U otvorenom razgovoru kardinal Puljić je ukazao na nejednakopravnost hrvatskog naroda, kritizirajući, pri tome, i njegove političke vođe. Osvrnuo se i na zategnutu političku situaciju u zemlji te prokomentirao i sve učestalije napade na vjersku imovinu, kao i upozorenja autoriteta Islamske zajednice u BiH o sve težem položaju Bošnjaka u Hercegovini.

Duhovno stanje

U kakvom ozračju vjernici u BiH dočekuju ovogodišnje božićne blagdane? Država je u političkoj blokadi, a ekonomska kriza već odavno nam je pokucala na vrata. U kojoj mjeri je duhovna kriza zavladala u društvu?

Ova kriza u društvu na ekonomskoj i političkoj razini izvire, prije svega, iz moralne i duhovne krize. Mi, katolici, Božić doživljavamo u vjeri. Bog se rodio u betlehemskoj štalici kao malo dijete da bi postao čovjeku blizak u njegovoj stvarnosti.

Zato slavlje Božića ne ovisi o materijalnom stanju, nego o vjeri i duhovnom stanju u ljudskom srcu. Taj doživljaj slavlja Božića čovjeku daje duhovnu snagu da se suoči sa svagdašnjicom.

Ukoliko uzmemo u obzir crne prognoze za narednu godinu, u pogledu ekonomske i socijalne situacije, šta je poruka i pouka ovog Božića?

Svi vjerski blagdani trebali bi biti rast u vjeri. Čovjek vjere nosi unutarnju snagu da se suoči sa svim izazovima i da nikada ne izgubi nadu. Čovjek vjere se pouzdaje u Boga i koristi darove koje mu je Bog dao, pamet, volju i srce.

Kada to sve ujedini, može mnogo napraviti. Zato i ovaj Božić treba obnoviti vjerniku snagu duha, srca i pameti, da se ne preplaši budućnosti. Ljudi mogu kako hoće, ali sigurno neće dokle hoće.

Nakon posljednjeg zasjedanja Biskupske konferencije BiH kazali ste da je stanje u kojem se nalaze katolici u BiH zabrinjavajuće. U kojim segmentima vidite razloge za brigu, a možda čak i bojazan?

Zabrinjavajuće je što se često ne želi vidjeti nejednakopravnost niti se ide za tim da se ispravi ta nepravda. Kako su u ovoj zemlji najveći dio katolika Hrvati, tako o pravima Hrvata ovisi i opstanak katolika.

Nažalost, ni predvodnici hrvatskog naroda nisu korektni u brizi za sve Hrvate, pa tako i za katolike. Pojave se kada im trebaju glasovi, a onda ih ostavljaju i prepuste lokalnim vlastima.

Budući da sam često na terenu i obilazim župe te se susrećem s narodom i svećenicima, uviđam brojne diskriminacije većine nad manjinom. Vrlo je znakovito i bolno što to ne zabrinjava ni međunarodnu zajednicu.

Ustrojstvo države

Kako biste, generalno, ocijenili položaj Hrvata kao konstitutivnog naroda u našoj državi?

Tamo gdje živi s drugima koji su brojniji, teško postiže jednaka prava pred zakonom u administrativnim pitanjima, kao i kada je riječ o zaposlenju. Na razini države vidljivo je kako je preglasavan hrvatski narod i kako ne može izabrati svoje predstavnike u vlast, a one koje izabere, često su sebični, te se ne brinu za sve jednako na svim prostorima. Vode "avlijsku politiku".

Nažalost, od posljednjeg Božića do ovog nije se promijenila situacija vezana uz formiranje državne vlasti. Politička situacija je, štaviše, pogoršana. Brine li Vas ovo stanje i kako ga komentirate?

Nemam tu što komentirati. Do toga je dovelo ovo ustrojstvo države koje je Dejtonski sporazum "rodio", a današnji predstavnici neumorno čuvaju to kao Sveto pismo, iako vide da ne funkcionira.

Dobije se dojam da im odgovara ovako konfuzna situacija, jer se njihov posao dobro plaća. Svi oni koji imaju vlast ne žele popustiti, jer nijedna politika ne pušta iz ruku ono što ima dok ne mora.

Ovdje je narod najmanje kriv. Treba skinuti "luđačku košulju" koju su nam navukli i stvoriti normalnu državu jednakih prava i u vertikali i u horizontali. Ne smije država postati stranačka, nego narodna, i to ne jednoga naroda nego svih koji ovdje žive.

Politika, nažalost, ne vodi brigu oko uzročno-posljedične situacije, nego vodi kratkoročno dnevnu politiku koristi. Tužno je da političari jednog naroda ne žele se smatrati odgovornima i za druge koji s njima žive.

Često ste naglašavali da je broj Hrvata u BiH u opadanju. Katolička crkva posjeduje podatke o broju vjernika. Šta se može na osnovu njih zaključiti?

Nisam to naglašavao, nego ukazivao na činjenice. Prvo je strašan propust da se ne pristupi popisu stanovništva kako bi se prestalo manipulirati brojevima. Jadna je država koja ne voli svoje građane.

Više puta sam uzalud molio da se objave podaci o tome. Koliko je sredstava uloženo za obnovu hrvatskih odnosno katoličkih kuća u oba entiteta? Kuda su sve sredstva otišla? Ovi stariji izumiru, a mlađi nemaju posla i odlaze. I oni koji se vrate te dođu tražeći posao u nekom poduzeću ili nekoj službi, najčešće budu odmah odbijeni, jer je iz njihovih dokumenata vidljivo tko su, odnosno kojem narodu pripadaju.

Naravno, to se redovito čini uz uobičajene izgovore čak i od onih kojima su usta puna multikulture i suživota. Općenito gledano, ova desperatna situacija dovodi do pada nataliteta pa nas je sve manje, ali ne samo Hrvata nego i svih u BiH.

Kako je teško doći do pojedinih prava! Mnogim ljudima dosadi tražiti prava i "pukne im film" pa odlaze. Samo u Vrhbosanskoj nadbiskupiji od 528.000 predratnih vjernika sada ih ima jedva 200.000.

Gdje su moji vjernici? Zbog svega spomenutog sve više mi smeta kada takva pitanja upućuju meni kao biskupu umjesto da se svi, svatko na svom mjestu, svim silama zauzme da se mijenja ovakvo stanje i da od odgovornih tražimo da savjesno i odgovorno rade svoj posao.

Huškačka politika

Ova godina ostat će upamćena po povećanom broju napada na vjerske objekte, pa čak i vjerske službenike. Kako komentirate ovu opasnu pojavu, koja je 15 godina nakon Dejtona uzela maha?

To je grijeh huškačke politike koja se navlači u javnom ozračju kroz razne načine: raznim istupima i nastupima, medijskim ocjenama i procjenama itd. Premalo je onih koji grade mir, a više je onih koji stvaraju tu napetost. Kada bude obratno, bit će drugačije.

Autoriteti Islamske zajednice BiH, s reisu-l-ulemom dr. Mustafom ef. Cerićem na čelu, upozorili su na sve teži položaj Bošnjaka u Hercegovini. Kako Vi gledate na ovu činjenicu?

Ne bi trebalo pitati mene, nego one koji stvaraju takvu klimu da nama bude ovdje gore kako bismo morali poći. Nemam komentara za svaku nepravdu. Općenito govoreći, svaku stvar treba nazvati pravim imenom na svim prostorima u BiH, a ne voditi "avlijsku politiku" prešućujući i kroz prste gledajući "svojima", a na sva usta prozivajući "druge".

