Piše: Nikola MIHALJEVIĆ

Onomad, pogrešno procjenjujući da je SNSD Milorada Dodika uistinu nezavisna socijaldemokratska stranka, neki važni članovi tzv. međunarodne zajednice nakanili su da s njima, i još nekim važnijim članovima tadašnje nomenklature, nekako "uljude" bosanske Srbe i s vlasti skinu Srpsku demokratsku stranku kao jednu od važnih karika koja generira posvemašnju krizu u zemlji i, uostalom, kao jednu od važnih strana koja je i započela ratnu kataklizmu u Bosni i Hercegovini.

NAKON IZNBORA U HRVATSKOJ: A moglo bi i drukčije. Da nova hrvatska vlast, naprimjer, poslije izbora 04. 12. ove godine, poslije tog hrvatskog "dana D", i pored političkih opservacija Vesne Pusić, najmoralnije političke osobe u Hrvatskoj, o trećoj, hrvatskoj federalnoj jedinici u Bosni i Hercegovini, pokaže da neće nastaviti politiku prema Bosni i Hercegovini na zasadima Tuđmanovog svehrvatstva i etničke separacije, no na dobrosusjedskim odnosima, gradeći institucije međusobne pomoći pa i ne odbacujući političku vrijednost etničkog.

Tada je jedan visoki dužnosnik SDS-a rekao: "U Bosni će uvijek biti 20% ludih Srba koji će glasati samo za nas i mi ćemo uvijek biti parlamentarna stranka bez koje se neće moći." Važna bi bila opaska da je ovako izrečena procjena bila točna. Veza između te izjave i hrvatske političke zbilje danas bit će vidljiva 05. decembra ove godine, dan nakon što hrvatski birači završe glasanje na redovnim izborima i kada se dogodi, svi, manje-više, to očekuju, da hrvatski SDS, odnosno, HDZ spadne ispod 20% potpore hrvatskih birača. I za nas u Bosni bit će to važna činjenica, jer i HDZ, i onaj iz Hrvatske, dakako, trajno generira posvemašnju krizu u Bosni i bio je, također, jedna od važnih karika koja je započinjala ratnu kataklizmu.

I zato su ovi izbori u Hrvatskoj i za Bosnu važni. Ono što je, međutim, za nas i zanimljivo i važno saznanja su da su HDZ-u u Hrvatskoj priključili se, ponovno, i članovi hrvatskog političkog podzemlja, koji će, nadati se je, "pomoći" toj stranci da se strmoglavi na mjesto koje joj, po božjoj pravdi, i pripada.
    
Svejedno što se Bosnom bavila sva bulumenta propalih i nekada važnih političara iz Hrvatske, kao što je ,naprimjer, Mate Granić, to umiveno lice Tuđmanova nacizma, mislim da je za ovo priključivanje političkog podzemlja HDZ-u najparadigmatičniji Zdravko Tomac, kojim se ovaj osvrt najviše bavi, koji nije ni izlazio iz hrvatskog političkog podzemlja, a bio je opsjednut Bosnom, baš kao neki lik izišao iz Freudove Psihoanalize.
    
Za HDZ i vlast koju su oni činili u Hrvatskoj to nije nimalo neobično. Od samih početaka HDZ-a, dakle, od devedesetih godina prošlog stoljeća, HDZ je djelovao, prema Bosni, posebno, linijom duplih mjerila, u lancu dvojnog zapovijedanja, medijski ponajbolje popraćenim tzv "slučajem Blaškić". Ono što se Bosni posebno obijalo o glavu sinergijsko je djelovanje HDZ-a i hrvatskog političkog podzemlja, instaliranog, vjerojatno namjerno, principom duginih boja, kada su obje komponente vidljive, a nikad potpuno jasno gdje završava jedna o počinje druga.
    
Kada se, posljednjih godina, HDZ u Hrvatskoj počeo baviti sobom, gurnuvši zemlju na samo dno i ojadivši, manje-više, svo njeno stanovništvo, njihovu pogubnu politiku prema Bosni povećma je preuzelo hrvatsko političko podzemlje, za čiji je primjer, možda i ne posve pravedno, ovdje uzet upravo Zdravko Tomac. To što su i mnoštvo članova HDZ-a, i jednog i drugog, usput, i legalno izabranih dužnosnika bosansko-hercegovačke vlasti, također, pripadnici hrvatskog političkog podzemlja, ista je stvar. Koristeći blagonaklonost religijskih i parareligijskih organizacija, hrvatskih, kulturnih i parakulturnih institucija, prvenstveno Katoličke crkve u Bosni i Hercegovini i ogranaka Matice hrvatske (obje financirane i od strane Hrvatskog državnog proračuna) Zdravko je Tomac podrobno zajahao na nesigurnog "trojanskog konja", špartao Bosnom buneći Hrvate u Bosni i tako radeći protiv strateških interesa Republike Hrvatske, zemlje iz koje dolazi.
    
Kada tako gorljivo propagira "...formiranje hrvatskih, vlastitih političkih institucija u Bosni i Hercegovini" prijeteći da "...bez toga, za trideset godina više nas neće biti" i "...potpuno otkazivanje poslušnosti bosanskohercegovačkoj vlasti" ili kada gura Ivu Josipovića, i svog predsjednika, u neprijatelje hrvatske države, spočitavajući mu da ne želi "...da se sazna istina o komunisičkim zločinima" i koreći ga što se u Srbu "...poklonio četnicima i crvenoj zvijezdi...simbolu zločina" on ništa drugo ni ne tvrdi no samo obznanjuje da je puna sinergija HDZ-a i hrvatskog političkog podzemlja ponovno na djelu.
    
Kada se, opet, po svojim sesijama po Bosni, Zdravko Tomac, napadno i često, obraća Bogu i Crkvi nije sigurno, dapače, nepoznato je, je li u pitanju svijest o primicanju dana u koji se svode svi računi ovoga svijeta ili se samo radi o inerciji zaostaloj iz praktične i ideološke primjene "zakona" iz partijskih ćelija, kada su traganja za "crvenom niti" plaćana suhim zlatom.
    
Da Zdravko Tomac ne posustaje obznanio je on sam, u intervjuu "Oslobođenju", datom samo pet-šest dana prije izbora u Hrvatskoj, predlažući za Hrvate u Bosni i Hercegovini Republiku - bez teritorija???   

Svejedno što se Bosnom bavila sva bulumenta propalih i nekada važnih političara iz Hrvatske, kao što je ,naprimjer, Mate Granić, to umiveno lice Tuđmanova nacizma, mislim da je za ovo priključivanje političkog podzemlja HDZ-u najparadigmatičniji Zdravko Tomac, kojim se ovaj osvrt najviše bavi, koji nije ni izlazio iz hrvatskog političkog podzemlja, a bio je opsjednut Bosnom, baš kao neki lik izišao iz Freudove Psihoanalize.

S. Jovanović bi rekao da je takvo djelovanje uvijek djelovanje poluinteligenata, bez obzira kakvo im je formalno obrazovanje, jer njih oduvijek zanima samo vlast i sve što uz to ide. "Tek kada poluinteligent izbije na vrhove političkog uspjeha, vidi se koliko je on moralno zakržljao." (S.Jovanović)
    
A Hrvati u Bosni, kao pastva Zdravka Tomca?
    
U nedostatku kulturne matrice i, slobodno rečeno, nedostatka nacionalnog programa Hrvata u Bosni i Hercegovini, za većinu njih je zaokruživanje hrvatskog državnog teritorija mnogo važnije od njihovih osobnih probitaka. I zato su izbori u Hrvatskoj i za Bosnu prevažni. Prevažni stoga što bi tek s odlaskom HDZ-a s važnog mjesta hrvatske političke zbilje bilo moguće spriječiti djelovanje hrvatskog političkog podzemlja i uputiti Hrvate u Bosni i Hercegovini da beru svoje brige, a ne brige, naprimjer, Zdravka Tomca, čime bi mogli doći na početnu poziciju, na poziciju sličnu onoj iz početka 92., dakle, na nultu točku od koje bi mogli graditi svoju političku i svaku drugu etabliranost u bosanskohercegovačku državu. Sve dotle oni će biti neravnopravni, čak i onda kada to uistinu nisu. Doduše, kako sada stvari stoje, mogućnost da se, u dogledno vrijeme, to i dogodi, nikakve su. I da se ne zaboravi. Tada će se potvrditi i još jedna važna stvar; da se Hrvatska država prema Hrvatima u Bosni i Hercegovini ponaša na isti način na koji se Srbija ponašala prema Srbima u Hrvatskoj. Sve dok ih nije nestalo.
    
A moglo bi i drukčije. Da nova hrvatska vlast, naprimjer, poslije izbora 04. 12. ove godine, poslije tog hrvatskog "dana D", i pored političkih opservacija Vesne Pusić, najmoralnije političke osobe u Hrvatskoj, o trećoj, hrvatskoj federalnoj jedinici u Bosni i Hercegovini, pokaže da neće nastaviti politiku prema Bosni i Hercegovini na zasadima Tuđmanovog svehrvatstva i etničke separacije, no na dobrosusjedskim odnosima, gradeći institucije međusobne pomoći pa i ne odbacujući političku vrijednost etničkog.
    
Možda, na kraju, i bude neke kosmičke pravde, pa da posljednja ruka koja, poslije vampirskog bala nad Bosnom, bude držala glogov kolac nad odrom HDZ-a bude upravo ruka Zdravka Tomca. Znam dosta hrvatskog svijeta spremnog da poslije tog čina plati misu zadušnicu. Za upokojenje. Makar je plaćali đavolu samom.

(DEPO PORTAL)