Piše: Siniša Lazić
Već sam pisao ovdje da MMA u sebi ima ogroman potencijal da se prenese na veliko platno, i nije prošlo mnogo dobili smo film koji po svemu ne samo što nosi atmosferu MMA kulture, već i nadilazi žanrovska ograničenja savremanog akcionog filma.
Priča prati dva brata, mlađi Tommy (Tom Hardy) izgubljeni sin bivšeg alkoholičar (Nick Nolte) trenera mješovitih borilačkih vještina, koji nakon smrti majke poslije dugo godina dolazi kući. Iako ga smatra odgovornim za smrt majke i raspad porodice, Tommy odluči da angažuje oca kao svog trenera za predstojeći MMA turnir Sparta. Sparta je najprestižniji svjetski turnir u MMA sa nagradnim fondom od 5 miliona dolara koji se održava u Atlantic Cityju. Sa druge strane, Tommyjev stariji brat Brendan (Joel Edgerton), bivši UFC-borac je potpuno prekinuo kontakte sa ocem i bratom, živi povučeno sa porodicom i radi kao profesor fizike. Kada zapadne u velike dugove i suoči se sa mogućnošću gubitka krova nad glavom, odluči da se ponovo aktivira u MMA da bi došao do novca. Ali Brendan nema pojma da na isti turnir na koji se on planira prijaviti, već prijavili njegov otac i brat.
Zaplet, iako vrlo jednostavan, ne služi samo kao dramska spona između brojnih akcionih scena. Susret Brendana i Tommyja u ringu predstavlja vrhunac filma i možda jedno od najboljih emocijonalnih finala, bar kad je ovaj žanr u pitanju. Ring u tom smislu predstavlja svojevrsnu katarzu, kako za Brendana tako i za Tommyja. I dok Tommy u borbi vidi šansu za sopstveno iskupljenje i bijeg od prošlosti, Brendan isključivo gleda u budućnost tako što će pokušati da preko ringa sebi obezbjedi novi život.
Očigledno se pozivajući na uspješne prethodnike The Fighter i The Wrestler , koji vrlo dobro kombinuju akciju i dramu, reditelj Gavin O'Connor igra na emociju, što mu donekle i polazi za rukom. Ipak, na trenutke se stiče utisak da je preambiciozan, tj. da bi sve mnogo bolje izgledalo da nije pretjerao u nepotrebnim dijalozima i predimenzioniranim emocijonalnim scenama.
U prvoj trećini filma osnovni zaplet, odnos između Noltea i Tommyja djeluje patetično, i protiče u prilično sporom ritmu opterećen ne baš neophodnim likovima. Dok se dugačkim scenama borbi može progledati kroz prste zbog atraktivnosti, nama opravdanja za nevješto napisane i često isprazna dijaloge, u kojima nema dubine na kojoj reditelj insistira.
Kako film odmiče, reditelj ubrzava i stvari polako dolaze na svoje. Priča dobija zadovoljavajući ritam, kockice se slažu i sve je spremno za eksplozivnu završnicu. Posljednjih pola sata filma imamo visoko energetsku akciju koja se dešava isključivo u ringu.
Kada je akcija u pitanju, ključ je u brutalnosti sa akcentom na snažne udarce i rvačke zahvate. Eksplozivnost akcionih scena stvara utisak kao da se nalazite u samom srcu ringa. Ako se po strani ostave pretjerivanje, posebno u posljednoj borbi, nekih ne baš realnih poluga i bacanja, i udaraca koje bi ubile i vola, koreografija je vrlo intenzivna i kvalitetno zaokružena. Akcija bi sigurno mnogo izgubila da je prezentovana pravolinijski bez zanimljivih uglova kamere i montažerskih vratolomija.
Nick Nolte je fenomenalan u ulozi oca i bilo bi fer da napokon dobije Oskara. Ovaj film je u Americi prošao prilično ispod radara i veliko je pitanje da li će uopšte biti primjećen. I ostala dva glavna like Tom Hardy (Inception, Bronson), i Joel Edgerton (King Arthur, The Thing) su sjano odigrali svoje uloge, a i fizički izgledaju izuzetno spremni. Za Hardya se znalo još od Bronsona da je sjajno fizički spreman, dok se Edgerton nameće kao nova akciona zvijezda. Hardyjev lik ima mnogo više vremena za razvoj, ali iako izgleda kompleksniji i zanimljiviji, to nije iskorišćeno. Motivaciju za njegovo ponašanje je jako teško naći a očigledno je da reditelj izbjegava da ga svrsta u negativca, tako da on do kraja filma ostaje potpuno nedefinisan.
Uprkos mnogim klišeima u priči i stereotipinim likovima, Gavin O'Connor ipak uspjeva da napravi uzbudljivu akcionu dramu, a da furioznom akcijom odvuče pažnju publike od rupa u zapletu.
BL!N MAGAZIN/đk