Piše: Dora Koretić

AOL više nije imao ideju. Dionice su im pale 38 posto, broje tek 3 miliona korisnika, a većina od njih pretplatu im plaća samo zato što ne znaju da ne moraju. Arianna Huffington zato ima ideju. Pa je u februaru ove godine pristala Huffington Post prodati posrnulom američkom medijskom divu, a potom AOL preuzeti, gotovo pa ugasiti, i samouvjereno nastaviti voditi vlastitu kompaniju kao da se nikakvo združivanje zapravo nije ni dogodilo.

Mnogi bivši zaposlenici AOL-a upravo će to i potvrditi.

Da se dvije kompanije nikada zapravo i nisu udružile, već je mitska Ariadna, ona ista koja je izgubljenog Tezeja uz pomoć klupka izvela iz labirinta, sada samo usisala nekad najveću američku medijsku kompaniju.

Što je sljedeće? Pa… da će neki član Uprave AOL-a jednoga dana samo zabezeknuto ući u svoj ured u kojemu će zateći tu istu mitsku Ariadnu. Pitanje je samo trenutka.

Doduše, prava je istina da ova poslovna akvizicija za Ariannu Huffington nije bila baš potpuno lišena rizika.

Huffington Post prodala je za 315 miliona dolara, no čak ukoliko ne uspije spasiti posrnuli AOL, uvijek će moći kazati da si je kompanija sama kriva. Dođe li do tog scenarija, još je upitno kako će se iz cijele priče izvući, no izgraditi novi život Arianni Huffington ne bi trebalo biti previše teško.

Na prvom mjestu, žena ima love. A nije niti uzalud godinama inzistirala na organiziranju raskošnih prijema na kojima se, gotovo prisilnom radnjom, trudila upoznati sve supruge važnih i bogatih svjetskih faca, i to davno prije nego što je uopće pokrenula medijski portal.

Danas, kada upravlja AOL-om, žena otvoreno priznaje kako joj je ambicija postati mogul, a carstvo u nasljedstvo ostaviti dvjema voljenim crvenokosim kćerima. Obje studiraju na Yaleu: Isabella slikarstvo i moderni grčki, Christina novinarstvo.

Mlađahnim Huffingtonicama život bi, ne dogodi li se neka velika katastrofa, trebao biti gotovo poput sna jer im je ambiciozna majka osigurala ulazak u glamurozni svijet elite i politikanstva, druženja s Nicole Kidman i njezinim suprugom i country pjevačem Keithom Urbanom koji su česti gosti Arianninih luksuznih zabava.

Doduše, i Arianni je ulazak u nešto luksuzniji svijet omogućila upravo majka, žena koju je zvala herojem, a koja ju je učila jogu, meditaciju te koja je Ariannina oca ostavila dok je ova još bila tinejdžerica.

U Ateni su pripadale grčkom srednjem sloju, a kako je majka svojoj kćeri htjela omogućiti najbolji mogući život, preselila se u London kako bi Arianna mogla upisati prestižni Cambridge.

Mitska Ariadna (Ariadna joj je, naime, pravo ime) već je na fakultetu odlučila napredovati pa je odmah postala predsjednicom debatnog kluba usprkos očitom naglasku i nešto slabijem poznavanju jezika.

No Grkinju su brzo primijetili. Dokopao je se neki izdavač i nagovorio da napiše seriju eseja o borbi za ženska prava, no Arianna je na kraju napisala antifeminističku seriju pamfleta što je u doba ranih 70-ih, svatko će joj priznati, zapravo bilo dosta hrabro.

“Ženska žena” postala je instant senzacija, a Arianna je zahvaljujući knjizi krenula na jednogodišnju turneju oko svijeta te napisala još dvije biografije: jednu o pjevačici Mariji Callas te drugu o Picassu. Doduše, i ove dvije postale su instant senzacija nakon što su Ariannu optužili za plagiranje, no iz svega se izvukla sklopivši nagodbu koja je uključivala odštetu u peteroznamenkastom iznosu. Obje su se knjige jako dobro prodale.

