Razgovarala: Angelina ALBIJANIĆ-DURAKOVIĆ

Gospodine Nikšiću, preuzeli ste kormilo FBiH u jednom užasno teškom ekonomskom trenutku, ne samo ovdje, nego globalno, u cijelom svijetu. Kakvo ste stanje zatekli u federalnom budžetu i finansijskom sistemu FBiH?

Ja sam desetak godina bio poslanik u Predstavničkom Domu Parlamenta FBiH i bio sam u situaciji da direktno, sa izvora, pratim dešavanja, i mislio sam da znam šta me čeka, makar otprilike. Iskreno, nisam pojma imao... Ne mogu da shvatim da su se ljudi koji su izabrani da vode jednu vladu ponašali, u najmanju ruku, neodgovorno, kao da niko poslije njih neće doći. Nažalost, tako je - kako je, a mi smo se odmah, u startu, oprijedeliti da ćemo stvari nazivati pravim imenom i da se nećemo kriti iza problema koji su nastali zbog nekog ko je bio prije nas, već da ćemo tražiti rješenja za sve probleme koje smo zatekli.

Državni službenici su, mimo plate, uzimali desetine hiljada maraka kroz članstvo u raznim izmišljenim odborima...

Šta to konkretno znači kada govorite o problemima koji su preostali iza prethodne federalne vlasti?

Mi smo zatekli bužet Federacije za 2011. godinu koji je po svojoj prihodovnoj strani imao posljednju tranšu MMF aranažmana i koji je imao dotaciju Evropske komisije, a koji objektivno nisu realizovani niti ih je bilo. Zatekli smo i prilično loše stanje u svim onim oblastima koje su bile predmet revizije, zatekli smo i situaciju u kojoj je prethodna vlada pismom namjere iskazala određene uslove preme MMF-u, između ostalog i da će smanjiti javnu potrošnju za 10 posto, koje je MMF prihvatio, ali Vlada to nije ispoštovala. Već suprotno, određenim potezima, umjesto smanjena javne potrošnje, ona se povećala.

Na koji način su se povećavali javni troškovi, možete li biti malo preciznijii u ovim tvrdnjama?

Kroz način koji su državni službenici sami sebi napravili tako što su, mimo plate, uzimali desetine hiljada maraka kroz članstvo u raznim izmišljenim odborima, koji ustvari nisu ništa drugo nego opis njihovog radnog mjesta i posla u toku radnog vremena. .. Da ne kažem da smo zatekli i totalno rasulo u namjenskoj industriji ili, recimo, položen kamen temeljac za izgradnju hidroelektrane Vranduk za koju i dan danas ne postoji urbanistička dozvola, a kamoli da je počela gradnja. A zatekli smo i sjajnu priču o projektu koridora od 297 km koji ide kroz Fedraciju, od čega je 37 km urađeno, a isprojektovano još 40 km. Dakle, sve i da sada imamo novac za cijeli koridor, mi bismo mogli uraditi samo tih 40 km. Svi su oni u medjiima predstavljani kao sjajni projekti, ali kada zasjednete ovdje, vidite da od toga nema ništa. 

Ovih dana usvojen je novi federalni budžet u visini od 1.923.000,000 KM, uz planirani deficit od oko 350 miliona KM. Izjavili ste za njega da nije niti razvojni niti socijalni - nego realni. S druge strane, opozicija je odmah iznijela stavove da je budžet dužnički, tvrdeći da će prouzročiti još veću krizu u zemlji. Ima li osnova za takve tvrdnje i šta znači realan budžet?

Ja uvažavam stavove opozicije, no njeni prigovori uglavnom su se odnosili na neke prceduralne elemente. Osim toga, dobar dio te opozicije je dugo godina bio vlast i vrlo dobro zna šta je tokom tih godina urađeno a šta ne. Ovaj budžet možemo podijeliti na nekoliko cjelina. To su sredstva koja idu na plate i nadoknade, zatim sredstva za socijalna davanja i obaveze iz budžeta, potom za dugove, i na kraju ono što preostane ide za razvoj. Ove tri prve kategorije su nesporne, a da bi se povećala sredstva za razvoj, ne mogu se dirati dug i socijalna davanja, ali se može uzeti nešto od plata i nadoknada i moraju se ostvariti neki drugi prihodi. Ja smatram da je ovaj budžet pošten i realan odnos prema stanju u Federaciji i parama koje su u vlasništvu svih njenih građana.

Na osnovu čega tvrdite da je to pošten budžet?

Na osnovu toga što prvi put u Federaciji BiH imamo korektnu i ograničenu javnu potrošnju, odnosno smanjenu javnu potrošnju na svim pozicijama. Prv i put ograničavamo finasijsku eskalaciju troškova za nadoknade i plate, a u isto vrijeme smo uspjeli da u budžet uklopimo i neke razvojne komponente. To nije dovoljno da bismo ovaj budžet prikazali kao razvojni, ali prvi put u njemu imamo 20 miliona KM za izgradnju auto-puta 5C, što nije nikakav spektakl, no tim novcem JP Autoceste može da omogući povoljne kredite i deset puta više sredstava. Prvi put i poljoprivredu u FBiH strateški podstičemo u razvoju... Za ovih nepunih devet mjeseci ova vlada je uspjela ono što nijedna prije nje nije, da za Razvojnu banku obezbijedi podsticaj od 150 miliona KM i poveća njen kreditni portfolio, čime će se otvoriti mogućnosti za razvoj srednjih i malih preduzeća.

Ipak, sve to ovaj budžet ne amnestira od etiketa da je dužnički...

Zašto je dužnički? Mi smo prošle godine zatekli situaciju u kojoj je bilo predviđeno dobijanje 200 miliona od MMF-a i 58 miliona od Evropske komisije, a ni marke nije došlo u budžet. Tu budžetsku rupu zakrpili smo sa 90 miliona trezorskih zapisa i završićemo sa određenim deficitom koji će biti puno manji od budžetske rupe o kojoj govorimo. A da smo dobili tih 258 miliona, ovu godinu bismo završili praktično u suficitu. To je ono što me drži u uvjerenju da dobrom finansijskom disciplinom u Federaciji možemo stvoriti stabilne ekonomske uslove i otvoriti mogućnosti za nove aranžmane MMF-a.    

Zašto govorim o rezanju javnih troškova? Zato što nije normalno da se u ovako teškoj ekonomskoj situaciji  od realnog sektora, zavisno od koje grane, gdje je prosječna plata oko 500-600 KM, a u najboljem slučaju oko 800 KM, putem doprinosa i poreza izdvajaju sredstva od kojih onda budžetski korisnici dobijaju prosječnu platu od preko 1.400 KM! To je neodrživo i zato se u javnom sektoru moraju smanjiti plate. Ja vjerujem da je to ispravno i za to ću se boriti, pa makar u toj borbi ostao sam.

Kako možemo govoriti o novim aranžmanima sa MMF-om, kada ni prethodni dug nije vraćen, a prema informacijama koje su procurile u javnost, ni nemamo novca za njegovu otplatu?

Nije baš tako... U ovoj godini mi ćemo platiti oko 200 miliona više javnog duga, i vanjskog i unutrašnjeg, odnosno ukupno ćemo platiti 580 miliona duga. To znači da realan budžet iznosi oko milijardu i po, a sve drugo ide na vraćanje duga. Prva tranša MMF-a stiže u zadnjem kvartalu ove godine i sa kamatom ona neće preći 50 miliona KM. Puno je alarmantnije stanje sa MMF-om iduće godine, kada nam dospijeva za otplatu 350 miliona KM. Upravo zbog toga nam treba novi aranžman sa MMF-om i reprogramiranje kredita, ali to nije jedino rješenje, jer mi moramo finansijsku stabilnost Federacije obezbijediti kroz pokretanje investicija i javnog rada. Opet, upravo zbog toga moramo ostvariti i određene uštede. Bolne će biti i 2012. i 2013. godina, ali mi ćemo, kao vlada, učiniti sve da uspijemo u ovim namjerama i da na proljeće Federacija bude jedno veliko gradilište, da počnemo graditi svih 40 km puta za koje imamo projektnu dokumentaciju...

