Srbi imaju osobinu koju rijetko koji narod u svijetu ima: umiju da se raduju i vesele i u teškim trenucima. U takvom raspoloženju, čini mi se, dočekuju i praznik Božić, ocjenjuje u intervjuu Arie Livne, sajvetnik i dugogodišnji prijatelj predsjednika RS Milorada Dodika. Ovaj zanimljivi Izraelac, koji je nedavno napunio 90 godina, kaže da ga za predsjednika i Republiku Srpsku veže prijateljstvo, zbog čega Banjaluku skoro 14 godina naziva drugim domom. U opstanak BiH kao zajednice - previše ne vjeruje, zbog čega smatra da je podjela na federalne jedinice najbolje rješenje za mirniji život i veće razumijevanje među narodima u BiH.

Savetnik ste i prijatelj sa predsjednikom RS. Kako ocjenjujete njegove posljednje stavove o neizbježnom raspadu ovakve BiH?

Bosna i Hercegovina u ovakvom obliku je neminovno vještačka tvorevina. Jugoslavija je najbolji pokazatelj da nije moguće održati zajednicu koja ne želi da živi zajedno. Ovdje žive tri nacije koje ne žele da žive u zajednici kakva je danas. Jedini način zajedničkog života su federalne jedinice. Ako je već svijet odlučio da BiH treba da bude u granicama, onda je jedini način da opstane - svaki entitet za sebe kao federalna jedinica, s tim da bude zajednička država. Međutim, ta zajednička država ne bi bila iz ljubavi, već kao manje zlo

Da li mislite da su tri federalne jedinice rješenje za BiH?

Da. I Hrvatima bih dao federalnu jedinicu. Ovde se radi o tri nacije i religije koje su uzele velikog maha i to treba uzeti u obzir. Zato mislim da je jedina mogućnost zajedničkog života tri federalne jedinice. Mnogi misle da će to dovesti do novih sukoba. Neće. Tu su, prije svega, međunarodne snage koje to neće dozvoliti.

Kada je realno da dođe do novog uređenja BiH?

Odluku velikih sila, prije svega Sjedinjenih Američkih Država i Evropske unije, koje su odlučile da BiH bude takva kakva jeste teško je razumijeti i zato je teško odgovoriti na to pitanje. Ovde se narodi nisu pitali šta hoće. Kada je predjsednik RS govorio o referendumu, lično sam smatrao da neće biti referenduma jer to ne žele velike sile.

Da li ste onda savjetovali predsjedniku da odustane od referenduma?

Nisam ta vrsta savetnika koji bukvalno savjetuje. Prije svega - razgovaramo. Smatrao sam u tom periodu da do referenduma neće doći, kao što na kraju i nije. Dodik nije odustao od toga pod pritiskom, nego je to bio trenutak kada se odlučivalo šta je najpametnije da se uradi. Referendum tada nije bio najbolje rješenje jer bi napravio kontraefekat. Pritisak na RS i Srbiju bio bi još veći. Tako mala zajednica kao što je RS u toj strašnoj svjetskoj buri, u kojoj se bore najveće sile na svijetu, ne bi uspjela mnogo.

Međutim, predsjednik Dodik je prilično jasan kada govori o raspadu BiH i jačanju pozicije RS. Koliko će uspjeti u tome?

BiH se neće raspasti jer to neće dozvoliti svjetske sile koje imaju svoje strateške, političke i razne druge interese ovdje koje mi možda ili ne razumijemo ili ne znamo pravu istinu. Međutim, predsjednik Dodik apsolutno vjeruje u to što kaže. Ne priča to radi izbornih poena ili nečega sličnog. On vjeruje da BiH kakva je danas ne može opstati. I ja to vjerujem. I vjerujem da se mora nešto uraditi da bi narodi koji su ovdje mogli da žive u miru i u većem razumijevanju nego što je to danas.

Kako ocijenjujete poteze koje povlači međunarodna zajednica u BiH? Da li i u drugim zemljama gospodare kao u BiH?

Ovakva vrsta specifične intervencije međunarodne zajednice ne postoji nigdje. Mislim da odnos stranaca u BiH nije onakav kakav zastupaju njihove vlade. To su ljudi koji žive u Sarajevu, piju kafu, druže se, imaju dobre plate... Tu su, praktično kao kod kuće. Mi u Banjaluci smo za njih stranci. Dođu jednom u mjesec dana ovdje, a sa Sarajlijama se druže. Siguran sam da je visoki predstavnik u Banjaluci i sva grupa diplomata oko njega, bili bi u odličnim odnosima sa nama. Zato nisam siguran da oni uvijek govore ono što misli njihova vlada. Mislim i da pridajemo veliku važnost pojedinim ambasadorima.
 
Koliko je Dodik odrješitim stavovima promjenio odnos međunarodne zajednice prema RS?

