Kada sljedeći put, iznervirani gužvom u saobraćaju, malim penzijama ili nekom suludim administrativnim postupkom, odlučite da nazovete BiH „banana republikom", trebalo bi da imate u vidu da naša država, i ovakva kakva je, ipak nije najgora na planeti. Iako su nas stariji učili da se ugledamo na bolje od sebe, a ne da u lošijima tražimo izgovor, s vremena na vrijeme nije naodmet da raspoloženje popravimo upravo takvim poređenjima. Pri tom, ne misli se na nerazvijene zemlje takozvanog trećeg svijeta, niti bilo šta slično.

Pressmagazin donosi listu pet najčudnijih i najapsurnijih (nazovi) država na svijetu. Neke su čak i međunarodno priznate, druge su pak dignute u vazduh (bukvalno), a treće nemaju nijednog stanovnika iako se prostiru na milion i po kvadratnih kilometara. Sve su, međutim, beskrajno zabavne, naročito ako imate tu privilegiju da ne živite u njima.

NAURU

Veličina: 21 km2 Populacija: 13.005 Lokacija: Tihi okean (nedaleko od ekvatora)

Nauru je najmanja nezavisna republika na svijetu, istovremeno i jedina republika bez prijestolnice, ali kada bi to bio najozbiljniji problem ove mikronacije iz Tihog okeana, Nauru vjerovatno ne bi ni bio na ovoj listi...

Nakon što su se 1968. najzad otresli kolonista i proglasili nezavisnost, Nauruanci su pod svoju kontrolu stavili i jedino prirodno bogatstvo na ostrvu: bogata nalazišta fosfata koja su se eksploatisala još od 1907. godine. Sedamdesetih godina prošlog vijeka, štaviše, građani su spadali među najbogatije i najsretnije ljude na planeti. Više od 95 odsto radno sposobnog stanovništva bilo je zaposleno u državnoj upravi, a zdravstveno osiguranje i besplatno školovanje bili su dostupni svima.

Ali, ništa nije vječno, pa tako ni rezerve fosfata. Kada je iscrpljen jedini izvor prihoda na ostrvu, Nauruanci su shvatili da su u ozbiljnom problemu. Državna kasa ostala je prazna, a godine lagodnog življenja, konzumiranja alkohola i masne hrane ostavili su traga na stanovništvu. Nauruanci, naime, danas spadaju među najgojaznije nacije na svijetu, a nevjerovatnih 40 odsto stanovništva boluje od dijabetesa tipa 2!

Početkom devedesetih godina prošlog vijeka, nova vlada došla je na ideju da finansijske probleme riješi tako što će stvoriti „poreski raj" za bogataše iz inostranstva, ali se ni ova opcija nije pokazala naročito uspješnom. Iako su Rusi pokazali interesovanje da „ulože" čak 70 milijardi dolara u Nauru, njihov novac bio je toliko prljav i sumnjiv da nijedna veća banka nije željela da učestvuje u transakciji.

Takav razvoj situacije doveo je do toga da Nauru danas služi kao svojevrsni kamp za ljude koji čekaju da im Australija odobri azil, mada se u posljednje vrijeme spominje i kupovina još jednog ostrva, na koje bi se Nauruanci preselili i počeli sve ispočetka...

WESTARCTICA

Veličina: 1.610.000 km2 Populacija: 0 (uglavnom) Lokacija: Antarktik

Westarctica se prostire na više od milion i po kvadratnih kilometara na zapadu Antarktika, a osnovao ju je Amerikanac Travis McHenry 2001. godine, pozivajući se na navodnu „rupu u zakonu", odnosno Antarktičku povelju (dogovori kojim su regulisani međunarodni odnosi u vezi sa jedinim nenaseljenim kontinentom na planeti). Tom poveljom se, između ostalog, zabranjuje državama da polažu pravo na teritoriju zapadnog Antarktika, ali je McHenry kasnije tvrdio da nigdje ne piše da je to zabranjeno i pojedincima.

Kao i mnogi drugi osnivači mikronacija i država, i McHenry je poslao pisma na adrese stranih vlada, obavještavajući ih da je Westarctica veoma zainteresovana da sa njima uspostavi diplomatske odnose.

Većina ga, naravno, nije udostojila odgovora. Iako na Westarctici, shodno klimatskim uslovima, nema žive duše, McHenryju to ipak nije smetalo da u opticaj pusti poštanske marke i kovani novac...

ROSE ISLAND

Veličina: 0,0004 km2 Populacija: 0 Lokacija: Italija (obala kod Riminija)

Italijanski inžinjer Giorgio Rosa izgradio je 1967. platformu na obali Riminija, na kojoj je zatim otvorio i nekoliko lokala kojima je pokušao da privuče turiste. To mu nije bilo dovoljno, pa je godinu dana kasnije došao na ideju da proglasi nezavisnost od Italije i stvori svoju mini-državu.

Reakcija italijanskih vlasti, međutim, bila je sve samo ne očekivana. Iako su druge države mahom ignorisale slične osobenjake, Italijani su Rosu shvatili ozbiljno. Na njegovu "državu" gledali su kao na veoma maštovito rješenje kako da se turistima uzmu pare, pa su u skladu sa tim i delali.