Sve to zvuči gotovo nestvarno optimistično; koliko je zaista realno?

Kad kažem da ćemo graditi, to ne znači da ćemo sve to izgraditi u sljedećoj godini. Ali, da ćemo graditi autoputeve i da ćemo to završiti u toku svog mandata, i da ćemo započeti gradnju novih dionica, to sam siguran, kao i da će to biti zamah za nova ulaganja i ulazak stranih investitora. Kao, uostalom, i investiranje u energetski sektor...

Ja sasvim solidno živim 'na budžetu', ali primanja u javnom sektoru se moraju rezati...

Znači li to da će se ekonomski program Vaše vlade ključno bazirati na investicijama u razvoj domaće infrastrukture i domaće privrede?

Apsolutno. Nemoguće je da opstanemo na ovaj način, pa čak i da stalno krešemo javnu potrošnju. Tako se eventualno može stabilizovati finasijska situacija, ali nema razvoja. Moraju se stvarati nove vrijednosti, i to je ono za šta smo se mi, kao Vlada, opredijelili. Nadam se da ćemo nastaviti razvoj namjenske industrije, jer to je segment u kome najbrže možemo doći do stvaranja novih vrijednosti, i u to smo uložili velike napore. Također, velike mogućnosti otvaraju se u sferi turizma, jedne grane koja je potpuno neiskorištena, čak i ono što ima turista ne daje nikakav finansijski efekat na budžet.       

Stalno pominjete rezanje javnih troškova. Šta to konkretno znači i da li postoje statistički podaci o odnosu javnog i privatnog sektora u FBiH?

Ne postoje precizni podaci i vrlo je teško napraviti razliku između javnog i privatnog sektora, ali se može govoriti o javnom i realnom sektoru. Postoje neka javna preduzeća koja se, ipak, suočavaju sa drugačijim problemima od onih koji vrlo solidno žive 'na budžetu'. Na kraju, i ja sasvim solidno živim na budžetu. Zašto govorim o rezanju javnih troškova? Zato što nije normalno da se u ovako teškoj ekonomskoj situaciji  od realnog sektora, zavisno od koje grane, gdje je prosječna plata oko 500-600 KM, a u najboljem slučaju oko 800 KM, putem doprinosa i poreza izdvajaju sredstva od kojih onda budžetski korisnici dobijaju prosječnu platu od preko 1.400 KM! To je neodrživo i zato se u javnom sektoru moraju smanjiti plate. Ja vjerujem da je to ispravno i za to ću se boriti, pa makar u toj borbi ostao sam.

Šta onda u tom kontekstu znače vrlo rigorozne ekonomske mjere koje bi Federalna vlada treba da razmatra početkom ove godine, a koje se odnose na povećanje doprinosa i poreza, nakon čega su brojni ekonomski stručnjaci upozorili na propast bh. privrede i procvat sive ekonomije. Šta je od toga tačno i da li će Federalna vlada insistirati na povećanju poreskih nameta u ovoj godini?

Vlada FBiH i Ministarstvo finansija formiralo je jednu radnu grupu, širokog obuhvata, koja radi na predlaganju određenih ekonomskih mjera, a među njima su bili i prijedlozi za oporezivanje toplog obroka i neke druge poreske obaveze. No, nijedan od tih prijedloga nije još ugledao svjetlo dana, niti je prošao kroz Vladu, a kamoli kroz parlamentarnu proceduru. Mnogi od tih projekata će završiti u košu, no svaki koji bude prihvaćen a poluči efekte, znači da se isplatio. Jedina mjera koja je prošla kroz Vladu i koja je upućena u parlamentarnu proceduru jeste Zakon o zateznim kamatama, koji otvara mogućnost da oni privredni subjekti koji imaju dug prema poreskim doprinosima, mogu taj dug da otplate do juna ove godine bez zatezne kamate, ili do kraja godine sa zateznom kamatom od 50 posto. Na ovaj način želimo dati šansu zdravim privrednim subjektima, koji su opterećeni poreskim dugovanjima, da lakše stanu na noge.  

