Piše: Omer Čevra
Koja bi bila najadekvatnija definicija u bosanskohercegovačkom društvu koja bi pružila jasnu sliku o pojmu „ublehaša“? Kad čovjek malo bolje o tome razmisli, ali ne ono samo perfidno, neobavezno i refleksivno, nego kad stvarno malo zaroni i razmisli, može konstatirati da je najbolja solucija koja bi definirala jednog ublehaša, barem u ovim našim šizofrenim prostorima, riječ „parlamentarni zastupnik“ ili predstavnik naroda, odnosno neki zasjeli, glavati, sa mahalskim naglaskom, predstavnik jednog od mnogobrojnih ponuđenih „ugroženih“ kolektiviteta, u ovoj jadna-nam-majka-bila-a- još-više- djeca državi.
Godinama na stranicama svih naših kako štampanih, a tako i digitalnih medija, čitamo i gledamo jedne te iste ublehe. I ne samo da čitamo i gledamo, nego i živimo te ublehe. One su postale sastavni dio naših života te su nam tako nevjerovatno dobro pristale, da bi, kad bi nestale, građani uistinu bili nesretni. Prije šest-sedam godina, kada sam se vratio iz prognonstva u BiH, nisam se još uvijek uspio načuditi duhovnim opstrukcijama naših medija koje su namijenjene, naravno, čitaocu. One uvijek polaze od iste teze - politika je sve, a ostalo je ništa!
Stalno sam se pitao zašto je to tako ovdje, s obzirom da sam došao iz SAD-a gdje je to dijametralno drugačije. Tamo niko i ne spominje politiku izuzev u jednom kratkom periodu pred izbore. U SAD-u ljudi jednostavno nemaju vremena da se bave politikom i državom, i da slušaju ublehe iz medija jer jednostavno moraju da rade, ne jedan , nego obično dva posla.
Dok su na jednoj strani građani proizvod ubleha, na drugoj strani političari su ti od kojih dolaze najveće ublehe. Tako politički lideri svako sedam dana, kao neku novu appleovu inovaciju, izbace novu ublehu, koju onda na ublehaškim sjelima i sjedaljkama razglabaju njihovi podanici! Sve do buranije i tako redom, ublehe su sastavni dio života. Onaj ko te ublehe najupečatljivije prenese, naravno, bude nagrađen, kako finacijski tako i hijerarhisjki.
Ubleha ima i svoju historiju da budemo jasni, tako da se može reći da naši ublehaši ipak imaju neku tradiciju ublehašku, koju respektuju i njeguju. U starom Rimu najveći ublehaš je bio Ciceron. On je, kako su govorili njegovi sljedbenici, bio dobar govornik i svi su njegove ublehe jako dobro slušali. Ubleha prolazi i kod najsuptilnijih intelektualaca i oni ih suštinski i najbolje provode.
Čitam tako neki dan u dnevnoj štampi, što je potom popraćeno online prepucavanjima kao i javnom tribinom u Mostaru, kako su neki naši intelektualci, okorjeli političari, i vjerski lideri, kao uštimane mažuretkinje pokrenuli veliku predizbornu kampanju oko ugroženosti bošnjačkog naroda u Hercegovini. Da bi ubleha bila što čvršća, u pomoć se dozivaju i intelektualci svih nijansi, i zeleni i crveni! Ova ubleha se naravno servira u lijepom hidžretskom paketiću, koji dolazi iz sarajevskih oblaka, upakovan naivnom bošnjačkom narodu kojem se treba pojasniti za koga će glasati na dolazećim opštinskim izborima. Prirodno, da u kontekstu izbora ne zaboreve napomenuti ko će štititi interese Bošnjaka protiv naših velikih neprijatelja, sugrađana drugih nacionalnosti.
Kukanje ovih vrhusnkih ublehaša, počevši od političara Cerića i mostarskog muftije političara ef. Smajkića, dezintegriranog političara Nijaza Durakovića i bivšeg predsjednika ideološke komisije komunističke partije Tunje Filipovića, koje je, prema svemu sudeći, sve okupio sandžački mađioničar pod istom zastavom, dok on iz svoje kule kuha bošnjački lonac. Ova ubleha je samo dobro uštimana ublehaška predstava, koja za cilj ima sve Bošnjake ponovo ubijediti da nije važno to što smo kao građani ugroženi egzistencijalno, jer nemamo posla niti para, nego pokazati da su za to krivi naši vječni neprijatelji, HDZ-ovi, odnosno Hrvati, odnosno cijela desna obala Mostara i zapadna Hercegovina!
Evo šta je stvarna poruka političara Smajkića i Cerića, okorjelog Nijaza i čukundede Tunje Filipovića, koji nam uštimanu ublehu plasiraju ovih dana:
„Džaba nama sve ublehe ovog svijeta ako ovi platformaši izaberu neke svoje Hrvate i Bošnjake. Džaba nama sve ublehe ovog svijeta kad oni u tom slučaju imaju federalnu vlast pa kantonalnu, a ako još zgrabe opštinsku, onda će sve ono za što smo se dvadeset godina borili past' u vodu. Naći će nas na djelu, a to nije podaleko od suda! Zato, dragi narode naš, i ovoga puta ne nasjedajte na improvizirane Bošanjke i Hrvate i ove komunističke ostale, nego glasajte za prave istinske zaštitnike naroda - SBB, SDS i HDZ! Ne dozvolite da nas platformaši svojim ublehama zavedu i to na najgrublji način, tako što će dovesti na pozicije neke svoje nečiste Hrvate, koji nisu iz HDZ-a, i nečiste Bošanjke, koji nisu iz SBB-a i SDA, da nam oni ovdje počnu soliti pamet, u našem lijepom Mostaru, kojeg smo tako fino držali podjeljenog dvadeset godina, kojeg smo osakatili za nekoliko stotina miliona maraka i to sve pretvorili u našu imovinu, odnosno. imovinu naše djece. Oni bi da nam sad sav naš trud iznesu na vidjelo, pa eto nam sramote! Zato, dragi naši Bošnjaci, neka ublehašima bude kraj, jer ne može svako ublehe bacati. Mi smo ti koji smo licencirani za ublehe a platformaši i ovi koji bi stvarali državu za ljude, neka čekaju još dvadeset godina, pa ćemo tada ujeditniti grad. Brate moj, kako su samo navalili da naprave pravnu državu!“
Ovo je poruka koja se krije između redova ovih vrhunskih ublehaša, koji su državu prodali jednom, osakaćivali je dvadeset godina, da bi sad pred početak istinske demokratizacije pokušali napraviti sabotažu, u nadi da će bošnjački narod ponovo pretvoriti u kmetove, dok oni begovi nastave svoje robovlasništvo! Ovaj početak žestoke borbe za Mostar i bošnjačke glasove je dobar marketing stranke koja je svoju osnivačku skupštinu u sarajevskom Domu mladih počela sa slikama palih heroja, našim vječnim legendama, mrtvim Srebreničanima, prema osjetljivom i provjerenom receptu - tuga u srce, mržnja u glavu! Nisam međutim uvjeren da im i ovaj put neće poći za rukom, s obzirom da sve ovo rade u sinkroniziranom dogovoru sa Miloradom Dodikom i Draganom Čovićem, koji će nastavljati prijetiti nemogućim - raspadom države!
Nažalost, demokratska svjest i zrelost građana u BiH je i dalje na najnižem nivou. Ta svjest nije ni mogla biti razvijena uzimajući u obzir da su nametnute društvene okolnosti od osoba iz javnog života koje određuju pravila igre, uvijek bile samo usporedive sa nacionalkomunističkim, totalitarnim i diktatorskim režimima! Da li će nas ponovno žedne preko vode prevest', ostaje za vidjeti! (depo portal)