Rađena pet godina, zabranjena prije nego što je prikazana ijedna njena epizoda, sudski osporavana, dokumentarna serija "Tito: Posljednji svjedoci testamenta", poznatog hrvatskog reditelja Lordana Zafranovića, uzrujala je hrvatsku javnost i politički establišment još dok se iz snimljenog materijala pretvarala u vrsno filmsko i televizijsko sjedočanstvo o jednoj fascinantnoj historijskoj epohi i njenom neprikosonovenom vladaru, Josipu Brozu.
Ekskluzivno, u subotu, 26. novembra, u kinu Meeting Point sarajevska publika imala je priliku da prva pogleda kadrove ove kontraverzne serije, tačnije prvu od 13 epizoda, i sazna kako se udvarao maršal Tito, zašto su ga žene voljele i slijedile na putu partijske predanosti, zašto su mu slijepo vjerovale, šta o njemu misle njegovi najbliži saradnici, o čemu je maštao kao školarac, na čemu je gradio autoritet i neodoljivu karizmu...
 |
| Ima najobičnije cipele iz radnje, najobičniji šešir. Moj prvi utisak je, dakle, bio netočan. Čovjek je naprosto po prirodi elegantan. Ume odijelo da nosi, ume šešir da nosi. I tako izgleda izazivački zgodan, reći će sada već pokojna Herta Haas, prisjećajući se prvog pića koje je popila sa Titom u jednoj pariškoj kafani. |
|
VEZANI TEKSTOVI: |
Prvi put u javosti, velika Titova ljubav i jedna od njegovih supruga, Herta Haas, govori o tome kako je upoznala Josipa Broza, šta je o njemu mislila kada ga je prvi put ugledala, čime se folirao i odavao dojam hoštaplera, kako ju je zavodio i 'obarao s nogu', te otkriva intimne detalje ljubavne priče dvoje revolucionara koji su se, djelujući u partijskoj ilegali, strasno voljeli i na koncu vjenčali
- Dva sata smo sjedili u kafani. Do posljednjeg metroa. Ja sam njemu pričala o svemu što se događa u Zagrebu, a on meni o Sovjetskom Savezu, i to, naravno, sve ono što je lijepo u njemu. A ja to gutam i gutam... U međuvremenu sam ga i analizirala. Pa kažem sama sebi: ‘Čekaj! Da ja nisam možda u prvoj ocjeni pogriješila? Čovjek ima najobičnije konfekcijsko odijelo, ništa hoštaplerskog... Ima najobičnije cipele iz radnje, najobičniji šešir. Moj prvi utisak je, dakle, bio netočan. Čovjek je naprosto po prirodi elegantan. Ume odijelo da nosi, ume šešir da nosi. I tako izgleda izazivački zgodan, reći će sada već pokojna Herta Haas, prisjećajući se prvog pića koje je popila sa Titom u jednoj pariškoj kafani.
Serija počinje Titovim sprovodom, kolonama neutješnjih ljudi, mnogo puta viđenih kadrova uplakanih lica građana, ali ne i Jovanke Broz koja se grči u suzama dok kovčeg sa tijelom prolazi pokraj nje.
Saznajemo i kako je Josipa Broza, zvanog Stari, na svom imanju skrivala Vanda Novosel, poznata zagrebačka ilegalka. Kako ga se sjeća jedna od njegovih prevoditeljica, Olga Humo. Šta o njemu misli poznata srpska historičarka i političarka Latinka Perović, a šta Zdenka Kidrič, supruga čuvenog slovenskog revolucionara Borisa Kidriča, u čijoj kući je odsjedao kao mladi partijski aktivista.
O Titu školarcu, ljubitelju teatra i klasične muzike, govori Franjo Broz, sin Titovog brata, dok se bivši partijski saborci prisjećaju godina velikog revolucionarnog zamaha i Titovog nesalomivog entuzijazma.
- Radio sam ovaj serijal kroz formu igranog filma, bez ijednog igranog kadra – sastavljajući ga od čistih dokumenata. Pokušao sam da postavim Tita za obiteljski sto i da ga promatramo kao dio jedne velike familije, sa svim njegovim vrlinama i svim manama, pojasnio je reditelj Lordan Zafranović u intervjuu koji je dao za DEPO PORTAL.
Jer, Tito to zaista i jeste - ni zločinac, ni ideal bez mana, več čovjek od krvi i mesa, ali vrhunski vojskovođa, neprikosnoveni vladar i ličnost koja je obilježila historijsku epohu nekadašnje zajedničke države.
(DEPO PORTAL/aa)