Vlade i ekonomije nisu dovoljno spremne da se nose sa nepredviđenim događajima, stoji u izvještaju uglednog Chatham House, Kraljevskog instituta za međunarodne odnose iz Londona.
U izvještaju se zaključuje i da su države ispodprosečno spremne da se nose sa iznenadnim katastrofalnim događajima i nacionalnim krizama, na šta stručnjaci upozoravaju posljednjih par godina.
Događaji poput ogromnog oblaka vulkanskog pepela kojem je svijet bio svjedok 2010. godine, kada su letovi u Evropi prekinuti, zatim japanski potresi i cunami kao i tajlandska katastrofa sa poplavom, pokazali su da takve stvari mogu snažno da utiču na ključne sektore i biznise ukoliko posljedični prekid proizvodnje ili transporta traje više od nedjelju dana.
"Voljela bih da mislim da možemo da učimo od tih iskustava i da budemo otporniji na duži period, ali se to neće dogoditi osim ako se vlade i biznisi ne pripreme bolje i ne osiguraju različite lance nabavke na koje se možemo osloniti kada dođe do katastrofe", kazala je Alison Varhurst, direktorka britanske kompanije za analizu rizika Mejplcroft.
Globalna ekonomija, čini se, može da pokažei toleranciju na nenadane događaje maksimalno toliko, stoji u izvještaju i dodaje da trenutno krhko stanje u kom se nalazi svjetska ekonomija čini nju posebno ranjivom na nepredviđene šokove.
Do trideset posto BDP-a razvijenih zemalja bilo bi direktno ugroženo krizom, pogotovo u turističkom i sektoru proizvodnje. Procjena kaže da je izbijanje epidemije SARS-a (teški akutni respiratorni sindrom) 2003. godine azijske privrede koštala 60 milijardi dolara, ili oko dva posto istočnoazijskog BDP-a.
Nakon japanskog cunamija i nuklearne krize u martu prošle godine, globalna industrijska proizvodnja smanjila se 1,1 posto već idućeg mjeseca, kažu podaci Svjetske banke. Oblak vulkanskog pepela 2010. godine Evropsku uniju koštao je od pet do deset milijardi evra, dovodeći neke avio i putničke kompanije na rub bankrota.
Troškovi mogu brzo da eskaliraju kada dođe do prekida transporta ili proizvodnje na više od par dana, što na kraju može da ugrozi zalihe hrane, vode, energije, kao i komunikacione mreže.
U slučaju dužeg prekida neki su biznisi prisiljeni da smanje ulaganja i radna mjesta ili razmotre zatvaranje poslovanja, što dalje vodi u redukciju rasta prirede države.
Poslovni dnevnik, BL!N/đk