Kakvi su planovi sa velikim preduzećima? Da li će se ići u privatizaciju najvećih preduzeća poput BH Telecoma i Elektroprivrede BiH? Kako ćete riješiti probleme u HT Eronetu koji je još uvjek u nekoj vrsti upravljačke blokade? Imamo informaciju da su hrvatski partneri u ovom preduzeću preuzeli sve poluge upravljanja, puno više nego što im to dozvoljava vlasnička strukura, koja većinskim dijelom pripada FBiH...

Osnovna ideja Vlade FBiH je da gazduje svojim vlasništvom i sasvim je sigurno da uskoro neće biti privatizacije ni Elektroprivrede BiH ni BH Telecoma, u ovom trenutku to bi bilo potpuno kontraproduktivo, jer nije moguće postići dobru cijenu. Osim toga, uspješnim poslovanjem tih kompanija i Vlada, kao većinski vlasnik, ostvaruje određenu dobit. Postoji još puno kompanija u kojima Vlada nije većinski vlasnik, ali jeste najveći dioničar, i prema svakom od tih javnih preduzeća Vlada će praviti zasebne programe privatizacije i odlučivati kakva im je sudbina. Ukoliko se ne može postići dobra cijena, neće biti ni prodaje javnih kompanija. 

SDP i SDA imaju ozbiljnih sukoba oko određenih pitanja, recimo oko federalne policije i upravljanja njom. Direktor FUP-a, Dragan Lukač, optužuje Vas da u javnosti krivo tumačite novi zakon Ministarstva unutrašnjih poslova...

Nemam namjeru da polemišem s čovjekom koji me je slagao i pokazao karakter koji nije primjeren funkciji koju obavlja. Sve što smo se pokušali dogovoriti sa Draganom Lukačem, nije uspjelo, a za čovjeka na takvoj funkciji nije dobro da laže i obmanjuje javnost. No, ne želim polemisati ni o njemu, ni o njegovim izjavama.

Ako Vlada odgovara Parlamentu, ako Parlament odgovara narodu koji ga je izabrao, šta je sporno u tome da direktor uprave policije ili direktor agencije, ili neke druge javne institucije, odgovara za svoj rad Vladi i Parlamentu. Ako je taj princip problem, ja prihvatam da Vlada nije u pravu. U tome je osnovni sukob oko novog zakona MUP-a.

U čemu je onda problem sa novim zakonom FMUP-a, zbog čega je on, po Vama, dobar za državu i njene građane?

Vlada FBiH, poslanici u Parlamentu, najbolji ili najlošiji na svijetu, nalaze se u neprirodnom stanju – imaju priliku da razmatraju određene izvještaje, da utvrde hiljadu nepravilnosti i ne prihvate neke izvještaje, i nikom ništa. Mi samo hoćemo da uvedemo red u određene odgovornosti. Ako Vlada odgovara Parlamentu, ako Parlament odgovara narodu koji ga je izabrao, šta je sporno u tome da direktor uprave policije ili direktor agencije, ili neke druge javne institucije, odgovara za svoj rad Vladi i Parlamentu. Ako je taj princip problem, ja prihvatam da Vlada nije u pravu. U tome je osnovni sukob oko novog zakona MUP-a.

Zbog čega se Vlada 'petljala' u slučaj penzionisanja Dragana Vikića?

A što se Vlada ne bi petljala?! Zar Vlada ne može o svemu da raspravlja? Svako je spreman da se, kada je u pitanju njegov lični problem, obraća Vladi, a kada Vlada razmatra nešto što se kosi sa uobičajenim, odmah se postavlja pitanje što se u to petlja. Vlada može i treba o svemu da raspravlja.  
   

Matematika je ekonomija - za šta postoji interes, iza toga treba da stane država; za šta ne postoji interes, to ne treba ni da postoji...

Kada smo kod toga, 'raspravimo' onda i o problemu kulture u BiH koja umire ubrzanim tempom, a neke od najavljenih mjera u oblasti poreske politike shvataju se kao novi udar na ionako uništenu kreativnu industriju u zemlji. S druge strane, kultura je, na svojevrstan način, jedan od simbola svake države. Kako planirate da ojačate ovaj sekor, a ne da budete faktor njegovog daljnjeg slabljenja?

Malo je zemalja u svijetu u kojima kulturne institucije mogu da žive bez potpore države. E, sad, ovdje nam se nameće, prije svega, političko pitanje. Imamo sedam institucija kulture koje su od nacionalnog značaja, ali ima i onih koje možemo svrstati u federalnu ili kantonalnu nadležnost. Ne moraju sve biti na državnom budžetu, a pogotovo ne u državi koja nastoji da ubije sve što je državno, od kulture do sporta. Vlada FBiH je spremna da tu daje svoj doprinos i dala je, prošle godine Federalna vlada je iz svog budžeta za te institucije, za koje nije nadležna, izdvojila 833 hiljada KM. Spremni smo da o tome otvorimo ozbiljnu priču i sa Vijećem ministara i da ustanovimo koje su to kulturne institucije zaista od državnog značaja. Očekujemo da ćemo sa novim Vijećem ministara moći da se dogovorimo oko toga šta je državno, šta federalno, a šta kantonalno, i da onda sistem finansiranja ovih institucija profunkcioniše.

Ipak, čini se da je većina tih kulturnih institucija 'u naftalinu' i da, ovakve kakve jesu, baš i nisu zanimljive široj javnosti. Može li se njihovo finansiranje postaviti na neke druge osnove, a ne isključivo ili ogromnim dijelom na budžetske jasle?

Maloprije smo pominjali taj neiskorišteni segment turizma u BiH. Evo jednog primjera... Postoji u Konjicu taj famozni bunker, koji bi svugdje u svijetu ogromni novac donosio, a kod nas se morate slomiti da se organizujete da vam neko dopusti da u njega uđete. Kad čovjek pogleda šta je taj bunker, kako on izgleda, kad je napravljen, nema turiste koji bi došao u BiH, a ne bi obišao bunker u Konjicu. Matematika je ekonomija - za šta postoji interes, iza toga treba da stane država; za šta ne postoji interes, to ne treba ni da postoji.     

Federacija BiH je danas jedna rascjepkana teritorija, podijeljena na mnogo nepotrebnih javnih uprava, u kojoj politika direktno utiče na uvjete ekonomske egzistencije. Kako je uopće moguće ekonomski opstajati na postojećim političkim temeljima?

Nikako! Gotovo milijardu KM troši se godišnje na administraciju kantona. Sad zamislite koliko bi javnih para ostajalo kada bi se ukinuli kantoni?! Ostale bi neke obaveze koje bi i dalje plaćali kantoni, ali neka ostane i pola, opet bi preostalo 500 miliona da se utroši u razvojne projekte. Ali, kada bih ja rekao 'ajmo ukinuti kantone, možete misliti kako bi me napali?! To je naša realnost. Ista je priča i sa entitetima;  ovo je neodrživo stanje i jedino nas ekonomska neodrživost može natjerati da i politčki počnemo drugačije misliti, kada će ljudi konačno shvatiti da je pitanje njihovog ekonomskog i fizičkog opstanka važnije od nekakve administrativne uprave koja je bošnjačka, hrvatska ili srpska.

Možemo li, na kraju, obećati nešto građanima u ovoj godini, makar da neće biti novih poskupljenja?

Nemojte da obećavamo, a na poskupljenja Vlada baš i ne utiče mnogo. Ja samo mogu potvrditi da će Vlada Federacije nastaviti da radi u interesu svih građana i da to neće ostati samo na riječima.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN)