- Ja se ne bojim nikoga, jedno dijete sam već izgubila, za ovo drugo sam spremna umrijeti da bih dokazala da nije kriv i da su ga lokalni, sokolački biznismeni, ni krivog ni dužnog, oteli i odvukli u šumu, prema Han Pijesku, vezali ga za drvo, dva sata ga maltretirali i tukli, htjeli su ga tako krvavog i izubijanog i ostaviti u šumi, da ga zvijeri rastrgnu..., ali su ga onda utrpali u auto i pred zoru izbacili na cestu blizu Sokoca, na pola puta do kuće..., ovako počinje svoju mučnu priču Milojka Dubočanin iz Sokoca, majka koja se posljednjih desetak dana bori, kako zna i umije, da dokaže nevinost svog sina Vladimira, koji je u noći između 25. i 26. novembra bio žrtva sokolačkih moćnika Zorana i Miloša Bartule, oca i sina, te poznatog seoskog nasilnika Milenka Samardžije, zvanog Travka.

TRŽNI CENTAR BARTULA: Zoran Bartula važi za jednog od najmoćnijih ljudi u opštini Sokolac, a i šire; diljem  Republike Srpske uživa status poznatog biznismena, vlasnika tržnih centara “Bartula d.o.o.”

Zoran Bartula važi za jednog od najmoćnijih ljudi u opštini Sokolac, a i šire; diljem Republike Srpske uživa status poznatog biznismena, vlasnika tržnih centara “Bartula d.o.o.” Za razliku od njega, Milenko Samardžija – Travka vlasnik je tek jedne autopraonice u Sokocu, ali zato i pozamašnog policijskog dosjea zbog više krivičnih djela razbojništva, teške krađe i narušavanja javnog reda i mira, te bliskosti sa beogradskim podzemljem, a poznat je i kao pripadnik specijalne jedinice Vojske RS.

Prema informacijama koje su javnosti bile dostupne prije napada na 25-ogodišnjeg Vladimira Dubočanina, sredinom novembra nepoznati počinioci opljačkali su supermarket “Bartula” nadomak Sokoca, a jedan od osumnjičenih, s obzirom da je ranije imao problema sa zakonom te odslužio šestogodišnju zatvorsku kaznu, bio je i Vladimir.

-    Od 365 dana u godini, meni je 300 dana policija na vratima… Šta god da se dogodi u Sokocu, a ovdje se kriminal događa stalno, moj Vladimir je osumnjičen. Tako je to kada se jednom zaglavi u zatvoru. On je svoje odslužio, sada se zaposlio i pokušava da vrati život u normalu. Policija nam je pretražila kuću, napravila uviđaj, sve ispitala i moj sin nije ni na kakav način doveden u vezu sa tom pljačkom, niti je to uradio,  kaže Milojka i s mukom pokušava da odbrani i svoj i sinov obraz, prisjećajući se oktobra 1995. godine, kada je izgubila kćerku.

-    Još nije bio kraj rata, Vladimir je sa mlađom sestrom išao cestom, držao je za ruku, naišao je vojni transporter i zakačio je, on je gledao kako je prešao preko nje i, kasnije,  kako su je izvlačili ispod točkova. Godinama sam se borila sa njegovim traumama, bila sam sama, muže je tada bio u Njemačkoj i tamo je zaglavio u zatvoru. U takvom okruženju i u pustom Sokocu, Vladimir je upao u loše društvo, počeo je da krade i pljačka, i onda je i on završio u zatvoru. Ali to ne znači da ga bilo ko smije oteti i maltretirati ako nije ništa učinio. Zar može u 21. vijeku da se neko otima, veže, vodi u šumu…, I da za to niko ne odgovara?!        

U Kliničkom centru Istočno Sarajevo Vladimiru Dubočaninu su konstatovane teške povrede glave, vrata, leđa i trbuha, sa većim otocima, krvnim podlivima, te hematomima u vratnom dijelu glave. I dok policijska istraga traje, a optužene sud tereti za otmicu i nanošenje teških tjelesnih povreda, Milojka se nada da, pored svega, može pronaći pravdu za ono što se dogodilo.

U međuvremenu, prije dva dana, Sokolačka policija je, na osnovu prikupljenih dokaza i krvi na zadnjem sjedištu Bartulinoig auta, uhapsila trojicu nasilnika te pokrenula detaljan istražni postupak o čitavom slučaju, no Milanka strahuje da će moć novca biti jača od svih dokaza.

- Jer, ja sam obična siromašna žena, a oni imaju novac i mogu sve što hoće..., nastavlja dalje svoju priču Milanka. Tu noć moj sin je bio u jednom sokolačkom kafiću, kada su ušli Zoran Bartula i Milenko Samardžija, izvukli ga vani i istukli. Moj sin je otišao u Policijsku stanicu Sokolac i prijavio tuču, ali kada je izlazio iz policije, dočekali su ga Zoran, Miloš i Travka, strpali ga u auto i odvukli u šumu, koja je inače u vlasništvu Zorana Bartule. Ujutru mi ništa nije rekao, već je nekako otišao na posao, ali ja sam našla krvavu majicu i jaknu, i tek mi je onda sve ispričao.

OPŠTINA SOKOLAC: Poprište čestih obračuna lokalnih kriminalaca. ali i kriminalnih lobija iz Srbije i regiona koji su u ovom siromašnom okruženju našli uporište za razbojništva i međusobne okršaje.

Milanka je slučaj prvo prijavila u Policijskoj stanici u Sokocu, ali kako je bila subota, dežurni operativac nije smatrao da je ono što se desilo vrijedno uznemiravanja načelnika policije, Radovana Šarenca, tako da je prijava ‘prespavala’ u ladici do ponedjeljka. Uplašena da će tako i ostati, Milanka je u ponedjeljak ujutru ponovo požurila u sokolačku policiju, potom i u SIPA-u, pa u Unutrašnju kontrolu na Palama. Tada se slučaj zakotrljao i stigao do tužioca Suda Istočno Sarajevo, te su za samo nekoliko dana otac i sin Bartula i Milenko Samardžija privedeni i zadržani u pritvoru.

U Kliničkom centru Istočno Sarajevo Vladimiru Dubočaninu su konstatovane teške povrede glave, vrata, leđa i trbuha, sa većim otocima, krvnim podlivima, te hematomima u vratnom dijelu glave. I dok policijska istraga traje, a optužene sud tereti za otmicu i nanošenje teških tjelesnih povreda, Milojka se nada da, pored svega, može pronaći pravdu za ono što se dogodilo.

- Mene nije strah, ja ću ići do kraja da dokažem da moj sin nema nikakve veze sa pljačkom Bartulinog supermarketa, iako on, očito, misli da ima. U nekim medijima se pominje i da je moj sin Bartulama dužan nekakvih 800 KM, što takođe nije tačno. On je samo bio njihova meta za iživljavanje, jer nema ko da ga zaštiti i jer se zbog zatvorskog dosjea u njega uvijek može sumnjati. Ali, niko nema pravo da ga otima i tuče, i da za to ne odgovara, kaže na kraju svoje tužne priče Milojka Dubočanin.

(DEPO PORTAL/aa)