Ubrzo nakon fakulteta upoznala je svoju prvu ljubav, kolumnista London Timesa, no iako je očekivala kako će se vrlo brzo udati, ispostavilo se da je čovjek skloniji mačkama nego ženama.

“Niti jedna mačka nikada nije cijelo svoje srce poklonila nekom drugom biću”, znao je u svojoj depresiji govoriti pa ga je Arianna na kraju brzo “otkantala”.

U to doba Arianna je već živjela na londonskom Upper East Sideu, u stanu s gigantskim foajeima i ogromnom kupanicama, i već je postala dio britanske elite, ručala u Le Cirqueu, zabavljala se u Metroplitanu, vikende provodila u Hamptonsu…

Na zemlju bi je povremeno vratio njen antipod i guru John-Roger, mormon iz Utaha koji je tokom 60-ih pao u devetodnevnu komu, a nakon buđenja otkrio da je njegova nova ličnost, John, preuzela njegovu staru osobnost, Rogera. Uz njega se i Huffingtonica počinje smatrati svojevrsnim guruom pa 1994. godine piše knjigu samopomoći u kojoj kaže: svaki individualac ima odgovornost izdići se iznad tipičnih djetinjih prohtjeva i zahtjeva i povezati se s dobrom, suosjećajnom stranom samoga sebe, odnosno s dušom našeg “četvrtog instinkta”.

Doduše, negdje u to isto vrijeme o Arianni Huffington izlazi jedan tekst u Vanity Fairu u kojem autorica, novinarka Maureen Orth, tvrdi da je Huffingtonica primila novac za konsultantske usluge od John-Rogera, nekih 10 hiljada dolara, možda u znak zahvale što ga je upoznala sa svojim poznatim i bogatim prijateljima…

Svog bivšeg supruga, bogatog nasljednika Michaela Huffingtona, Arianna je upoznala preko prijateljice Ann Getty. Par se brzo oženio, uselio u kuću u Santa Barbari, potrošio 5 miliona dolara kako bi Michael postao kongresnik, potom još 27,5 miliona kako bi “srušili” demokratkinju Dianne Feinstein. U to doba većina je Michael Huffingtona smatrala lutkom koju oblači njegova supruga, no ona se ipak, iako republikanka, nikada nije pretvorila u tipičnu suprugu političara.

Zapravo, upravo suprotno, Michaela je napucala čim je njegova zvijezda počela blijediti, a ubrzo nakon što su se razveli on je pak javno priznao da je biseksualac.

Netipično, Arianna je u to doba bila jedina žena u Americi koja je inzistirala na tome da njen muž nije imao sklonosti prema muškarcima prije nego što je s njom završio u braku.

Nakon propalog braka, Huffington je zaključila da se više neće udavati, a prestala je tražiti ljubav počevši je doživljavati kao prepreku na putu ka ostvarenju snova.

Nastavlja stoga organizirati zabave, družiti se sa suprugama poznatijih muškaraca (recimo, sa suprugom Ruperta Murdocha, Wendi, ili ženom Toma Frestona) i uspostavljati moć gradeći od sebe snažnu javnu i medijsku figuru.

Upravo njen kult ličnosti doveo je AOL do vrata Huffington Posta. AOL već desetljećima nije u ništa vjerovao, a situacija postaje posebno teška nakon što će ih 2003. godine Time Warner, kompanija s kojom su se udružili, odlučiti izbaciti iz svog imena. Time Warner pokušavat će bezuspješno prodati AOL, no na vidiku neće biti kupaca.

Negdje 2009. godine na čelo AOL-a doći će Tim Armstrong. On je svoju karijeru počeo nakon što je osnovao male lokalne novine u Bostonu, a kasnije prešao u Google u kojemu je vodio njihov odjel za oglašavanje. Sastanke je održavao u Starbucksu, a pretpostavlja se da je u to doba stekao zaradu od nekih 500 miliona dolara.

