„'Kultura i umjetnost su ono što ostaje kada sve umre', citiram Herodota. Andre Malraux, jedan od genijalaca koji se borio za novi koncept muzeja, kaže da ono što se ne prezentira budućim civilizacijama (dakle ono što jeste), ako nije dobro utemeljeno na kulturnim i umjetničkim tradicijama (dakle, što je bilo), nema šansu da bude. Muzej je apsolutno jedan medij – prenosnik, uprkos svim novim medijima koji se razvijaju: pohranjene kolekcije, eksponati remek-djela velikih umjetnika. Faktički, muzej je neuništiv, s tim što mu nove tehnologije samo omogućavaju da uđe i u cyber prostor, odnosno u PC prostor.

Ovu instalaciju u Hanikahu vidio sam prije osam godina, kada je 2003. godine u Veneciji Bosnu u Hercegovinu, pored ostalih, predstavljao naš čuveni umjetnik Hadžifejzović. Ove godine Bosna i Hercegovina nije imala svog predstavnika na Bijenalu, što je sramota, ali je bilo četvero naših umjetnika koji su tamo predstavljeni kao državljani drugih država.

Umjetnost, na prvom mjestu, je ono što nam uljepšava dušu, jer svijet ima svoju teološku dimenziju, ima svoju znanstveno-naučnu dimenziju i što je najznačajnije ima svoju intelektualnu, odnosno kreativnu, odnosno kulturnu, odnosno umjetničku dimenziju koja produbljava bore i pore svijesti i one granične zone koje ove ostale discipline ne razumiju.

Projekat Ars Aevi podržavam u svakom slučaju, jer  je Sarajevo grad koji to zaslužuje, kao grad multikulture, ne u floskulama današnjih političara koji to zloupotrebljavaju, nego u pravom smislu riječi, kao sjecište, raskrižje civilizacija (crocevia  dei  mondi diversi). Dakle, grad gdje su svi uticaji velikih naroda, velikih kultura prošli, sa sjevera na jug, sa juga na sjever i sa istoka na zapad i nazad, bio je jedan koncentrat. Ja vjerujem da je Bosna i Hercegovina, a ipak Bosna, pupak svijeta. I na sumerskom jeziku, i na perzijskom, na starogermanskim jezicima bossen znači dobar čovjek. To je bila zemlja Horion Bosona, dakle, zemlja Boga sunca, svjetlosti i dobrih ljudi. Narod koji ne zna svoju prošlost, koji je niječe i pravi svoju prošlost staru pet, šest, deset godina, i koji se odriče svoje autohtone autentičnosti, jednostavno nema šanse da bude narod.

Bosna i Hercegovina je, na svim osnovama stvaralaštva, jedna od najbogatijih kultura, jedna od najbogatijih demokratskih i kreativnih potencijala koji su snabdjeli naše susjedne zemlje, a Boga mi i svijet. Projekat Ars Aevi stavlja Sarajevo u jednu transverzalu: Venecija - centar grad umjetnosti, Milano - veliki industrijski centar i Beč - duhovni centar koji je možda najviše traga ostavio u modernoj Bosni i Hercegovini, odnosno u modernoj budućnosti naše domovine, što vidimo sada uživajući sve blagodati koje su nam napravili Austro-Ugari. Uskoro se radi na tome da ova transverzala obuhvati i Zagreb i Beograd.

Sarajevo treba da bude mjesto gdje dolaze svjetska imena. Osim Hadžifejzovića i Edina Numankadića na Venecijanskom bijenalu 2003, i našeg Brace Dimitrijevića koji nas je predprošle godine predstavljao, imamo Maju Bajević sa svojim kreacijama koja ima svjetske uspjehe, i mi se imamo sa čime hvaliti. Što se tiče samih ljudi, Sarajevo je apsolutno mjesto gdje treba da bude centar svijeta, dakle, centar Evrope i apsolutno Projekat Ars Aevi treba da se dovede do kraja i da se izgradi prema briljantnoj kreaciji Renza Piana koji nam je, preko Projekta Ars Aevi, poklonio onaj čuveni most na Vilsonovom šetalištu, ali i da zadržimo ostala imena svjetskih umjetnika i domaćih umjetnika, koja ovdje imamo, a koji skupa svi Sarajevo čini gradom kulture.

Nije slučajno ni da je ova izložba postavljena u ovoj Gazi-Husrev begovoj medresi, koja je faktički prva gimnazija u modernom smislu, iako je bila šerijatska vjerska gimnazija napravljena ovdje prije mnogo godina, već u 16. stoljeću.

Podržavam Projekt Ars Aevi i, zaista, bez umjetnosti nema svjetlosti. Svjetlost je izvor života i ona početna pjesma je bila isto jedan vapaj – obraćanje dobrim. Imamo demone varljive, demone negativne, i pozitivne, kao što i u religiji što imamo i meleke i šejtane, odnosno anđele i đavole. Ja bih sad još zaključio ovu moju podršku jednom kompozicijom koju mi je, također, šapnuo nekada neko, ja mislim da je to opet došlo iz nekih brda, a ta pjesma je nostalgija, melanholija, i ja ću je sada odsvirati“, izjavio je Besim Spahić.

(DEPO PORTAL/md)