje, nekada sjajna civilizacija koja je cvjetala na poluotoku Yukatan. Maje su imale veličanstvene gradove i uređene države mnogo prije dolaska Evropljana. Današnje Maje, iako u posljednje vrijeme doživljavaju svojevrsno kulturno i društveno buđenje, samo su sjena naroda koji je prije 1200 godina bio na vrhuncu moći.
Stare Maje bili su napredan narod, imali su pismo i razvijenu matematiku te veoma precizan kalendar. U tom kalendaru predvidjeli su i pad svoje civilizacije, te dolazak Španaca. Na istom mjestu naveden je i jedan datum koji će doći za malo manje od godinu: 21. decembar 2012. Za jedne je taj decembarski dan kraj petog ciklusa Maja. Za druge, tog dana desit će se smak svijeta. Tako će u priču o meksičkim domorocima i njihovom kalendaru ući i Norveška, te jedna zgrada stvorena da prkosi i proročanstvima i Sudnjem danu.
Drevne Maje su vrijeme računale na malo drugačiji način. Osim poznate nam godine od 365 dana, stare Maje su imale i neku vrstu posebne godine od 260 dana, tačno onoliko koliko traje trudnoća kod žena. Ta godina je imala 13 mjeseci po 20 dana. Pretkolumbovske Maje, iako nisu prve koristile kalenadar među narodima Srednje Amerike, ipak su ga dovele gotovo do savršenstva. Ovaj narod, kao rijetko koji, bio je opsjednut vremenom, njegovim početkom, proticanjem i krajem. Velike epohe vremena računali su u ciklusima. Jedan ciklus traje tačno 5125 godina. Sadašnji, peti ciklus, počeo je u godini 3114. pr.n.e. i završava se 21. decembra 2012. Za optimiste je taj dan tek završetak jednog i početak drugog ciklusa vremena. Peti ciklus bio je doba nemira, izazova i prevrata, doba kada smo u potrazi za bogatstvom i moći zaboravili ko smo i šta smo. Šesti ciklus tako bi bio doba mira i vraćanja čovjeka sebi, doba kada ćemo odbaciti tehnologiju i vratiti se korijenima.
Mnogo je toga rečeno, napisano i snimljeno u vezi s 12. decembrom 2012. godine. Strah je naš najosnovniji instinkt, a strah od nestanka je u suštini ono što nas pokreće. Zbog straha od nestanka mi jedemo, gradimo skloništa u vidu zgrada, oblačimo odjeću i razmnožavamo se, kako bi naš genetski materijal živio u našim potomcima onda kada nas više ne bude na ovom svijetu. Religija, država i kapital svjesno operiraju strahom u svoju korist, slučaj "proročanstva Maja" nije izuzetak. Dio svjetske naučne javnosti teško optužuje holivudsku industriju iluzija da zbog profita svjesno podgrijava strah od katastrofe i širi paniku bez potrebe. Film o Sudnjem danu i bijegu sa Zemlje, koja nestaje u seriji megakatastrofa, akcioni spektakl "2012" s Johnom Cusackom i Woodyem Harrelsonom, zaradio je čitavih 769 miliona dolara, iako je doživio veoma loše kritike. Strah se uvijek dobro prodaje, a nakon premijere filma NASA je bila zatrpana pozivima prestravljenih Amerikanaca, koji su u panici pitali da li će se ono što je prikazano u filmu zaista i desiti.
I zagovornici Armagedona, odnosno teorije da će 21. decembra ove godine svijet doživjeti opću kataklizmu, tvrde da imaju dokaze. Prema vjerovanju naroda Srednje Amerike, svaki od vremenskih ciklusa završava se velikom katastrofom u kojoj svijet biva uništen jednim od četiri elementa: vodom, vatrom, zemljom ili zrakom. Ni sami zagovornici teorije Armagedona nisu saglasni šta bi bio uzrok katastrofe, da li udar asteroida, dolazak Planete X, odnosno Nubirua u blizinu Zemlje ili pojava ogromne svemirske rupe koja bi usisala Planetu. Teorije katastrofe idu čak tako daleko da predviđaju razorne zemljotrese, talase visoke 2000 metara, dolazak vanzemaljskih bića i velika stradanja ljudi. Predviđa se i pojava Antikrista, te dolazak Isusa na zemlju. Obračun Krista i Antikrista bio bi uvod u neko drugo, navodno, bolje doba.
Poravnanje planeta
Na 21. decembar ove godine, odnosno na zimski solisticij, planete Saturn, Jupiter, Mars i Zemlja doći će u jednu ravan. To ne mora značiti ništa posebno, ali zagovornici teorije katastrofe tvrde da bi taj astronomski fenomen mogao uzrokovati kolaps naše planete i velika stradanja ljudi. Često se spominje da bi pojačana kosmička energija mogla uzrokovati ogromne poplave, buđenja super vulkana i razorne zemljotrese. Spominje se i pomicanje Zemljinih magnetnih polova, što bi na najdrastičniji način izmijenilo klimu na Zemlji.
Nubiru: Planeta lutalica ili zloslutnica
Ništa neće iznervirati prosječnog astronoma od riječi Nubiru. Pojam se pojavio 1995., kada ga je lansirala Nancy Lieder, osnivačica pseudonaučne internet-stranice ZetaTalk. Nubiru ili Planeta X je, navodno, planeta lutalica koja se velikom brzinom približava Zemlji te uzrokuje brojne anomalije u vidu klimatskih promjena i zemljotresa. Naučnici uzalud upozoravaju da je postojanje planete Nubiru fikcija i da bi se postojanje nečega tako velikog sigurno primijetilo na nebu.
Maje: Mudri narod iz prašuma Yucatana
Današnja populacija Maja broji otprilike sedam miliona ljudi. Žive mahom u ruralnim područjima Meksika, Gvatemale i Hondurasa, na poluotoku Yucatan. Španski osvajači nikad nisu uspjeli da ih u potpunosti kulturno asimiliraju; Maje su zadržale svoj jezik, značajan dio kulturne baštine te integrirali veliki broj svojih paganskih običaja u katoličanstvo, koje su zvanično primili. Španci su spalili i uništili gotovo sve dokumente, rukopise drevnih Maja, osim tri knjige koje se danas zovu "Drezdenski kodeks", "Pariski kodeks" i "Madridski kodeks". Zvanično, današnje Maje odbacuju da njihov kalendar najavljuje kataklizmu epohalnih razmjera. Za njih će 21. decembar ove godine biti tek početak šestog razdoblja u postojanju svijeta.
Norveška: Misteriozno sklonište
Zvanična nauka je sve priče i teorije o fenomenu "21. decembar 2012." odbacila i označila pseudonaukom. Prema zvaničnim stavovima svemirskih agencija, kao što je NASA, nema nijednog dokaza da će se 21. decembra ove godine s planetom Zemljom i drugim nebeskim tijelima desiti bilo šta neobično.
- Sedmično primam od 20 do 25 mailova s upitima da li nam stiže planeta Nubiru. Neki su uplašeni, neki pitaju trebaju li ubiti sebe, porodice i kućne ljubimce. Jedni su ljuti i optužuju nas da krijemo istinu od javnosti - kaže David Morrison iz NASA-e.
Ipak, jedna zgrada na hladnom sjeveru Evrope izaziva blagu jezu i otvara mnoga pitanja. Naime, 27. februara 2008. na norveškom arhipelagu Svalbard, odnosno otoku Spitsbergen, otvoreno je supersklonište u kojem se može čuvati 4,5 miliona uzoraka sjemena biljnih vrsta ključnih za ljudsku ishranu. Objekt se nalazi uklesan u stijenu unutar planine na dubini od 120 metara i nadmorskoj visini od 130 metara. To znači da će uzorci, koji se čuvaju u trostrukoj zaštiti i na temperaturi od -18 Celzija, ostati suhi čak i ako se otope lednici. Otok nije izabran slučajno. Na njemu nema seizmičkih aktivnosti, a unutrašnjost otoka sastoji se od permafrosta. Iako struje u kompleksu može nestati, temperatura nikada neće porasti iznad -3 stepena Celzija. Istraživanja provedena prije izgradnje skloništa, pokazala su da će deponirano sjeme trajati stotinama godina.
Zvanično, izgradnju kompleksa u potpunosti je finansirala norveška vlada s devet miliona dolara, međutim, činjenica je da je veliku ulogu u izgradnji skloništa imala organizacija po imenu "Global Crop Diversity Trust", iza koje stoje broje utjecajne svjetske grupe, vlade, korporacije, te fondacija Melinde i Billa Gatesa. Također, mnogi se pitaju koja je tačna svrha ovog kompleksa i kome će on zvanično služiti. Službeno, u njemu će biti pohranjeni duplikati uzoraka pohranjenih u "bankama gena" širom svijeta. Nezvanično, sjeme pohranjeno na otoku Spitsbergen poslužit će za preživljavanje čovječanstva nakon eventualnih prirodnih katastrofa, koje najavljuju mediji. O kakvim katastrofama je riječ, nije navedeno. Možemo samo pretpostaviti da su i utjecajne grupe i korporacije itekako zabrinute zbog sve češćih glasina da će se u bliskoj budućnosti desiti nešto loše, posebno kad je riječ o proročanstvu Maja "Fenomen 21. decembar 2012." Tako su, mitom i strahom ljudi pred mogućim nestankom vrste, spojeni topli, šareni Meksiko i hladna, tehnološki napredna Norveška.
