Na listi najboljih knjiga po izboru kritičara “New York Timesa ” nalaze se i romani “Terenska umetnost” Chada Harbacha, najnovija knjiga majstora horora Stevena Kinga “11/22/63”, “Deset hiljada svetaca” Eleanor Henderson i još jedan roman prvenac “Svamplendija” Karen Russel. Među nonfiction djelima su sljedeće knjige; “Vjerovatno” Christopfera Hichensa, “Dječak na mjesecu” Iana Browna, “Malcolm X”  Manning Marablea, “Razmišljenje, brzo i polako” Daniela Kahneman i “Zapaljeni svijet” Amande Forman.

Tea Obreht je, zapravo, Tea Barjaktarević i njeni roditelji su bosansko-slovenačkog porijekla. Rođena je 1985. u Beogradu, odakle je otišla 1992 godine; neko vrijeme je živjela na Kipru i Egiptu, a sada živi u Californiji.

Mlada spisateljica  ima samo 25 godina i „The Tiger's Wife“ („Tigrova žena“) je njena prva knjiga. Osim toga, to je prva knjiga koju je njen tridesetogodišnji agent Seth Fishman ikad prodao i druga knjiga koju je kupio njen izdavač Noah Eaker koji je imao 26 godina kada ju je dobio i još uvijek je bio samo asistent urednika.

„Svi smo bili novi u tome“, rekla je nedavno Obreht, „i bili smo uzbuđeni što smo naišli jedni na druge“. Trenutno razmatraju da se povuku, dok su još na vrhuncu jer ova vrsta sreće u kojoj trenutno uživaju im možda nikad više neće zakucati na vrata.

Obreht se prošlog ljeta našla na New Yorkerovoj listi „20 ispod 40“ najboljih mladih autora u oblasti fikcije, a njena priča „Blue Water Djinn“je 2009. objavljena u tom časopisu.

Radnja romana “Tigrova žena”  se događa u nenaoružanoj balkanskoj zemlji koja se oporavlja od civilnog rata i glavni pripovjedač je liječnica Natalia Stefanovic čiji je voljeni djed, također liječnik, nedavno preminuo.

Priča govori o naporima koje ona ulaže kako bi dostavila vakcine u sirotište koristeći razrađene narodne pripovijetke koje joj je pripovijedao njen djed. Jedna od njih govori o gluhom muškarcu i nijemoj ženi koju zlostavlja njen muž koji se u šumi sprijateljuje sa odbjeglim tigrom, a druga govori o vampiru poznatom pod imenom Besmrtni Čovjek koji donosi smrt drugima, iako je sam besmrtan.

Knjiga počinje opisom ritualne posjete naratorice i njenog djeda zološkom vrtu još u vrijeme kada je ona bila mlada. U sklopu promocije knjige, autorica Obreht koja je u djetinjstvu posjećivala zološki vrt u Beogradu sa svojim djedom je prošle sedmice posjetila jedno od svojih omiljenih mjesta u New Yorku-zološki vrt u Central Parku. Ukazala je na to da leopard i polarni medvjedi tu imaju mnogo više prostora za kretanje nego što bi imali u Beogradu.


Do svoje sedme godine, Obreht je živjela u Beogradu s majkom, djedom, koji je bio katolik iz Slovenije i bakom, muslimankom iz Bosne. Njen otac nije nikad bio tu, kaže ona. 1992. kada je izbio rat u bivšoj Jugoslaviji, porodica se najprije iselila na Kipar, a onda u Kairo gdje je Obreht, koja je iz Disneyevih crtića već pomalo znala engleski, krenula u englesku školu.

Kada je rat završio 1997., baka i djed su se vratili u Beograd, a Obreht i njena majka su imigrirale u Sjedinjene Države. Neko vrijeme su živjele u predgrađu Atlante, da bi se konačno preselile u Palo Alto u Kaliforniji. Obreht je diplomirala na University of Southern California, a titul magistra umjetnosti je stekla na Univerzitetu Cornell, gdje je počela pisati svoju prvu knjigu nazvanu „The Tiger's Wife“.

Na Kipru je provela mnogo vremena čitajući i pišući jer se, kako kaže, nije mogla socijalizirati na pravi način. Danas je vesela i društvena i sjeća se svog djetinjstva kao vrlo sretnog te dodaje:

„Mislim da tek sad počinjem osjećati neke od posljedica. Selidbe svake tri do četiri godine su učinile to da mi je postalo izuzetno lako ostavljati ljude iza sebe. Smatram da kada sazrijete i kada vam počne biti stalo do prijatelja i mentora, morate se doista potruditi da održite te veze.“

Njen roman nije autobiografski. Ne samo da Obreht nije doživjela rat na Balkanu, već je njen djed bio uspješni inžinjer avijatike, a ne liječnik i iako je bio izvrstan pripovjedač, priče koj je pričao nisu bile narodne, to su više bile poveznice i pretjerivanja iz realnog života.

„To je bio dio njegove kulture. Kad ti neko ispriča priču, to je projekt. Postoji duboka, skrivena od osvete i zanimljiva naracija koja se skriva čak i iza najjednostavije rečenice kao što je „Izašao sam da kupim mlijeko“, objasnila je.

Njen djed je iznenada preminuo 2007. godine i nekoliko mjeseci nakon toga Obreht je počela pisati svoju kratku priču o tigru, gluhonjemom cirkusantu i malom dječaku.

„Priča je bila neuspješna“, kaže ona, „ali iz nekog razloga sam htjela ostati uz te likove i na kraju je mali dječak postao djed naratorice i to je promijenilo sve. Kada sad prolazim kroz svoje zabilješke, ne mogu pronaći mjesto gdje se to dogodilo. Ponekad mislim da je proces pisanja stanje potpunog poricanja onoga što radite i motiva zbog kojih to radite“.

Roman “Tigrova žena” je već prevedan kod nas u izdanju beogradskog izdavača “Laguna”

Kao što je naš portal već prenio, ovo nije jedini uspjeh pisaca bosanskog porijekla u ovogodišnjem izboru New York Times; naime, roman Tuzlaka Ismeta Prcića izabran je među 100 najboljih djela ovog velikog svjetskog lista.
(NEW YORK TIMES/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN)