O prvom sukobu beogradski mediji pišu manje-više otvoreno iako ne pretjerano glasno. Riječ je o borbi između ministra vanjskih poslova Vuka Jeremića i beogradskog gradonačelnika Dragana Đilasa. Potonji je drugi čovjek DS-a, odmah iza Tadića, neupitan vladar Beograda i jedan od najbogatijih, ako ne i najbogatiji političar u Srbiji, zbog čega se na beogradskim fasadama unatoč svim naporima komunalaca sve češće pojavljuju grafiti "Đilas tajkun". Jeremić je pak od srpske diplomatske zvijezde, čiji su se portreti i intervjui mogli naći u većini internih časopisa najskupljih svjetskih hotela, spao na to da ga izbjegavaju veleposlanici svih važnijih zemalja. Prvi unutarnjopolitički poraz doživio je upravo od Đilasa koji ga je pobijedio u utrci za drugog čovjeka stranke. Na to se nadovezala i nedavna europska odbijenica koju je Đilas iskoristio da "zakuca" Jeremića i zatraži njegovu smjenu s mjesta ministra vanjskih poslova. A ne tako davno Tadić ga je vidio kao budućeg premijera Srbije. Zasad je, doduše, preživio, ali naši izvori uvjereni su da će Đilas nastaviti s pritiscima sve dok Jeremića ne istjera iz politike.
NAPREDAK TOME GROBARA
"Moramo biti jedan tim. Ne treba da radimo jedni drugima o glavi. Čvrsto sam protiv unutarstranačkih obračuna, a pogotovo sada pred izbore", prenio je proteklog tjedna beogradski list Danas Tadićevu reakciju na zahtjev za smjenom Vuka Jeremića. Srpski predsjednik vrlo je zabrinut, a brigu bi trebao dijeliti i službeni Zagreb zbog porasta popularnosti Srpske napredne stranke koja, prema posljednjim anketama, uživa podršku trećine birača, gotovo deset posto više od vladajućeg DS-a. Njihov čelnik Tomislav Nikolić, koji je još u vrijeme dok je umjesto Vojislava Šešelja vodio Radikalnu stranku zaradio nadimak Toma Grobar, uvelike je smanjio broj svojih javnih nastupa shvaćajući da se teško može suspregnuti da ne blebne kakvu nebesku glupost te je pustio da umjesto njega govori impresivan tim ekonomista, što je itekako popravilo rejting stranke, a njega samog izbacilo u orbitu da može ozbiljno računati na poziciju budućeg srpskog premijera. Zbog toga Tadić pokušava zaustaviti unutarstranačke borbe. Unatoč svoj moći koju donosi predsjednički položaj u Srbiji, ipak mu ne bi odgovaralo da umjesto stranačkog kolege, na mjestu premijera ima nepredvidljivog Tomu Grobara.
No srpski predsjednik ima i drugi razlog zbog kojeg želi zaustaviti unutarstranačke obračune i primiriti ambicije čelnih ljudi DS-a. Vrlo upućeni izvori, kako piše Nacional, koji u cijeloj ovoj priči nemaju osobnih interesa te su u strahu za svoju osobnu sigurnost novinare ovog hrvatskog sedmičnika zamolili za anonimnost, tvrde da je Tadić zabrinut i za svoju vlastitu budućnost - kako političku tako i osobnu.
Tadić je, tvrde, teško bolestan. Po beogradskoj čaršiji već se neko vrijeme ispod glasa o tome govori, a do Nacionala je ta informacija prvi put došla u septembru, ali su je tek posljednjih dana uspjeli provjeriti. Proteklog tjedna i poslovično ustrašeni beogradski mediji, koji strasno razvaljuju privatne živote manje moćnih, ali u Tadića i njegove i ne pomišljaju dirati, usudili su se upitati predsjednika zašto izgleda loše. I to baš dok je s Đilasom obilazio gradilišta po Beogradu.
"Nisam bolestan, umoran sam jer puno radim i ubuduće ću jednako loše izgledati", odgovorio im je Tadić, a oni su se, htjeli-ne htjeli, morali pomiriti s time da je to kraj rasprave o predsjednikovu zdravstvenom stanju.
TAJKUNU ODGOVARA PORAZ
Međutim, Tadić nije tada novinarima rekao istinu. Izvori iz najuglednije srpske medicinske ustanove, Vojnomedicinske akademije, uvjeravaju novinare Nacionala da je Tadićevo zdravlje jako narušeno - toliko da se čude kako uopće funkcionira. Tuga i žalost. Predsjedniku su dijagnosticirane dvije veoma teške bolesti. Neizlječive. Boluje od multiple skleroze i lupusa. S te dvije bolesti uz vrhunsku medicinsku skrb može još dugo živjeti, ali ne i održavati zahtjevan predsjednički ritam, tvrdi izvor Nacionala koji je vidio Tadićev bolesnički karton. Predsjedniku na VMA, tvrdi izvor, jednom mjesečno mijenjaju krv, pokušavajući tako popraviti opće stanje organizma nagriženog i osnovnim bolestima i agresivnom terapijom.
U javnosti je pak primijećeno da Tadić ponovno šepa - kao i u decembru 2010. Tada je bio i na operaciji, uz obrazloženje da mora sanirati staru sportsku ozljedu koju je zaradio na omiljenoj mu košarci.
"To je stara ozljeda, no morat ću na operaciju nakon nove ozljede. Trpio sam bolove 15 mjeseci, ali sam to sve dobro skrivao od vas", tvrdio je tada Tadić. No izvori Nacionala tvrde da nije bila riječ o sportskoj ozljedi Ahilove tetive nego o tumoru, srećom, benignom. Tadićevo stanje, uvjerava nas izvor upućen u odnose unutar DS-a, toliko je loše da umjesto njega sve važnije odluke donose njegovi savjetnici koji su se dobrim dijelom uključili u borbu za predsjednikovo naslijeđe.
Pokušavajući smiriti strasti unutar stranke, Tadić se, osim što nastoji spriječiti poraz na izborima, brine i o svom položaju. Njegovo krhko zdravlje bilo je signal za početak borbe za tron, a to je posljednje što želi. Nasljednika želi odabrati sam, a prije toga mora pacificirati stranačke jastrebove, ponajprije moćnog Đilasa. Mora ga primiriti barem na nekoliko mjeseci da spriječi krah na izborima koji bi Đilasu odgovarao jer bi tako imao još jedan argument za preuzimanje stranke.
(Nacional.hr, DEPO PORTAL, BL!N MAGAZIN/md)