1.    Izložba Firkreta Libovca

Cijeli grad je došao na poklon istinskom umjetniku; Fikret Libovac je svojom velikom samostalnom izložbom u Colegium Artistucumu pokazao svu snagu svog raskošnog slikarsko-kiparskog dara; njegova postavka radova u izložbi koja nije imala svoje ime, predstavlja jedan od najzaokruženijih mikro umjetničkih svjetova viđenih posljednjih decenija na umjetničkoj sceni BiH.
Ovaj tihi umjentik dugo je kreirao svoj likovno-poetski svijet u kojem predstavlja ljude i predmete koje oni stvaraju (kuću i stvari u njoj i oko nje), kao i samu prirodu i bića koja lete. Tu je čovjek koji sjedi i razmšlja, ili leti kao njegovi skakači.

Radove Fkreta Libovca doživljavamo kao svoju intimu, jer to oni i jesu; zato se nemoguće oduprijeti ljepoti, duši i ponekad bolu njegovih radova.  Velika izložba za pamćenje. Kulturni događaj godine u BiH za 2011. godine.

2.    Uspjesi bh.  književnika u svijetu

Već je dobro poznata činjenica da ono što ne uspijevaju ostvariti na našim prostorima, umjetnici porijeklom iz zemalja bivše Jugoslavije ostvaraju na svjetskom nivo. Kada govorimo o književnosti, poznat je nemali broj onih koji su svoje velike spisateljske karijere napravili daleko od „rodne grude“. Tu prije svega možemo izdvojiti, sada već proslavljenog književnika u Americi, Aleksandra Hemona, zatim Sašu Stanišića i Bekima Sejranovića.
No, novih dokaza književne talentovanosti i uspjeha „naših ljudi“ u inostranstvu ne manjka. Naime, u ovogodišnjem izboru stotinu najvrijednijih knjiga objavljenih u 2011. godini uglednog The New York Timesa našla su se i dva autora koja su porijeklom sa prostora bivše Jugoslavije.
 Jedan od njih je i pisac Ismet Pršić, rođen u Tuzli, gdje je proveo djetinjstvo, a zatim emigrirao u SAD.
Njegov debitantski roman "Shards" (Dijelovi) našao se na prestižnoj listi popularnog američkog lista. Roman govori o autorovom odrastanju u Tuzli, napuštanju Bosne i odlasku u SAD.  Prema kritičarima The New York Timesa  Pršićevo djelo predstavlja  "uznemirujući i ispunjavajući prvijenac".
Da  emigrantski korpus američke književnosti neprekidno raste dokazuje i drugi roman autora sa ovih prostora, koji je ušao na listu The New Yourk Timesa. Riječ je o romanu autorice Tee Obreht (rođene Barjaktarević, slovenačko-bosanskog porijekla) ‘The Tiger’s Wife’ (Tigrova žena).
Tea je rođena prije 25 godina u Beogradu. Po početku krvavih ratova na ovim prostorima Tea i njena porodica napuštaju zemlju i ona odrastala na relaciji Kipar-Kairo. Od 1997. godine živi u svojoj novoj domovini, Sjedinjenim Američkim Državama.  Za njen debitanstski roman Tigorva žena kritičati The New Yourk Timesa su, između ostalog, rekli, da  je to  iznenađujuće zreo roman za devojku koja ima svega dvadeset i pet godina. Napisan bogatim jezikom i vješto sklopljen, sa  tri odvojene, a opet isprepletene naratine linije.

3.    Premijera opere „Safikada“  u Banjaluci

Pred kraj godine u Narodnom pozorištu Republike Srpske upriličena je dvodnevna premijera prve Banjalučke opere „Safikada“. Prema legendi, po kojoj je opera građena, djevojka Safikada zaljubila se u austrougarskog vojnika koji je pripadao drugom nacionalnom i vjerskom, odnosno kulturnom i civilizacijskom krugu. Ljubav je bila obostrana, ali u tom vremenu unaprijed je bila osuđena na propast, jer su djevojci, po drevnom muslimanskom običaju, budućeg muža birali njeni roditelji. Svjesna toga, odlučna da sačuva ljubav, Safikada, odjevena u svadbeno ruho, sačekala je da se upali fitilj topa, koji ispred banjalučke tvrđave "Kastel" svakog dana pucnjem označava podne. Pritrčala je topu, grudi priljubila uz otvor cijevi i „zagrlila" top.
Opera Safikada pripremana je šest godina kao regionalni projekat i koštala je stotinu hiljada maraka. Autor teksta i libreta je publicista Slavko Podgorelac, a kompozitor je Muharem Insanić.
Lik Safikade tumači prvakinja frankfurtske opere Dunja Simić.  U operi, pored nje, igra još osamdeset umjetnika. Važnije uloge povjerene su Jasminu Bašiću, tenoru Opere Narodnog pozorišta iz Sarajeva, Leonardu Šariću, solisti iz Sarajeva, primadoni beogradske Opere Jeleni Vlahović… U ovom, po mnogima, istorijskom projektu su učestvovali i brojni glumci i izvođači Akademije umjetnosti Banja Luka, Opernog hora i orkestra Arion i KUD Veselin Masleša.

4.    Knjige Emira Kusturice i Abdulaha Sidrana

Knjiga Emira Kusturice „Smrt je neprovjerena glasina“ pojavila se krajem prošle godine ali je svoj stvarni život imala ove. Istovremeno, ove godine je u Zagrebu i Beogradu izašla knjiga „Otkup sirove kože“ Abdulaha Sidrana. Šta povezuje ove dvije knjige i zašto su one toliko značajne?
Mnogo toga. Kusturicina knjiga je neka vrsta autobografskog romana, a što je odlika i Sidranovog djela „Otkup sirove kože“. Pošteno govoreći, ima jedna značajna razlika u ova dva djela, a to je književni kvalitet koji preteže na Sidranovu stranu. Nekako je to prirodno – Sidran je, ipak, jedan od najvećih ovdašnjih pisaca, dok je Kusturica prvenstveno reditelj (koji, doduše, voli da misli da je veliki muzičar, pa tako vjerovanto sada misli i da je veliki pisac).
Međutim, ono što ova dva književna djela čini bliskim jeste i to što oni predstavljaju neku vrstu ličnih autobiografija dvojice velikih umjetnika, ali i priču o ovdašnjoj duhovnoj prošlosti, o vremenu koje je netom iza nas i koje izaziva još uvijek velika pitanja. To je vrijeme Jugoslavije i BiH u njoj, vrijeme komunizma ali i vrijeme najvećih umjetničkih i kulturnih dometa ove sredine. U svakom slučaju, za rekonstrukciju tog vremena, ove dvije knjige su, već sada se može reći, nezaobilazno štivo.

5.    Emporio Drangularium Jusufa Hadžifejzovića

Jusuf Hadžifejzović nastavlja, uprkos okolnostima, da djeluje unutar javnih prostora sarajevske Skenderije. Nakon projetka „Subdokumenta I i II“, koji je imao veliki međunarodni i regionalni odjek, tokom ove godine razvijao je projekat „Emporio Drangularium“. Riječ je jedinstvenoj galeriji u kojoj umjentici, poznati ali i oni koji to nisu, prilažu svoje radove kao doprinos ideje umjetnosti koju afirmira Hadžifejzović.

Slavni njemački reditelj Wim Wenders u posjeti CKA Chalama i projektu Emporio Drangularium

Tu se ništa ne oduzima, nego se dodaje; tako se trenutno u ovoj galeriji nalazi nekoliko hiljada radova preko 200 umjetnika iz cijleog svijeta. Ovo, zapravo, predstavlja uvod u Bijenale suvremene umjentosti „Subdokumenta III“ koje će se tokom naredne godine odvijati u prostorima Skenderije ali i nekim drugim, novim.
Značajno je istaći da je CKA Charlama, kao jedan od nosilaca Hadžifejzovićevih aktivnosti ove godine, uvela i svoje nagrade za suvremenu umjetnost. Tako su prve nagrade dobili Emmet Williams (posthumno), Ivan Kožarić za životno djelo, te Adela Jusić za svoj video rad „Kad ja umrem, radite šta hoćete“ kao najbolji umjetnički rad u 2012. godini.