On je izvanredan govornik i neko ko se veoma zalaže za interese RS i srpskog naroda. Njegov stil - to je već drugo pitanje. Voli oštro da kaže šta misli, direktan je. Ima ljudi koji to vole, ima onih koji to ne vole. Mislim da to nije negativno. Bolje je da znaš šta zaista mislim i oko toga možemo diskutovati, a ne nešto u rukavicama. Slušao sam ga mnogo puta gdje kaže što ja ne bih možda rekao. Ali to je njegov stil, njegov način komunikacije. Nema sumnje da je posljednje dvije-tri godine zahvaljujući tome i imidž RS poboljšan. Bilo je i govora o njegovom smjenjivanju, ali sam i tada bio ubijeđen da se to neće desiti. Ne zato što su zaljubljeni u njega, već što nema nekog boljeg. Oni odlično razumijju da je Dodik, uprkos njegovoj retorici, čovjek sa kojim se može razgovarati. On je uz to umjereni nacionalista. I danas zastupam stav da bi stranci sigurno voljeli nekoga ko ih sluša, ali on nije taj tip. U tom kontekstu to njegovo istupanje ima svoj odjek, a što je veoma važno. Vidimo da je prilikom posljednje posjete bio veoma dobro primljen u Americi, koja je veoma važan faktor, a interes RS je da sarađuje sa velikim silama.
 
Jevrejska zajednica u Americi je jaka. Da li i na koji način može pomoći srpskom narodu?

Više od 40 godina radim sa Jevrejima u Americi i odlično poznajem američko jevrejstvo. Srbi su bili jako voljeni kod Jevreja jer su zajedno živjeli skoro 500 godina. To prijateljstvo je, nažalost, proigrano za vrijeme Titove Jugoslavije i sada pokušavamo da ga obnovimo. Iako su posjeta Dodika Americi i njegov sastanak sa veoma važnim ličnostima iz jevrejskog svijeta u Americi bili više nego uspješni, posjeta izraelskog ministra inostranih poslova Banjaluci poboljšala je odnose sa Izraelom. Možda će sve to obnoviti tu ljubav i poštovanje koji postoje između Jevreja i Srba. Jevreji u Americi imaju uticaj posebno u politici, medijima i finansijama, i bitno je da se taj odnos poboljša.
 
U toku je izgradnja Jevrejskog centra u Banjaluci. Koliko će to približiti Srbe i Jevreje na ovim prostorima?

Jevrejski centar u Banjaluci je moj projekat. Ateista sam i hram je za mene još jedna zgrada u kojoj se okupljaju ljudi koji vjeruju. Međutim, veoma cijenim ljude koji vjeruju. Riješio sam da se izgradi taj centar, prije svega kao uspomena na moju majku, koja je ubijena u Aušvicu. Centar će imati hram, ali želio sam da se prije svega podigne mjesto koje su ustaše spalile i srušile. RS to ponovo podiže, i to je prvo takvo mjesto u ovom okruženju. Kada budemo otvarali centar krajem iduće godine, pozvaćemo jevrejske ličnosti iz cijeloga svijeta jer za jevrejski svijet to ima ogromnu važnost.

Imate li kontakte sa političarima iz Federacije BiH i kojima? Kako vas doživljavaju posebno bošnjački političari, budući da ste savjetnik Dodika?
 
Nemam kontakte sa bošnjačkim političarima. Jednom sam razgovarao sa Harisom Silajdžićem. Sa Bakirom Izetbegovićem sam bio u jako dobrom kontaktu prije nego što je postao član Predsjedništva.
 
S obzirom na vaše ogromno političko, vojno, društveno i životno iskustvo, kako vidite konačno rješenje za zapadni Balkan - od Makedonije do BiH?

Rješenje problema je EU, posebno za Srbiju. Ona je okružena zemljama EU i nema drugog izlaza. Ima mnogo pesimista koji kažu da EU neće opstati. Međutim, Njemačka je toliko novca uložila u EU da se neće sigurno raspasti. Što se Kosova tiče, mislim da će tu rješenje biti mnogo neprijatnije. Kosovo je za Srbiju izgubljeno.

Da li je Kosovo cijena ulaska Srbije u EU?

Ne. Ako bi se postavilo pitanje - Srbija će u EU ako se odrekne Kosova, oni to ne bi prihvatili. Međutim, Kosovo više nije u nadležnosti Srbije, ono je država koju je priznao veliki broj zemalja. Sada samo treba očuvati sveta pravoslavna mesta na Kosovu koliko god je moguće.

Kako je došlo do vaše bliske saradnje sa Dodikom?

Prije nego što sam se znao sa Dodikom, radio sam u Srbiji, i to u njenom najtežem periodu - bombardovanje, problem Kosova... Tadašnja vlast u Srbiji na čelu sa Miloševićem posredstvom mog prijatelja Zorana Lilića pozvala me je da dođem u Srbiju i pomognem u toj situaciji i tako sam ostao u Srbiji. U Beogradu sam upoznao i tadašnje rukovodstvo RS, koje je u to vreme bilo na Palama, i stigao i do Banjaluke kada je Biljana Plavšić bila predsjednica, a Dodik predsjednik vlade. Od samog početka sam vidio u njemu jako talentovanog čoveka koji brzo shvata i odlučuje, što je veoma važno za nekog ko je vođa.

Blic/DEPO PORTAL - BLIN/a.k.