„Moj prvi susret sa pojmom Ars Aevi me potakao da se sjetim moje prve informacije o arhitekti Renzu Pianu. Nisam ga upoznao lično, već preko časopisa koje sam imao priliku listati u firmi Arhitekt u kojoj sam radio prije rata. Ne treba puno govoriti o Renzu Pianu kao arhitekti. Još više me dojmilo njegova vizija kako i šta treba napraviti u odnosu na ovu Kolekciju koju smo dobili iz cijelog svijeta. Dakle, s jednim malim, niskim objektom koji se, ni na koji način ne bi nametao, ni ugrozio okolne objekte, pogotovo, ne ove nove koji svojim gabaritom, bojim se, već pomalo i narušavaju ono nešto na što smo navikli u Sarajevu – na neke fine mjere.

S druge strane sam ostao frapiran da ta Kolekcija koju smo dobili za koje bi se mnogi otimali, i kad su takve stvari u pitanju, mnogi se političari u svijetu takmiče da dođu u društvo i u situaciju, u ambijent takvih događaja da bi i sebe na neki način promovisali, ili došli na neki pozitivni stadij i dosegli pozitivni poen. Pročitavši ovo zadnje upućeno pismo, ne više ni apel ni protest od strane Enje, pa da kažem ljudima koji nam evo već koliko godina kreiraju sudbinu i živote, pročitavši hronologiju događaja kako je došlo do današnjeg dana da veliki pređeni put, sa toliko mnogo truda i toliko mnogo angažmana jako puno ljudi, jako puno mladih ljudi, da se, ne smije da se uništi, ne smije jednostavno da se preda i da se izgubi ta jedna bitka, čiji je instrument kultura. Mislim da nam još jedino kultura može pomoći, naravno, kao i sport i muzika, zato što je uvijek imala neosporan kvalitet na ovim prostorima, pa čak i izvan ovog grada i ove države odakle su izrasli mnoga imena na tim poljima koji su promovisali bivšu državu. To mnogi znaju, no nije zgoreg podsjetiti.

Dakle, nešto što imamo na takav način od srca, da kažemo, donirano kao organ kada se donira pa onda neko kaže ne treba nama taj organ, imamo nešto važnije. Jesu to važnije ovaj veliki broj robnih kuća, koji očekuju neke kupce, koje zjape prazne i, koliko vidim zadnje informacije, čak ne mogu da izdrže svoje režije itd...

Ali da ne bude sve tako crno, imam osjećaj da još nisu progovorili oni ljudi koje ja sad prozivam, mislim, institucije kao što su Akademija nauka Bosne i Hercegovine, Asocijacija arhitekata, Udruženje likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine, kao i udruženje kojem ja pripadam primijenjenih umjetnosti Bosne i Hercegovine da nam se jednostavno sa svojim nekim stavom i oni pridruže, ili da budu uz one dosadašnje odnose od strane vlasti koje imamo, ili je to neki strah ili da ne ugroze svoje neke pozicije, ne znam šta bih rekao, kako svi mi egzistiramo to svako ponaosob zna. Evo ja kao umjetnik iz neke branše kojoj mislim da pripadam, jednostavno, apelujem na te ljude. Oni sigurno bi mogli puno da pomognu sa svojom podrškom, pisanom, ili doći na lice mjesta kao što sam i ja došao.

Iskreno, malo mi je teško jer uzbudi se čovjek jer ne može da shvati jednostavno neke stvari da se mogu ophoditi na ovakav način i stvarno… Imao sam priliku biti u jednoj maloj ovdje galeriji, a zove se Novi hram, nedavno na jednoj izložbi fotografije jednog našeg ambasadora. Bio je prisutan predsjednik Hrvatske kao i naš predsjednik i onda je to bio strašan događaj, toliko puno je bilo te fine raje, bio je jednostavno jedan praznik. Zašto? Šta hoću da kažem? Dakle, to je nešto što je jedino ostalo da ovaj grad, a vjerujem i cijela država, još uvijek mogu da ponude, bez nekih velikih investicija, ako je ovo investicija.

Gledao sam projekt Muzeja Ars Aevi to se čak može da uradi u nekim fazama i o tome je bilo razgovora od strane direktora Enje sa ljudima iz profesije. Ima raznih načina. Vidio sam da su tu 24 segmenta, sa onim osovinama, ko zna čitati projekt polja. Trebalo bi da se ovdje svako nađe i da svako, od opštine do države, da donira nešto, ili da doniraju, po nekih stotinjak maraka, recimo, članovi ovih svih naših institucija, čujem da ih ima 63, znači, po 100 maraka, a to je cijena otprilike trećine ovog objekta. Eto ja na ovaj način ukazujem, ne znam je li primjereno, da se i na ovaj način može finansirati izgradnja i da se ne mora odmah ići sa kompletnom cijenom, koja je nekih petnaest miliona eura, a sama Kolekcija, ako ako ne vrijedi duplo, onda sigurno ima toliku vrijednost...

Želim da na ovaj način ponovo prozovem na kolektivno djelovanje sve ljude iz institucija koji su srodni sa ovim mojim stavim, od umjetnika do arhitekata i, naravno, naše akademike“, izjavio je Mihajlo Atijas.

(DEPO PORTAL/md)