Piše: Nedim Jahić (radiosarajevo.ba)

Nakon što je, po nalogu Tužilaštva Bosne i Hercegovine, 22. 11., uhapšeno osam lica osumnjičenih za ratne zločine protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika na prostoru općine Hadžići, Sud Bosne i Hercegovine im je odredio jednomjesečni pritvor, a po osnovu osiguranja provođenja krivičnog postupka i zaštite od utjecaja na svjedoke i tok istrage.

Balkanska zaštita junaka

Osumnjičeni se terete za zločine počinjenje nad osobama hrvatske i srpske nacionalnosti u logoru „Silos“ u Tarčinu, prostorijama osnovne škole „Deveti maj“ u Pazariću i magacinima kasarne „Krupa“. Djela uključuju protivpravno zatočenje, nečovječno postupanje i povredu fizičkog integriteta sa smrtnim posljedicama.

Građani Hadžića reagirali su uličnim protestom, kao i svugdje gdje tužilaštva kroče nogom na Balkanu, a u okviru demonstracija tražili su procesuiranje lica koja su počinila ratne zločine nad osobama bošnjačke nacionalnosti, te su prozvali Tužilaštvo i Sud Bosne i Hercegovine za pokušaj relativizacije zločina i izjednačavanja krivice.

Skupština Kantona Sarajevo, hitro je reagirala na način i postupak hapšenja, te je u svojoj osudi donijela par uputa po starom balkanskom receptu zaštite junaka od mrskog pravosuđa. Naime, Ministarstvu za boračka pitanja Kantona Sarajevo naloženo je da pruži pomoć uhapšenim, „u okviru predviđenih sredstava za sufinanisranje pravne pomoći branilaca BiH“, a Fondaciji „Istina, pravda i dostojanstvo“ da aktivira „sve mogućnosti radi pravne, finansijske i materijalne pomoći uhapšenih bivšim pripadnicima Armije BiH i njihovim porodicama“.

Zaštita naših branitelja

Prvi problem u ovom slučaju jeste pitanje utjecaja na pravosuđe. Zakonodavna i izvršna vlast postavlja se protiv pravosudnih institucija, te kroz svoje rezolucije i politiziranje ratnih zločina, udara na temelje neovisnog i nepristrasnog utvrđivanja činjenica vezanih za rat u Bosni i Hercegovini. Posebno se tu ima uzeti u obzir da ovakvim potezima Skupština Kantona Sarajevo podupire stajališta koja dolaze od strane političkih predstavnika RS-a, neposredno doprinoseći rušenju ionako krhkih struktura pravosuđa na državnoj razini.

Drugi problem je finansiranje odbrane osumnjičenih za ratne zločine i stavljanje svih raspoloživih kapaciteta u njihovu zaštitu. Jasno, država bi pod presumpcijom nevinosti morala osigurati pravično suđenje, dostupnost dokaza te besplatnu pravnu pomoć, ali ono problematično u ovome slučaju jeste politiziranje obaveza države i stavljanje istih u kontekst „zaštite branitelja“, a ne zaštite prostih prava garantiranih Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava. Na taj način zaštita ove vrste se predstavlja ekskluzivnim pravom, kakvo se mora osigurati „odlukom i osudom“, a Skupština KS daje potporu svakom budućem bezuslovnom finansiranju optuženih i osumnjičenih za ratne zločine iz budžeta građana Bosne i Hercegovine.

Suprotno Pudarićevoj inicijativi

Treća zamjerka se odnosi na vijest o jednoglasnom usvajanju ove osude, kao i raznih ispada i „promišljanja“ koje su u tom kontekstu iznijeli zastupnici. Između ostalih, spominjanje „političke pozadine“, stara populistička o tome kako su „krivi patrioti što su branili državu“, te cijela galama o „relativizaciji zločina“, predstavljaju izvrsnu težu svim onim stavovima koje možemo čuti s druge strane entitetske granice već godinama. Jedina razlika je što panika od „izjednačavanja zločina“ tamo ima inačicu u „samo se nama sudi“.

Tu ostaje nejasno, gdje je bio SDP, čiji je Pudarić nedavno pozvao na rješavanje zločina počinjenim nad Srbima u i oko Sarajeva? Gdje je Naša stranka koja je do sada znala biti otporna na populizam i najezde masa? Jesu li oni bili tu, kada se, kako mediji prenose, ova odluka donijela „jednoglasno“?

Gdje su ti ljudi koji znaju da nema istine, bez utvrđivanja potpunih činjenica? Do kada panični strah od relativizacije? Evo, ako već hoćete da brojite, eno arhive u Istraživačko-dokumentacionom centru, koju niko nikada nije osporio. Koliko, koga, kad i gdje, zapamtila je historija, pravosuđe je tu ostalo da još utvrdi „ko“, a tu „našoj“ žrtvi neće pomoći „naši“ slobodni zločinci... I konačno tu dođu građani...

Breme sarajevske tišine

Doduše, oni jesu u Hadžićima ukazali da će „dostojanstveno sačekati okončanje sudskog postupka“, izgleda jedini vjerujući u institucije Bosne i Hercegovine. No, i oni su potvrdili ustaljeni uzorak ponašanja, gdje su u zaštitu svojih urlali o zločinima tuđih. Time se nastavlja taj sudar dvije žrtve, u kojem obje brane neke svoje osumnjičene, optužene, osuđene i ono „mi smo možda... ali oni su zato...“, kojim se svaka razumna debata o zločinu pretvara u „oni su ubijali više“.

I ta noćna mora na putu suočavanja sa prošlošću ne prestaje. Samo, od danas ovi „što nisu ubijali sistematski i to je razlika“ počinju ratovati protiv pravosuđa i uključuju sistem u mašinu populizma, zablude, a građanima Sarajeva polako nameću teret kolektivne odgovornosti. Breme koje će ovi morati nositi, ako nastave sa tišinom.

Tekst prenosimo uz dozvolu autora

Bl!n