Glavni pretres u ovom predmetu, koji se odnosi na inkriminacije iz 2000. godine, otvoren je nakon što se Sud BiH u drugostepenom postupku u vezi sa spomenutim optužbama proglasio nenadležnim, a predmet ustupljen pravosuđu Kantona Sarajevo na rješavanje.
Prema optužnici Kantonalnog tužiteljstva, Čović je od februara do decembra 2000. u svojstvu ministra finansija u Vladi Federacije BiH prekoračio granice službenog ovlaštenja u namjeri da preduzeću "Lijanovići d.o.o." Široki Brijeg pribavi korist u vidu neplaćanja posebnih taksi (prelevmana) na mašinski iskošteno meso peradi.
Čović je, kako se u optužnici navodi, donio i potpisao akt kojim je neovlašteno dao Carinskoj upravi FBiH obavezujuće mišljenje da se na mašinski iskošteno pileće i pureće meso i kožice namijenjene za proizvodnju ne primjenjuju odredbe Odluke o određivanju proizvoda za koje se pri njihovom uvozu plaća posebna taksa.
Kako se dalje navodi, spomenuti akt Čović nije stavio van snage, iako su ga na to upozorili tadašnji zamjenik direktora Carinske uprave FBiH Fuad Kasumović te ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH Mirsad Kurtović.
Prema tužbenim navodima, Čović se ni na traženje ondašnjeg direktora Carinske uprave FBiH Filipa Andrića nije očitovao o spornom aktu, pa se postupak carinjenja robe preduzeća "Lijanovići d.o.o." i Mesnoj industriji (MI) "Lijanovići d.o.o.", bez obračunavanja posebne takse nastavio sve do 5. aprila 2002., kad je tadašnji direktor Carinske uprave FBiH Slavko Sikirić stavio van snage ranija tumačenja i postupanja, te naložio naplatu posebnih taksi koju preduzeća Lijanovića nisu plaćala od 23. juna 2000.
Time je, prema optužnici, pribavljena korist za preduzeća "Lijanovići d.o.o." Široki Brijeg od 120.000 KM i MI "Lijanovići d.o.o." od 1.736.878 KM, a na štetu budžeta Federacije BiH i inidirektno budžeta BiH.
Zastupnik optužbe, tužitelj Aziz Jahjaefendić najavio je da će tokom dokaznog postupka biti provedeni subjektivni i objektivni dokazi, odnosno saslušani svjedoci i vještaci te predočeni materijalni dokazi.
Naveo je da će Tužiteljstvo dokazati obilježja krivičnog djela za koje se tereti optuženi te tražiti da se on oglasi krivim i osudi u skladu sa zakonom.
Branitelj optuženog, advokat Zdravko Rajić, međutim, smatra da dosadašnji postupak i istraga obiluju brojnim propustima, navodeći da se radi o presuđenoj stvari (res iudicata), budući da je u vezi s istim inkriminacijama, njegovom branjeniku već presuđeno u Sudu BiH, odnosno odbijena prvostepena presuda izrečena u tom postupku.
Rajić je kazao da nikome ne može dva puta biti suđeno za istu stvar, pozivajući se na odredbe važećeg ZKP-a, Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i Protokola br. 7 uz Konvenciju te druga međunarodna dokumenta.
Čovićev branitelj naveo je da njegov branjenik nije niti saslušan u svojstvu osumnjičenog, a da je optužnica podignuta, te da je to u suprotnosti s važećim zakonskim odredbama (ZKP-om), odnosno načelima - prava na odbranu i jednakosti u postupku.
Navode glavnog branitelja podržao je i drugi Čovićev branitelj, advokat Davor Martinović, dodavši "da je mislio da je vrijeme podizanja optužnica bez istrage i saslušanja iza nas".
Ustvrdio je da Kantonalno tužiteljstvo polazi od potpuno pogrešnih teza, "te da se radi o pravnoj konstrukciji", problematizirajući i tezu o "famoznom obvezujućem mišljenju", kao i samo značenje Odluke koja se spominje u optužnom aktu.
Reagirao je tužitelj Jahjaefendić, podsjećajući da je Čović u prvostepenom postupku u Sudu BiH proglašen krivim, te da su optužbe protiv njega odbijene u drugostepenom postupku zbog nepostojanja stvarne nadležnosti Suda BiH, odnosno da je predmet zato proslijeđen Kantonalnom tužiteljstvu.
Nastavak suđenja u ovom predmetu zakazan je za 21. decembar, kada bi trebao biti otvoren dokazni postupak, saslušanjem prvih svjedoka Tužiteljstva.
(FENA/em)