Gornja Dubnica se obnavlja. Ima vehabijski centar (na slici gore) , električnu energiju, dobro urađen makadamski put do kraja sela, odnosno do eko-izvorišta Kiseljak. Srba, koji su prije rata ovdje bili u većini, a koji su sada povratnici, skoro da i nema. Nema ih, jer kako preostali mještani kažu, nisu imali ničiju podršku za održivim povratkom, pa su morali ponovo da se iseljavaju, javila je agencija Srna a prenose mediji u RS.
Predsjednik Udruženja srpskih povratnika Milisav Garić rekao je novinarima da je u Gornjoj Dubnici ostalo još 20 srpskih povratnika u šest kuća, dok je oko 30 kuća prodato vehabijama, prenose mediji u Republici Srpskoj.
"Sve kuće koje su otkupile vehabije mogu se odmah prepoznati, jer je na njih postavljena nova fasadna stolarija i kvalitetni krovovi", rekao je Garić i naglasio da je do tih kuća urađena sva infrastruktura - putna i elektro, za razliku od nekih srpskih kuća koje ni sada nemaju električnu energiju.
Garić je istakao da vlasti u opštini Kalesija provode "vrlo uspješnu logiku" koja je dovela do toga da srpskih povratnika skoro da i nema na ovom području.
"Logika je jednostavna - nemojte zaposliti nijednog Srbina, ostaće tu, formiraće ili okupiti porodicu, ne dozvolite da se sahranjuju na ranija groblja, kao što je slučaj u Gojčinu, formirajte divlju deponiju na kojoj možete odlagati sve pa čak i otpatke iz stočne klanice, kao što je to slučaj u srpskom selu Zelina - jednostavno stvaraju se nemogući uslovi života, što je garancija da Srbi odu", pojasnio je Garić.
Ističući da sve ovo Srbi preživljavaju već deceniju i više, koliko traje povratak, Garić je rekao da su srpski povratnici primorani ponovo da se vraćaju sa svojih prijeratnih ognjišta i da imanja prodaju u bescijenje.
"Primorani su jer nemaju podršku lokalne, a ni federalne vlasti, za održivim povratkom", rekao je Garić i dodao da sada na području opštine Kalesija ima oko 180 građana srpske nacionalnosti, dok ih je 2005. godine bilo oko 440.
Garić je rekao da lokalna vlast, od kada je krenuo povratak, nije ništa ulagala u putnu infrastrukturu u Gornjoj Dubnici, dok sada kada se vehabije počele da otkupljuju srpske kuće gradi lokalni put upravo kroz to naselje do izvorišta Kiseljak, gdje se okupljaju nekad lovci, nekad vehabije, ali nikada zajedno.
Prema Garićevim riječima, većina vehabija u Gornjoj Dubnici doselila se "sa strane", ali ima i domicilnog stanovništva koje pripada vehabijskom pokretu.
"Vehabije su drugačiji, ne samo po karakterističnoj odjeći, nego i po ponašanju, imaju svoj način ophođenja, uljudni su, ne kreću se u skupinama, osim kada obavljaju vjerske obrede, jednom riječju nikoga ne uznemiravaju, ali su tu", pojasnio je Garić medijima.
U Gornjoj Dubnici osjećaju se još posljedice rata. Mnogo je kuća porušeno. Na ruševinama stoje natpisi "prodaje se", na nekim ruševinama još se nalaze natpisi SDA, ali ne predizborni, nego sprejem ispisani. Jednom riječju Gornja Dubnica je tiho mjesto sa ratnim ožiljcima i bez naroda.
Garić je ocijenio da će ovih dvadesetak preostalih srpskih povratnika teško opstati u Gornjoj Dubnici, jer su to uglavnom staračka domaćinstva koja žive od pomoći rodbine. "Sam osjećaj prisustva nekih ljudi sa strane, a ne starih komšija Bošnjaka, stvara im nelagodu, bez obzira što im niko ništa ružno ne kaže, a kamo li zaprijeti", rekao je Garić.
Jedan od mještana Gornje Dubnice Todor Đurić slavi danas Božić, kako kaže, provodi običaj. Kaže da ima oko stotinu dunuma zemlje i obnovljenu kuću, ali da to neće u bescijenje prodati. Hoće tu da ostane, nema penzije, jer nije nigdje radio, odnosno cijeli život se bavio zemljoradnjom u Gornjoj Dubnici.
(DEPO/BLIN/em)