- Na prijedlog Odjeljenja umjetnosti Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 19. septembra 2008. godine arhitekt Renzo Piano je izabran za inozemnog ili inostranog člana Akademije. Ja moram reći neke činjenice koje sam morao na Akademiji da iznesem, iako to skoro nije bilo potrebno. Renzo Piano je rođen 1937. godine, spada u sami vrh svjetski priznatih graditelja i savremenih arhitektonskih dometa u posljednje četiri decenije. On je sa svojim kolegom Richardom Rogersom predložio ideju za Nacionalni centar umjetnosti i kulture George Pompidou u Parizu davne 1971. godine. Tad je imao 34 godine.On je pobijedio, prevashodno zasluženo, izabran je kao najbolji arhitektonski koncept. Njegov koncept se potpuno izdvajao od svih ostalih radova koji su slijedili ono što se događa u svjetskoj arhitekturi. Renzo Piano skupa sa svojim kolegom Rogersom je napravio, ne korak, nego skok u nešto novo u razvoju arhitektonske misli i evo kako godine teku Renzo Piano obilježava svoj stvaralački put iznenađujućim ostvarenjima. Malo je velikih imena u savremenoj arhitektonskoj sceni čije svako novo ostvarenje ima novo rješenje, novu formu, novi materijal koji dominira u oblikovanju. O centru Beaubourg nije potrebno puno govoriti.

Nakon ovoga uslijedila su ostvarenja koja ne mogu ostaviti ni nas kao predlagače Odjeljenja za umjetnost, niti članove Akademije, ravnodušnim, pogotovo kad su članovi Akademije bili podsjećeni da ne zaborave da je Renzo Piano počasni član Američkog instituta arhitekture, da je počasni član Royal instituta u Britaniji, Kyoto instituta u Japanu, da je primio premiju Michelangela, da je dobio Pritzkerovu nagradu za 1998. godinu i brojna druga priznanja. On je, prije našeg izbora, proglašen i Počasnim građaninom Sarajeva tako da se njegov rad i prilog, doprinos ideji Ars Aevija sjajno poklapa sa njegovim stavom prema umjetnosti, prema miru, našem otporu agresoru, njegovoj veličini u arhitekturi i jednoglasno je predložena kandidatura prihvaćena i od 2008. godine Renzo Piano je inostrani član Akademije. Meni kao arhitekti je to posebno drago, jer mi je, i pored svih ovih nabrojanih stvari, od '71. godine kad je iznenadio svijet skupa sa Rogersom prvom nagradom u Parizu, bio nekako prirastao srcu. Volim hrabre ljude i time i hrabre arhitekte. On je jedan od tih. Već njegov stav prema Sarajevu je dokaz da je hrabar. Nije lako se petljati u svjetske probleme. To je dodatno moje osobno mišljenje.“, izjavio je Ivan Štraus.

(DEPO PORTAL/eb)