6.    Borba za Ars Aevi

Na priču o umiranju bh. kulture naslanja se i dugogodišnja borba bh. umjetnika okupljenih oko projekta Ars Aevi u nastojanju da konačno iskopaju temelje budućeg muzeja najveće i najkompleksnije zbirke djela savremene umjetnosti na prostoru jugoistočne Evrope.  Galerija Ars Aevi u septembru se oglasila alarmantnim pozivom za pomoć,tačnije sa zahtjevom da se vlasti prestanu oglušivati o svoja obećanja, te da se napokon krene u izgradnju obećanog prostora za izlaganje, kako imponzantna kolekcija umjetničkih djela koje posjeduje Ars Aevi ne bi bila izložena daljnjem propadanju.
Ova galerija je zbog nepostojanja adekvatnog prostora za čuvanje vrhunskih djela najvećih svjetskih umjetnika dovedena do tačke usijanja, na kojoj je jedino rješenje bilo potpuno zatvaranje galerije i vraćanje dijela umjetnicima koji su ih prije mnogo godina poklonili Sarajevu i BiH. Kolekcija je vrijedna oko 10 miliona eura i trebala bi svoje utočište naći u muzeju Ars Aevi, koji se radi po projektu svjetski poznatog arhitekte Renza Piana. Izgradnja muzeja trebala bi da se završi u toku 2014. godine, ali nedostatak podrške lokalnih, entitetskih i državnih vlasti je čitav projekat  stavio pod upitnik.
Nakon dvomjesečnog protesta direktora Ars Aevija Envera Hadžiomerspahića, i podrške koju su mu pružili brojni bh. kulturni radnici, koja je rezultirala potpisivanjem „Deklaraciju o kapitalnom ekonomsko-razvojnom značaju i kolektivnom interesu Projekta Ars Aevi“, pitanje izgradnje izložbenog prostora je je i dalje ostalo upitno. Jer, glavne konce u rukama ipak drže političke elite. Na kraju, ostaje nam da se u narednoj godini nadamo povoljnijim vjetrovima i konačnom rješenju problema ove kulturne institucije.

Naša Zana Marjanović na američkoj premijeri Sa Angelinom Jolie i srpski glumcem Goranom Kostićem

7.    Upjesi bh. glumaca u međunarodnim filmskim projektima

Ove godine nismo imali sreće sa svojim filmovima, jer ih praktično nismo ni imali, ali jesmo sa ulogama naših glumaca u međunarodnim filmskih projektima.  Prvo je došla Angelina Jolie i pokupila ovdašnje glumce da igraju u njenom prvijencu „U zemlji meda i krvi“. Tako je glavnu ulogu dobila Zana Marjanović, mlada bh. glumica sa nekoliko značajnih uloga u svojoj karijeri (Ljeto u zlatnoj dolini, Snijeg), dok su značajne uloge dobili još neki bh. i regionalni glumici: Rade Šerbedžija, Goran Kostić, Branko Đurić, Feđa Štukan, Džana Pinjo, Azra Terzić, Ermin Bravo, Nikola Đuričko i mnogi drugi.
Krajem godine u Sarajevu, Hrvatskoj i Italiji je snimana nova velika koprodukcija, film „Venuto al mondo“ u kojem, pored Penelope Cruz i Emila Hirscha, igraju Adnan Hasković, Mira Furlan, Branko Đurić, Ermin Sijamija, Moamer Kasumović, Emina Mutfić i drugi.
Također, ove godine je u dosta velikoj tajnosti sniman i austorijsko-bosanski film (DEPO iz Sarajeva je uradio kompletnu izvršnu produkciju filma) „Body Complete“ u kojem su, pored Asli Bayram i nekoliko njemačkih i američkih glumaca, glavne uloge imali Senad Bašić, Adnan Hasković, Sadžida Šetić, Adi Hrustemović i Miraj Grbić. Premijera ovog političkog trilera se očekuje u narednoj godini.
Krajem ove godine imali smo i veliku svjetsku premijeru holivudskog blockbustera „Misija nemoguće 4“ u kojem je značajnu ulogu ostvario opet naš glumac - Miraj Grbić, te nešto manju hrvatski Goran Navojec. Vrijedi u tome svijetlu pomenuti i angažman prve casting agencije u Sarajevu „Zona“ koja je posredovala u većini ovdje pomenutih aranžmana ovdašnjih glumaca u međunarodnim filmskim projetima.


8.    „Fabrika summer festival“ Bijeljina

Na muzičkom planu tokom ove, po kulturu jako teške i neizvjesne, godine desilo se ipak nekoliko značajnih i jako dobro organizovanih manifestacija. Ovdje ćemo izdvojiti „Fabrik summer festival“ koji je održan u Bijeljini u periodu od 4. do 8. augusta.
Iako je riječ  o novom, prvi put organizovanom festivalu, organizatori su se svojski potrudili da za četiri dana, koliko je festival trajao, prisutnoj publici ponude najbolje moguće. Pa je tako, pored perfektne organizacije samog festivala, publika mogla uživati u svirkama nekih od najznačajnijih bendova sa južnoslovenskih prostora. Svirali su Vatreni Poljubac, Block Out, Ritam nereda, Gale (Kerber)  i  Najda (Smak), Kanda, Kodža i Nebojša, MVP, Negative, Letu štuke, Elemental, Ritch Bitch & Tanja Jovičević...
Nabrojana imena sama po sebi dovoljno govore o ozbiljnosti festivala i uloženom trudu organizatora, koji su zaista ponudili imponzantan spektakl u gradu na semberskim ravnicama. Nadamo se da će iduća godina biti još bolja, te da će se obistiniti i najave organizatora ovog muzičkog festivala o dovođenju nekih značajnih svjetskih imena iz svijeta muzike.

9.    Umiranje kulturnih i institucija u BiH

Ova činjenica ne bi predstavljala ništa novo, jer su i prethodnih godina brojne kulturne institucije u BiH stavljale ključ u bravu, da se to ovoga puta nije dogodilo kapitalnim zdanjima bh. umjetnosti i kulturnog naslijeđa – Umjetničkoj galeriji BiH, Zemaljskom muzeju, a uskoro i Historijskom muzeju BiH. I na tome se, vjerovatno, kataklizma bh. kulture neće zaustaviti, jer se politička kriza koja je proteklu godinu ozbiljno ugrozila ovu državu, te u velikom dovela u pitanje i sam njen opstanak, snažno reflektovala i na njene kulturne institucije, čije će se posljedice osjećati ne samo ove, već i još mnogo godina koje su pred nama.
Jer, zatvorena vrata umjetničkih zdanja tek su početna karika njihovog uništenja. Ono što javnost ne vidi, a što usljed neadekvatnih i nemogućih uslova u kojima se nalazi, neumitno propada jeste neprocjenjiva zbirka umjetnina koja se nalazi u trošnom, vlažnom i fekalijama razorenom depou Umjetničke galerije BiH, odnosno neizmjerno kulturno blago sa prostora cijele naše zemlje i iz kulture svih naših naroda koje tavori u vrtu i hladnim prostorijama Zemaljskog muzeja BiH.
Da li će 2012. biti godina u kojoj će ove institucije biti prepuštene poptpunom propadanju ili će se dubokim rezovima, novim poslovnim odnosom i drugačijom finansijskom konstrukcijom pronaći rješenja za njihov opstanak, ostaje nam da vidimo u vremenu koja je pred nama.

10.    Rođendan Emira Hadžihafizbegovića

Jedan je bh. reditelj ovih dana izjavio kako je najveći kulturni događaj u 2011. bila proslava 50-tog rođendana Emira  Hadžihafizbegovića, jer se "o njemu najviše pisalo". Nakon četri godine teškog  ministarskog rada, Emir Nacionale je procjenio da je vrijeme za dernek o kojem će se godinama pričati.
Na proslavu su stigli: Bora Todorović, Lepa Brena, Boba Živojinović, Rade Šerbedžija sa suprugom Lenkom, Halid i Sejda Bešlić, Asima i Ivica Osim, Zdravko Mamić, Branislav i Nina Lečić, Tereza Kesovija, Zvonko Bogdan, Bogić Bogičević, Pjer Žalica, Dado Topić, Petar Grašo, Danijela Martinović, Enis i Sabina Bešlagić, Lejla i Tarik Filipović, Senad Bašić, Milan Bandić, Željko Obradović, Dino i Viktorija Rađa, Mirza i Belma Džomba, Saša Petrović, Nijaz Skenderagić...
Stigli su pokloni - od skupocjenih satova do slika Mersada Berbera.
Ovaj rođendanski party je u sarajevskoj čaršiji protumačen na razne načine - za jedne je to bila parada novokomponovanog kiča, za druge definitivan dokaz veličine i sjaja popularnog glumca.
Još jednom gesto je popularni glumac izbio na naslovne stranice medija. Naime, pozorišni reditelj Oliver Frljić ga je optužio kako ga je nazvao telefonom i na balkanski sočan način mu objasnio šta misli o uzimanju dijela video obrade predstave  “Godine prevare”.  Ipak, jedan dio ovdašnje javnost je sa odoboravanjem gledao na ovaj Hadžihafbegovićev potez; prvo, zato što je Frljić zaista prekršio zakone o autorskom pravu i, drugo zato što njegova predstava”Pisma iz 1920” i nije, kao što je to bio slučaj sa nekim njegovim ranijim predstavama,  previše oduševila poznavaoce dobrog teatra. (DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN)