Krleža je rođen 1893. godine u Zagrebu kao član porodice niže-srednjega socijalnoga statusa. To svoje životno razdoblje ovaj velikan pisane riječi opisao u svojoj prozi "Djetinjstvo u Agramu".
Nakon djetinjstva Krleža pohađa vojnu kadetsku školu u Pečuhu, koju u praskozorje Prvog svjetskog rata, 1913. godine, prekida te preko Pariza i Soluna dolazi u Srbiju s namjerom da bude dobrovoljac u srpskoj vojsci. Međutim, nedugo zatim vlasti u Srbiji ga sumnjiče za špijunažu i protjetuju u Austor-Ugarsku, gdje na osnovu potjernice Ludoviceuma biva uhapšen.
Već 1915. godine mladog Krležu mobilizuju kao domobrana i šalju ga na front u istočnoj Europi (Galicija) gdje preživljava Brusilovljevu ofanzivu. No, na frontu je proveo kratko vrijeme, a ostatak rata provodi po vojnim bolnicama i toplicama zbog slaboga zdravstvenoga stanja. Tih godina Krleža objavljuje svoje prve književne i novinske tekstove.
Po stvaranju Kraljevine SHS, 1918. godine, Miroslav Krleža se, fasciniran Lenjinom i sovjetskom revolucijom, angažuje u komunističkom pokretu novonastale države i razvija snažnu književnu djelatnost. A već potkraj dvadesetih godina 20. vijeka postaje dominantan lik u književnom životu jugoslovenske države.
Kako se približavao Drugi svjetski rat Krleža biva sve oprezniji prema komunističkom pokretu, prije svega zbog razdoblja zreloga staljinizma, a još više zbog čistki u kojima je Staljin iskorijenio većinu stare boljševičke garde, a i sve Krležine prijatelje koji su završili kao prognanici u komunističkoj obećanoj zemlji.
Zgrožen nad svim opcijama koje su bile na političko-ideološkom meniju – od liberalno-imperijalnih demokratija koje su mu bile odbojne zbog protuhrvatskih makinacija sila Antante, kasnijih geopolitičkih manipulatora u Versaillesu, preko nacističkog i fašističkog totalitarizma kojeg je dobro procijenio kao slijepu ulicu civilizacije do komunističke diktature (početni entuzijazam o planiranom društvu socijalne i nacionalne pravde splasnuo je u srazu sa stvarnošću realsocijalizma), Krleža je 2. svjetski rat dočekao praktički usamljen i posvađen s prijašnjim sudruzima iz komunističke partije.
Neko vrijeme na ledu u doba poraća, reafirmirao ga je i reaktivirao prekid veza Jugoslavije i Kominforma, poslijeratne inačice Kominterne. U klimi kakve-takve liberalizacije pokreće 1950. Jugoslavenski leksikografski zavod, današnji Leksikografski zavod Miroslav Krleža, te istupima i referatima djeluje kao poticatelj umjetničke slobode i oslobađanja od stega socrealizma.
Do kraja života, 1981. godine, djeluje u Leksikografskom zavodu, a zadnje godine provodi narušenoga zdravlja i poluparaliziran. To je razdoblje Krležina života iscrpno prikazano u nekonvencionalnim višesveščanim monografijama njegova Eckermanna, Enesa Čengića.
Krležin opus se ne može svrstati u jednu ili dvije stilske formacije. Gajio je bogatu evropsku kulturu i književnu baštinu, te se nikad nije opredijelio ni za jedan utvrđeni model pisanja. Njegovo stvaralaštvo polazi od raznih djela, eseja, romana, publicistike, intelektualnih tema, pa sve do legendi i pisanja za časopise koji su u to vrijeme izlazili.
Tri puta je nominovan za Nobelovu nagradu, a danas je gotovo nemoguće završiti gimnaziju, ili društveni fakultet, bez da se uči o Krleži ili da se čitaju njegova djela.
Prema više kriterija, Krleža spada u jednog od najvećih evropskih pisaca 20. vijeka, pogotovo u žanrovima poezije, romana, eseja, memoarske proze i publicistike, jer nije teško uporediti njegovu ostavštinu sa djelima daleko poznatijih i priznatijih pisaca tog vremena.
BL!N-DEPO/đk