Kada je došao na čelo AOL-a, niti sam nije imao neku pretjerano ambicioznu viziju, iako je pokušao nametnuti strategiju lokalnog novinarstva, kompanija je i dalje stajala loše te je u samo jednoj godini Armstrong morao otpustiti 2500 zaposlenika. Ipak, Armstrong i dalje inzistira na tome da je budućnost novinarstva u proizvodnji manjih, lokalnih vijest, možda i do 100 hiljada tekstova mjesečno.

Shvativši pritom da treba zamijeniti dio mozga AOL-a koji više dobro ne funkcionira, Armstrong je kupio Huffington Post, kompaniju koja je s radom započela 2005. godine i koja se uspjela nametnuti kao lijevi odgovor portalu Drudge Report.

Arianna Huffington, s druge strane, bila je itekako zainteresirana prodati svoju kompaniju. Čak i ako njena uprava nije. “No ja sam osjećala da je to jedna ogromna prilika”, kazala je.

I uprava se na kraju složila prodati ukoliko ponuda bude uključivala milionski iznos barem s tri znamenke. Tim Armstrong ponudio je 315 miliona dolara, no nije znao da je pritom “kupio” i Ariannu. Ona je, naime, u ovom združivanju vidjela nešto sasvim drugo: priliku da stvori svoje mogulsko carstvo pa je tako u kompaniju dovela nekolicinu novinara Timesa za plaće preko 300 hiljada dolara mjesečno. Zapravo, njen je petogodišnji plan bio postati konkurencija New York Timesu, novinama s kojima se posljednjih dana čak i sudski spore.

Vrlo brzo nakon što su se AOL i Huffington udružili, Arianna je iz AOL-ovih ureda izbacila njihove poznate “kockice” i postavila obične stolove, a sebi je napravila ogroman ured odvojen staklenim zidom. To je zapravio bilo “grčko preuzimanje”, šalili su se zaposlenici od kojih se mnogi nisu mogli naviknuti na novu šeficu.

Ona je pak od njih tražila puno više truda nego što su bili navikli dati, a na kraju im je preuzela 30 posto rubrika te ih “rebrandala” kako bi više pristajale Huffingtonu.

I zaposlenici su sve više počeli osjećati kako udruživanja zapravo nije niti bilo, već je jedna kompanija u potpunosti preuzela i zatvorila drugu, a usput se još povećala za nekih 20 posto.

Arianna Huffington nije se pritom bojala uzburkati vode.

Štoviše, pokazala je to kada je zauzela jasnu stranu po pitanju opstanka internetskog sajta TechCrunch, blogera Michaela Arringtona.

Arrington je bio neobično važan Timu Armstrongu jer je kao nositelj svih važnih vijesti iz Silikonske doline pomogao AOL-u da 2010. u Silicon Walleyju uspostavi biznis vrijedan 30 miliona dolara.

Arianna je, međutim, ubrzo doznala da Arrington uz pomoć 10 miliona dolara koje će mu “dati” AOL želi kupiti dionice CrunchFunda, no vijest o tome je ubrzo završila u New York Timesu. To je bio idealan trenutak da Huffington Armstrongu predloži neka se riješi Michaela Arringtona, no neka mu dopusti da za TechCrunch i dalje povremeno bloga, naravno, pro bono.

Ostali zaposlenici također bi, s vremena na vrijeme, od Arianne Huffington znali čuti pokoju pokudu. Poput “razočarana sam u tebi” ili “ti si slabić”.

Doduše, često bi je vidjeli i kada zaplače, posebno u prilikama kada ne dobije ono što je naumila. Njoj je to pak znak onog nevinog djetinjeg, najljepše osobine koju čovjek u sebi može zadržati. To je isto dijete sada na putu postati najjačom ženom Amerike. Postoji li iko ko sumnja da će u tome uspjeti?

Globus/DEPO PORTAL/a.k.