Ukratko, jednog jesenjeg jutra 1968. na platformu su poslata četvorica policajaca da uspostave kontrolu, a kada su to i učinili, na scenu je stupila ratna mornarica. Nekom je, iz nepoznatih razloga, bilo veoma stalo da stavi tačku na tada najmlađu i najmanju državu na svijetu, pa je ona ubrzo minirana i dignuta u vazduh...

HUTT RIVER

Veličina: 75 km2 Populacija: oko 20 stalnih državljana, plus 15.000 izdatih pasoša Lokacija: Zapadna Australija

Imenom Hutt River nekada se označavala provincija na zapadu Australije, ali se danas na toj lokaciji nalazi istoimena kneževina, koju je 1970. godine proglasio izvijesni Leonard Casley.

Ovu mikronaciju osnovalo je pet uglednih familija iz tog kraja, koje su sedamdesetih godina prošlog vijeka došle u apsurdan sukob sa australijskim vlastima oko distribucije pšenice.

Tih godina u „zemlji kengura" na snagu je stupio novi zakon kojim je određena tačna količina pšenice koju jedno domaćinstvo može da proda, a kako je u Hutt Riveru svako domaćinstvo proizvodilo bar 1.000 puta više od dozvoljenog maksimuma, sukob sa vlastima praktično se nije mogao izbjeći.

S tim u vezi, prepisku sa nadležnim organima vodio je pomenuti Casley, koji je tada bio na funkciji administratora provincije Hutt River. Kada je postalo jasno da će se dvije strane teško sporazumjeti, Casley je počeo da se predstavlja kao „Njegovo kraljevsko visočanstvo princ Leonard Prvi". Međutim, ne zato što je naprasno poludio, već zbog toga što se pozvao na stari (mada nikad zvanično ukinuti) zakon koji je svaki sukob sa članovima kraljevske porodice tumačio kao izdaju, uz podrazumijevajuće konsekvence za tako ozbiljan prestup. Pa makar se radilo i o vladi Australije.

Sve do 1976. na snazi je bio status quo, da bi zatim Pošta Australije izgubila strpljenje i odbila da dalje nosi pisma u takozvanu kneževinu. Takođe, ponovljeni su i zahtjevi da stanovnici Hutt Rivera moraju da plaćaju porez Australiji, jer će u suprotnom svi završiti u zatvoru.

Na takve ultimatume, međutim, Casley je odgovorio objavom rata, pa se Pošta naprasno predomislila, a cijeli sukob gurnut je pod tepih. Do dana današnjeg, takođe, stanovnici kneževine ne plaćaju porez...

SEALAND

Veličina: 0,00055 km2 Populacija: između 6 i 27 Lokacija: Velika Britanija (10 km od obale)

Vjerovatno najčuvenija mikronacija na svijetu, iako na Sealandu živi jedva dvadesetak ljudi, a često ni toliko. Priča je manje-više poznata, ali nije zgoreg podsjetiti se: Sealand je, ustvari, vojna platforma po imenu „Roughs Tower", koju su Britanci izgradili za vrijeme Drugog svjetskog rata u Sjevernom moru, desetak kilometara od obale. Nakon završetka sukoba dugo je bila napuštena, a onda ju je 2. septembra 1967. zauzeo Paddy Roy Bates sa porodicom i saradnicima, poslije nešto slobodnijeg „tumačenja" međunarodnog prava.

Paddyjev sin Michael priveden je godinu dana kasnije zbog otvaranja vatre na britanski vojni brod, ali su Batesovi nekim čudom uspjeli da dobiju pravnu bitku, budući da je sud uzeo u obzir činjenicu da se incident dogodio izvan britanskih teritorijalnih voda.

U žižu svjetske javnosti ova državica je dospjela i 1978, kada je „premijer" Sealanda Alexander Achenbach, uz pomoć nekoliko Holanđana, pokušao da preuzme apsolutnu vast na platformi. Paddy Roy Bates u tom se trenutku nalazio „van zemlje", ali je brzo okupio „vojsku" i u helikopterskom desantu ponovo uspostavio kontrolu nad Sealandom.

Pomenute uzurpatore holandskog porijekla Paddy je uskoro pustio na slobodu, ali je Achenbacha, njemačkog državljanina, zadržao kao ratnog zarobljenika optuživši ga za izdaju. Zanimljivo, tokom njihovog zatočeništva, holandske i njemačke vlasti tražile su od Velike Britanije da organizuje oslobađanje njihovih građana, ali su Britanci odbili da se upliću u sukob, pozivajući se na presudu iz 1968.

Njemačka je zatim poslala diplomatu u Sealand, koji je nakon višenedjeljnih pregovora uspio da isposluje oslobađanje Achenbacha. Paddy je, brže-bolje, protumačio ovaj potez Njemačke kao priznavanje Sealanda kao države...

(DEPO PORTAL, BL!N MAGAZIN/md)