Piše: Erol Avdović (Nacional.hr)
U moru loših vijesti koje pulsiraju sjedištem UN-a, ovdje u New Yorku, jedna mi se učinila dobrom, iako joj do kraja ne vjerujem zbog njenih autora. Na East Riveru je (kako mi dopisnici nazivamo Palaču naroda - zgradu UN-a koja se, evo, već preko tri godine renovira) opet boravio šef srbijanske diplomacije Vuk Jeremić; ponovo zbog Kosova. I onda je, u Vijeću sigurnosti - suprotno "očekivanjima" - rekao kako su barikade na sjeveru Kosova nekompatibilne s naporima "da se izađe iz začaranog kruga u kojem samo ekstremizam buja". Sasvim točno!
U biti, Jeremić je u New Yorku priznao kako su barikade neeuropske, a u njegovoj se zemlji mnogo toga ovih dana mjeri kroz tu prizmu.
Ne po prvi put, Jeremić je bio alter ego svog šefa, Borisa Tadića. Predsjednik Srbije je pak, osim što je promijenio službeni kurs prema neredima na sjeveru Kosova, u srijedu čak i priznao kako bi novi rat s Kosovom značio ulazak njegove zemlje u rat sa Sjevereoatlanskom vojnom alijansom: "A NATO bi nas opet porazio", priznao je sasvim prostodušno Tadić.
Ratoborni Miloševićev demagog
Neposredno prije toga, Jeremić i Tadić su u New Yorku razoružali "posljednjeg" ratobornog Miloševićevog demagoga, dopredsjednika srbijanske vlade Ivicu Dačića. On je, da podsjetim, zaprijetio da će, bude li "trebalo", Beograd ponovo ratovati za Kosovo!? I naravno, tako je dodatno ugrozio šanse Srbije da dobije kandidaturu za EU ovog 9.prosinca.
Zapravo, u Vijeću sigurnosti, a to je, daleko od ove prve najvažnije 'atlantske verande' (na East Riveru) ostalo medijski zamagljeno sve do Tadićevog upozorenja raznim "romantičarima", da ne pale vatru od koje mogu dobiti opekotine opasne po život, na "svjetlo oružje" je prvi pljunuo Vuk Jeremić. On je kategorički odbio bilo kakvu upotrebu sile ili unilateralnu srbijansku akciju na Kosovu. Nećemo ratovati po ni po koju cjenu, sugerirao je Jeremić, dok su kosovski Srbi betonirali barikade prema ostatku civilizacije.
Ali u New Yorku se vidjelo koliko su ove kosovske barikade i dio predizborne kampanje u Srbiji. Tamošnja politika, u svom instrumentariju, eto još računa na oprobane balvane. Sasvim poslovično, portugalski veleposlanik José Filipe Moraes Cabral, koji je u studenom bio predsjednik Vijeća sigurnosti, rekao mi je kako mu je "vrlo drago da gospodin Jeremić razumije da je jedan od osnovnih europskih principa - neometan protok roba i ljudi". Ali ne razumiju drugi; ili bolje reći - ne mare!
Nacionalni romantičari
Odavno se već govori kako iza prosvjeda Srba na sjeveru Kosova stoje snage Tadićeve oporbe, bliske Koštunici i Nikoliću, pa je kosovska pozornica izuzetna prilika da se pod svjetlošću reflektora u New Yorku, Tadić, preko Jeremića - natjera u defanzivu. A tu se koristi "svašta", uključujuči i Ruse.
Znaju nacionalni romantičari iz Beograda da se svako povlačenje ili spremnost na kompromis oko Kosova pozdravlja, posebno u centrali UN-a, ali se zato s druge strane - u Beogradu - kvalificira kao politička izdaja. U najmanju ruku. Iako svašta priča, Jeremić na East Riveru često govori kao da hoda po jajima. Od njega je posljednjih dana jedino suzdržaniji NATO na Kosovu; i oni čekaju da izbori u Srbiji prođu.
Odlučujući detant
Povratka više nema! Zbog izbora ili ne, Tadić i Jeremić su u New Yorku napravili odlučujući regionalni detant, i sad ih i Europa i Amerika drže za riječ. Uostalom "kosovski ključ" jedino paše Srbima kada je 'EU brava' u pitanju. Sve se polako uklapa u atlantski sigurnosni mozaik na Balkanu u kojem Srbija po svom izboru pleše europski tango između Kosova, Vojvodine i Sandžaka; o njoj ovisi koje će odluke u narednom vremenu donositi. I kako će sve izgledati na prvom prolaznom mjerenju vremena 9.prosinca.
Zato prilično disonatno zvuči ruski veleposlaniku u Vijeću sigurnosti Vitalij Čurkin, koji i u okviru ruskog geostrateškog mozaika nadomak NATO-vih Otranskih vrata, sve do uzavrelog Leventa - po svaku cijenu pokušava održati u životu ovaj kosovski "bargening chip" (monetu za podkusurivanje). Ruku na srce, gospodin Čurkin zvuči kao da priželjkuje da kosovske barikade prerastu u neki novi "berlinski" zid na jugoistoku Europe. Što se Srbija više primakne toj Europi, Rusi se više sekiraju za Kosovo.
Hajdemo zato, za promjenu, pohvaliti Jeremića i Tadića, makar ovaj detant na East Riveru bio dio predizbornog plana. Uostalom, za nekoga su te riječi kao newyorški potpis na Schengenski ugovor. Ne bi iz Moskve toliko grmili oko svega da nije tako!
(Nacional.hr, DEPO PORTAL/eb)