Piše: Vuk DRAŠKOVIĆ (Blic)
Pre samo četiri decenije, ove je stihove Srbiji posvetio musliman Sait Orahovac:
Srbijo, zdravo! I nek za te
Tvoj sjaj i slava i moć i plod
Govore svetu. Volim ja te,
Kao što se voli rođeni rod.
A ove stihove Srbiji je posvetio i njenoj golgoti u Prvom svetskom ratu se poklonio jedan katolik i Hrvat, Augustin - Tin Ujević:
Danas rasteš samo iz krvi najboljih
Što su maču dali svoja tela spravna
Blešteći u duhu i u čistoj volji
Božanstvena, sveta, zemljo pravoslavna.
Ne zaboravimo ni Skenderovu „Stojanku majku“ ni Goranovu „Jamu“ ni Nazorovu „Majku pravoslavnu“ ni Davičovu „Srbiju“.
Ne zaboravimo kako su oni, koji nisu bili Srbi, patili sa nama i kako su nas voleli. Ali, ne zaboravimo, ne zaboravimo i kako smo i mi nekad voleli.
Da opet budemo ono što smo bili, narod koji voli i sebe i druge, moralni je i duhovni imperativ nacionalnog preporoda i preokreta. Obavezni smo da javno žigošemo tvrđave mržnje, izvore otrova koji, kao kancer, razara istorijsko biće Srba.
Taj otrov nije u našem narodu, nego on teče sa vrhova. Nisu neprijatelji Srbije i našeg naroda ni u Americi ni u Evropi, niti igde oko nas, nego su naši jedini neprijatelji među nama. To su akademici koji propovedaju da su beda i mržnja velika prednost Srbije, to su pesnici koji pišu ode Bin Ladenu, to su komentatori kojima je mržnja jedina pamet i jedino mastilo, to su politički lideri kojima je mržnja jedini program, to su vladike koje su se odmetnule od Hrista.
„Sestro, daj mi vode“, rekao je Hristos Samarjanki kraj bunara i reči ljubavi, kao melem, privio na rane velike mržnje među Samarjanima i Jevrejima.
Takozvana duhovna i politička elita današnje Srbije vrisnula bi iza svojih katedri mržnje na svakog Srbina koji bi otišao u Prištinu i Albanku nazvao svojom sestrom, Albanca svojim bratom, prijateljem ili dragim komšijom. Mnogi naši mediji bi na naslovnim stranama i u svojim udarnim emisijama javili da je to izdaja Srba, izdaja Srbije, izdaja naše vere.
Srbe, Srbiju i one naše kosovske crkve i manastire izdaju upravo ti mrzitelji koji propovedaju da Albance ne smemo ubrajati ni u ljude.
Nijedno neprijateljstvo ne gasi se neprijateljstvom, nego samo prijateljstvom. Ovo načelo stvorilo je i EU, kad su vekovni ratni neprijatelji Francuska i Nemačka odlučili da prijateljstvom povežu svoje sudbine i kad su tim putem krenuli i ostali narodi danas ujedinjene Evrope.
Kako pre neki dan reče francuski predsednik, EU nije pravo izbora, nego je EU neminovnost. To je i državni program pokreta „Preokret“.
(Blic.rs, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)