Strahovito je važno da zlo i nepravdu prepoznajemo gdje god oni bili te da se zalažemo za dobro i pravdu na svakom prostoru i za svaki narod i osobu. U svemu tome i mi vjerski poglavari i službenici trebamo dati svoj doprinos, ali i vi koji radite u medijima. Mi, vjerski poglavari, zaduženi smo, ponajprije, za svoje zajednice i iznosimo njihovu muku i poteškoće, s tim da bismo prema nepravdi morali imati ista mjerila.

I od medija se očekuje da prema nepravdi nastoje imati jednaka mjerila pa se ne bi smjelo događati da npr. paljenje jaslica bude "navodno paljenje", uz insinuaciju da ih je netko sam sebi zapalio, dok se paljenje zastave vrlo jasno osuđuje uz teške kvalifikacije.

Nemali broj medija u ovom gradu, koji osjećam svojim i u kojem sam proveo rat, imao je dvostruka mjerila i prigodom nereda u Širokom Brijegu prije nekoliko godina i malo ih je koji su se uspjeli izdići iznad svega i progovoriti na objektivan način, a da ne spominjem još uvijek nepravedan stav nemalog broja medija prema događanju u Ravnom 1991. godine.

Dvostruka mjerila su vrlo opasna i to nerijetko stvara odbojnost ne samo prema nekom mediju nego i prema cijelom gradu, a i prema zemlji u kojoj se živi. Onaj tko je veći, moćniji i brojniji treba nositi i veću odgovornost. Ipak, najveća odgovornost u svemu jeste na onima u vlasti. Međutim, kada bismo mi svi zauzeli jasan i pravedan stav, teško bi oni mogli raditi mnoge stvari koje sada rade, odnosno ne rade.

Bez istine nema pomirenja

Jesu li političari svojim potezima ponovo doveli u pitanje suživot naroda u BiH?

Ne samo oni nego svi koji žele svoje poene steći na račun drugih. Nažalost, nakon rata nije uspješno proveden proces pomirenja. Njega nema dok se ne suočimo s istinom. Dokle je uvijek drugi kriv, nije moguće vratiti povjerenje.

To znači da se nema hrabrosti suočiti s istinom. Bez istine nema pomirenja. Razumije se da nakon istine slijedi i pravda. To se nije dogodilo, jer se uporno u javnosti širi mentalitet krivnje drugih. Treba jasno nazvati svaku stvar pravim imenom. Posebno treba zaustaviti svaku manipulaciju sa žrtvama rata.

Treba odgajati mentalitet poštivanja nevinih žrtava. Nije dovoljno konstatirati da postoji razlog za brigu, nego valja učinkovito reagirati i otvarati nadu za život i budućnost.

Ostavljeni na milost i nemilost

- U Federaciji stalno govore kako su za BiH, ali sve rade da se drugačije napravi. To su i ovi izbori pokazali, gdje su jasno dali do znanja što znači konstitutivnost po jednom mišljenju uz potporu OHR-a. A čelnici Hrvata su sebi zacrtali svoje granice i druge Hrvate su ostavili na milost i nemilost. Tako da svi gledaju svoju korist, a ne korist naroda, mira i prosperiteta - kaže nadbiskup vrhbosanski.

U RS je ozakonjeno etničko čišćenje

- Ovdje svi kreatori ovog stanja snose, svatko na svojoj razini, odgovornost. Svi bi htjeli više na račun drugoga. Trebalo bi biti pošten i korektan, da ono što traži za sebe i svoj narod, isto prizna jednako i za druga dva naroda.

Dođe li do ponovnih precrtavanja granica, opet će se ozakoniti nepravda. Na nepravdi se ne gradi sretna budućnost. Trebalo bi svima uputiti signal, kojim se poziva na odgovornost. Stranke iz RS se tako postavljaju, jer su im ozakonili etničko čišćenje i dali državu u kojoj nema jednakih prava. To im je darovala međunarodna zajednica ili moćnici ovog svijeta - ističe kardinal Puljić.

(Dnevniavaz.ba, DEPO PORTAL, BL!N MAGAZIN/md)