Australija: Evolucija u akciji
Da stvari izmiču kontroli, pokazalo je slučajno otkriće australskih ribara. Pored obala ovog kontinenta pronađene su hibridne ajkule, fenomen zbog kojeg je naučnike oblio hladan znoj. Ova nova vrsta psine školski je primjer evolucije, i to evolucije koja nije trajala milionima godina nego se odigrala gotovo pred našim očima. Dvije vrste ajkula, tropska ajkula sa sjevera Australije i ajkule iz južnih, hladnih voda, ciljano su stupile u "brak" te stvorile potpuno novu vrstu otpornu na klimatske promjene. Nova vrsta ima izgled jedne, te DNK druge vrste. Naučnici je ocjenjuju kao "robusnu" te sposobnu da bez ikakvih problema obitava i u toplim i u hladnim vodama. "Krivac" za ovo je čovjek i globalno zatopljenje, koje je natjeralo do tada međusobno nepoznate vrste na zbližavanje i zajedničku akciju. Nova vrsta je jača, okretnija i sposobnija za preživljavanje, a paralelno živi s vrstama ajkula od kojih je nastala.
- Mislili smo da se različite vrste ajkula drže odvojeno, no ovo otkriće uvjerilo nas je da ne znamo mnogo o odnosima među ajkulama - kažu naučnici, koji fenomen nazivaju "evolucija u akciji".
Nastanak nove vrste podgrijava strah da bi i druge vrste, kako na moru, tako i na kopnu, mogle poći sličnim putem stvaranja hibrida, što bi moglo imati veoma nepovoljne posljedice po ljudsku vrstu.
Vulkan usred Njemačke: I to je moguće
Njemačka se ovih dana trese od straha, a povod je tekst objavljen u britanskom "Daily Mailu". Naime, u blizini Bonna nalazi se na prvi pogled idilično jezero po imenu Laacher See. Ispod ugodnog krajolika ključa jedna od najvećih katastrofa koja bi mogla zadesiti Evropu. Odnosno, ispod jezera, na dubini od približno 600 kilometara nalazi se supervulkan koji se aktivira svakih 10-12 hiljada godina. Posljednji put vulkan je izbacivao lavu prije 12.900 godina i, kako tvrde naučnici, mogao bi eksplodirati svakog trenutka. Voda u jezeru ključa, a područje oko jezera pogađaju slabiji zemljotresi. Ono što bi se desilo nakon erupcije ne bi se moglo nazvati nikako drugačije nego općom kataklizmom. Područje u prečniku 100 kilometara bilo bi potpuno uništeno. Pariz, Bruxelles, Amsterdam... bili bi zatrpani vulkanskim pepelom, koji bi prekrio Evropu od Pirineja do Švedske, a na površinu bi bilo izbačeno više od 10 milijardi tona magme. Tako velika količina materijala u atmosferi uzrokovala bi kratkotrajno zahlađenje cijele planete Zemlje, što dalje može dovesti do nestanka usjeva i životinja, odnosno pojavila bi se globalna glad. Glad bi uzrokovala nemire, ratove za resurse, kao što su pitka voda i plodna zemlja. To bi temeljito izmijenilo sadašnju geopolitičku situaciju u svijetu uz mogući nestanak sadašnjih država i nastanak nekih novih. Historija je prepuna sličnih primjera. Velika i sjajna minojska kultura, preteča Stare Grčke, nestala je kada je eksplodirao vulkan na danas čuvenom otočiću Santorini. Za propast Starog Rima krivac je, između ostalog, i klima. Zbog naglog zahlađenja brojna barbarska plemena ostala su bez hrane, a jedini spas vidjeli su u onome što je posjedovalo bogato Rimsko carstvo.
Hoće li vulkan ispod jezera Laacher promijeniti lice Evrope, ostaje da se vidi. Zanimljivo je da je britanski list objavio kartu područja koja bi bila pogođena eventualnom erupcijom. Prema tom dokumentu, oblak pepela bi prekrio veći dio Evrope, ali ne i BiH. Krajnji domet oblaka prašine bila bi zapadna granica BiH i Hrvatske, negdje u blizini Plitvičkih jezera.
Sve se plaća: Planeta Zemlja uzvraća udarac
Sve brojnije prirodne katastrofe, požari ogromnih razmjera, poplave, cunamiji, zemljotresi nisu slučajna pojava. Oni su samo odgovor na ono što čovjek već vijekovima radi, uništavajući Planetu u svim apektima postojanja. Prošlogodišnji cunami u Japanu samo je dobro odrađena prezentacija koliko smo mali, slabi i koliko je malo potrebno da sve stvoreno ljudskom rukom jednostavno nestane. Uradili smo mnogo toga lošeg, zagadili mora, zatrovali zemlju otpadom i otrovima uništili stotine biljnih i životinjskih vrsta, te iskrčili šume. Zemlja neće prihvatiti naše simbolično izvinjenje, ona će kao pravi gazda da naplati ono što smo potrošili. Kako će to uraditi, ne znamo i možemo samo nagađati, ali možemo biti sigurni da će cijena biti veoma visoka.
(Azra/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN)